Kako je nakon ruske invazije ukrajinska kultura dospjela u globalni fokus
Ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. pokrenula je mnogo više od vojnog sukoba. Iznijela je bogatu i živu ukrajinsku kulturu u prvi plan.
Kroz galerije, festivale i pozorišta, od Kijeva do Londona, od Pariza do Njujorka, ukrajinski umjetnici ponovo preuzimaju svoje narative, potvrđujući mjesto svoje zemlje u svijetu ne kao žrtve istorije, već kao sile koja je aktivno oblikuje.
U Njujorku, mjestu gdje ljudi iz cijelog svijeta traže prostor i glas, ovo kreativno buđenje vidljivo je na svakom koraku. Jesen je donijela veliki broj ukrajinskih predstava, izložbi i filmskih projekcija. U novembru je Metrograph, elitni arthouse bioskop u Njujorku, ugostio serijal „Soul and Soil: Ukrainian Poetic Cinema“. Prikazao je avangardna remek-d,ela ukrajinskih reditelja iz 1960-ih i 70-ih. Klasike nastale kroz slobodan, eksperimentalan pristup i izdržljivi ukrajinski duh.
Tokom oktobra, neprofitna organizacija Razom, fokusirana na Ukrajinu, organizovala je treći godišnji Festival ukrajinske kulture. Događaj je obuhvatio više od 30 raznovrsnih dnevnih programa na m,estima kao što su Javna biblioteka Njujorka, Quad i Regal bioskopi, Teatro Latea, Bowery Poetry Club i Science for Fiction. Pored um,etnosti i kulture, program je uključivao govornike, diskusije i interaktivna iskustva, oblikujući novu sliku ukrajinske kulture tako što je prikazao njeno m,esto u njujorškom kulturnom „loncu“.
Cijena poznavanja istine
Kulturna renesansa. Ove godine je predstava Kasandra – ukrajinski klasik, koji je 1908. napisala modernistička dramska spisateljica i pjesnikinja Lesja Ukrajinka – premijerno izvedena u Teatro Latea na Lower East Side-u. Predstava, koju je režirala Artemisa Vilok, smještena je na kraj Trojanskog rata i prati proročicu Kasandru, čijim tačnim predviđanjima niko ne vjeruje. „Ono što me privlači Kasandri jeste koliko bolno poznata djeluje njena izolacija“, objasnila je Vilok. „Ukrajinka nam pokazuje cijenu poznavanja istine u svijetu koji odbija da se suoči sa njom“.
Iako Njujork Tajms (New York Times) nije uvrstio nijednu knjigu o Ukrajini ili ukrajinskih autora na svoju godišnju listu „100 značajnih knjiga“, a Foreign Affairs nije imao ukrajinske knjige u odjeljku Istočne Evrope na listi „Najbolje knjige 2025“, Vašington Post (Washington Post) mijenja trend uvrštavanjem Endlinga Marije Reve i Sunflower Boys Sema Vahmana na svoju listu „50 značajnih djela“ za 2025. (fikcija), kao i djela Artema Čapaje Obični ljudi ne nose mitraljeze (publicistika).
Snaga ukrajinskog književnog pokreta vidjela se u broju autora koji su predstavljeni na Festivalu ukrajinske kulture u Njujorku u oktobru. Pisci poput Oksane Lucišine, Olje Herkulus, Volodimira Rafejenka, Natalije Špilove-Saula i Darje Cimbaljuk prisustvovali su događaju, uz svoje knjige, dostupne na engleskom i ukrajinskom. Kao i uz poetsko čitanje „Pjesnik kao svedok“ u nacionalnoj pjesničkoj biblioteci Poet’s House na Menhetnu. Obrađuju teme poput migracija, feminizma, ekologije i kulturnog opstanka.
Preživjeti s dostojanstvom
Na festivalu je Marija Reva, ukrajinsko-kanadska autorka, čitala djelove svog romana Endling. Dala je uvid u ukrajinski život tokom ruske invazije iz neočekivanog ugla. Roman, prema riječima autorke, istražuje „rijetku vrstu puža koja živi u Ukrajini i jednako zbunjujući svijet modernog zabavljanja“.
„Savremena ukrajinska kultura više ne traži da bude primijećena“, rekla je Virlana Tkač. Ona je umjetnička direktorka Yara Arts-a i dugogodišnja zagovornica povezivanja Ukrajine sa globalnom publikom. Yara Arts Group je na Bowery Poetry Club-u izvela poeziju Serhija Žadana. Nagrađivani ukrajinski pisac je postao vojnik iz Harkova, bio je dio festivala. Ukrajinska glumica Svitlana Kosolapova recitovala je Žadanove stihove na ukrajinskom, dok su njujorški pjesnici, uključujući Vandu Fips (Wanda Phipps) i Boba Holmena (Bob Holman), čitali odgovore na engleskom. Ukrajinska kultura, rekla je Tkač, „pokazuje svijetu šta znači preživjeti sa dostojanstvom“.
Stvaranje novih narativa
Iako je više od 1.200 posjetilaca učestvovalo u Festivalu ukrajinske kulture tokom jednog mjeseca, postoji ogroman neiskorišćen potencijal za ukrajinske stvaraoce da dosegnu globalnu publiku. Ukrajinska umjetnost, moda i muzika počinju da privlače ne samo širu javnost, već i preduzetnike i investitore. Oni u ukrajinskim talentima vide mogućnost stvaranja profitabilnih projekata u mejnstrimu.
Međutim, proces je mnogo složeniji od pukog predstavljanja ukrajinskih umjetnika i autora. Fokusiranje na ukrajinsku istoriju i kulturu takođe služi za razbijanje ruskih kulturnih mitova i ponovnu procjenu duboko ukorijenjenih imperijalističkih narativa na Zapadu. Nakon jednog vijeka korišćenja ruske kulture kao propagandnog i uticajnog oruđa, i s obzirom na to da Moskva i danas ulaže milione dolara u širenje svoje verzije stvarnosti, zadatak je težak, ali napreduje punom snagom.
Teoretičarka kulture Svitlana Bjedarjeva u svojoj novoj knjizi Ambikolonijalnost i rat piše: „Ukrajinsko-ruski slučaj nudi okvir za razumijevanje ove promjene. Ukrajina je značajno napredovala u procesima dekolonizacije od početka sveobuhvatne invazije. Zahvaljujući neumornom otporu ruskoj agresiji“. Prema njoj, kultura je postala i odraz otpornosti društva i snažan izvor društvene promjene.
„Ne samo da je ukrajinska kultura konkurentna na globalnom nivou“, objašnjava ona, „već ima i potencijal da postavi presedane i otvori nove teme, potencijalno vodeći svjetske kulturne trendove“.
Četvrt miliona ukrajinskih izbjeglica u SAD
„Ukrajinska kultura postala je vidljiva u svijetu zbog strašnih događaja koji su se desili i koji se i dalje dešavaju“, kaže Jurij Nikitin, ukrajinski muzički producent koji sada živi u SAD i osnivač je projekta State of Love. Projekat ima za cilj da ukrajinske stvaraoce dovede do svjetske slave i poveže ih širom planete. „Ukrajina je postala snažan brend. Praktično ne postoji osoba koja nije čula za Ukrajinu. Ukrajinska dijaspora, zapadni mediji i obični građani koji brinu o Ukrajini podržavaju i organizuju kulturne događaje širom svijeta“.
Do kraja 2025. godine, 5,7 miliona ukrajinskih izbjeglica živjelo je van zemlje. Migration Policy Institute procjenjuje ukupan broj novih ukrajinskih doseljenika i postojeće ukrajinske dijaspore u Sjedinjenim Državama na 1,1 milion. Među njima je oko 175.000 ušlo u SAD kroz program „United for Ukraine“, uz još hiljade tražilaca azila. To ukupan broj ukrajinskih izbjeglica koje su stigle u SAD od početka ruske invazije podiže na oko 260.000. Pre 2022. godine, ukrajinsko-američka populacija u Njujorku procjenjivala se na oko 150.000.
Primorani tragičnim tokom istorije izvan granica svoje zemlje, ne prvi put, uostalom, Ukrajinci su ubrzali proces stvaranja novog narativa o Ukrajini, dugo pripremanog, oslobođenog ruske propagande i prisvajanja.
Zemlja kao ideja
Olena Speranska, kustoskinja umjetnosti iz Ukrajine, sada sa sjedištem u Njujorku, napustila je svoj dom u Irpenu, blizu Kijeva, na početku rata, kada su ruske snage okupirale to područje.
„Reklasifikacija Ivana Ajvazovskog, Arhipa Kuindžija i Ilje Repina kao ukrajinskih umjetnika u Metropoliten muzeju smatra se konkretnim primjerom kulturnog vraćanja i dekolonizacije istorije umjetnosti“, kaže Speranska. Poziva se na ispravnu oznaku za umjetnike kao „Ukrajinac, rođen u Ruskom carstvu“. Rat je primorao Speransku da napusti svoj sopstveni projekat Biruchiy. To je bila uspješna rezidencija savremene umjetnosti koju je osnovala sa Genadijem Kozubom. Jedan od njenih tekućih projekata jeste saradnja sa američkim multimedijalnim umjetnikom Filom Bjulerom (Phil Buehler) tokom njegove dvonedjeljne umjetničke rezidencije u gradovima na prvoj liniji fronta u Zaporožju, pod nazivom „Together We Stand. Documentation“.
Neki umjetnici svojom misijom smatraju prevođenje ukrajinskog identiteta široj publici. „Ukrajinu vidim ne samo kao zemlju, već kao ideju“, kaže Jurko Guculjak. On je ukrajinski grafički dizajner koji živi u Kanadi i koji je u Njujorku predstavio svoju seriju žuto-plavih plakata. „Ona je svuda – u hemijskim elementima, u plastičnosti govora tijela, čak i u buketu cvijeća.“
Ukrajina u Velikoj Jabuci
U Njujorku se ukrajinska umjetnička i kulturna žarišta ponovo oblikuju, odgovarajući na poziv vremena. Palata Fletcher-Sinclair, znamenita vila iz 19. vijeka blizu Central Parka i Metropoliten muzeja umjetnosti, već dugo je dom Ukrajinskog instituta Amerike (UIA). Institut je osnovan 1948. godine. Danas godišnje organizuje oko 60 događaja. Dvostruko više nego prije brutalne ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022.
Između posjeta diplomata i političara, uključujući ukrajinskog predsjednika i prvu damu, Volodimira i Olenu Zelenski, kao i diskusija u sjedištu UN-a o temama vezanim za Ukrajinu i brojnih kulturnih događaja, kalendar UIA ispunjen je tokom cijele godine. Predsjednica UIA Keti Nalivajko i izvršna direktorka Lidija Zaininger dobile su jedno od najviših ukrajinskih državnih priznanja za doprinos kulturnom razvoju zemlje.
Prikladno nazvano „Ukrajinsko selo“, unutar njujorškog East Village-a, još je jedno područje koje je procvjetalo u živopisni centar ukrajinskog života nakon početka ruske invazije. Više od 100 godina tu žive Ukrajinci i posluju njihove radnje. Ulice nose ime najvećeg ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka. Tu je Ševčenkovo naučno društvo, naučna institucija stara 150 godina. Impozantna ukrajinska grkokatolička crkva Svetog Đorđa stoji na Sedmoj ulici. Ukrajinski Muzej nalazi se u blizini, na 6. ulici. A druge ukrajinske organizacije i poslovi, uključujući Ukrajinski narodni dom i legendarni restoran Veselka, čine glavnu tačku okupljanja na Drugoj aveniji.
Buđenje dijaspore
Početkom 2000-ih, ovaj kutak dijaspore bio je relativno miran, iako živ, uz godišnji Festival Svetog Đorđa i kulturne događaje. Narandžasta revolucija 2004. i Revolucija dostojanstva 2014. dale su dijaspori novi zamah u usmeravanju Ukrajine ka demokratskoj, zapadnoj budućnosti oslobođenoj ruskog uticaja. Međutim, ruska invazija izazvala je kulturni preporod i priliv izbjeglica. Mala zajednica počela je da buja od novih ideja, anti-ratnih protesta, humanitarnih akcija i kulturnih inicijativa.
Kako Rusija uništava škole u Ukrajini i masovno ubija i kidnapuje ukrajinsku djecu, mnoge porodice traže bezbjednost preko okeana, u Njujorku. Danas u gradu žive stotine djece iz savremene Ukrajine. Ona pohađaju ukrajinske dopunske škole subotom i pridružuju se omladinskim organizacijama i izviđačkim grupama, kao što su Plast i SUM, u svojim novim zajednicama. Ovo ujedinjenje američkih Ukrajinaca i novih izbjeglica zabilježeno je u foto-izložbi Ihora DIA/spora tokom ukrajinskog kulturnog festivala u Njujorku.
Ukrajinski muzej
Ukrajinski muzej, na čijem je čelu Piter Dorošenko, preoblikuje nasljeđene narative i povezuje savremenu Ukrajinu sa njenom dijasporom. Dorošenko, rođen u Čikagu u ukrajinskoj porodici, osnivački je predsjednik PinchukArtCentra u Kijevu i direktor Dallas Contemporary centra umjetnosti. On i njegov tim predvode promjene.
Događaj inspirisan Malevičevim „Crnim kvadratom“, održan sredinom novembra u Ukrajinskom muzeju, pokazao je da se institucija može transformisati u moderno mjesto za događaje i organizovati prikupljanje sredstava gdje se staro i novo spajaju. Tokom „Black Square Fete“, pored izložbe fotografija čuvenog harkovskog fotografa Borisa Mihajlova (čiji su radovi bili istaknuti u Muzeju moderne umjetnosti 2011), posjetioci, kolekcionari i pripadnici novog ukrajinskog „beau monde-a“ uživali su u savremenoj muzici i posluženju, prikupljajući sredstva za buduće inicijative muzeja za podršku ukrajinskoj kulturi i očuvanju njenog nasljeđa.
Ljudska devastacija
U njujorškom kraju Tribeka, u galeriji Mriya, ukrajinska umjetnica Zoja Frolova i letonski umjetnik Janis Jakobsons ove su jeseni istraživali teme sukoba i transformacije na izložbi Edge of Illusions. Frolova, koja je odrasla u Harkovu, predstavila je radove u kojima su ratni brodovi zamijenjeni nježnim papirnim brodićima, krhkim, ali prkosnim simbolima opstanka. Vasil Mironenko, poznati harkovski umjetnik iz 1960-ih, obogatio je izložbu rijetkom bakropisnom grafikom Zaporožstala, jedne od najvećih ukrajinskih čeličana. Izložbu je organizovao Rukhart. Predstavljene su i umjetnine dugogodišnjeg kolekcionara Artura K. Mana starijeg, čija zbirka uključuje više od 20 Mironenkovih kolor bakropisa.
Tokom ljeta, u Morningside parku u Harlemu, javnosti je predstavljena futuristička čelična skulptura visoka 1,8 metara. Djelo je umjetnika iz Kijeva, Majkla Levčenka, koji živi u Njujorku. Pod nazivom Post-Tango, skulptura se bavila ljudskom devastacijom. Plesom pretvorenim u viziju opstanka. Sada, zajedno sa drugim Levčenkovim djelom, „Metamorfoza sećanja“, skulpture ukrajinskog umjetnika izložene su na SculptHamptons-u, izložbi skulptura na otvorenom u vatormilskoj četvrti Sautemptona, omiljenoj među američkim ljubiteljima umjetnosti. Kako kaže Bjedarjeva, „Ukrajinski umjetnici ne dokumentuju samo gubitak. Oni iscrtavaju nove granice značenja postojanja, imaginacije i slobode“.
Lesija Homenko, multidisciplinarna umjetnica iz Ukrajine, nije prestala da se izražava ni nakon dolaska u Njujork, bježeći od razaranja rata. Homenko je 2023. održala samostalnu izložbu „Image and Presence“ u Ukrajinskom muzeju u Njujorku. Njena izložba „Imaginary Distance“ trenutno je postavljena u Pinchuk Art Center-u u Kijevu, sa jednim monumentalnim radom izloženim na glavnoj željezničkoj stanici u Kijevu, povezujući Ukrajince rasute širom svijeta ratom, čineći tu udaljenost, zaista, zamišljenom.
Ukrajinski film u vrijeme rata
Godinama duga borba Ukrajine da odbije rusku invaziju inspirisala je svijet filma. Preplavljen je upečatljivim dokumentarnim ostvarenjima ukrajinskih i neukrajinskih reditelja. Kao i igranim filmovima iz Ukrajine.
Godine 2024, reditelj iz Harkova, Mstislav Černov, osvojio je Oskara za najbolji dokumentarni film za svoj film 20 dana u Mariupolju. Film prikazuje nepopustljivi pogled na patnje običnih civila pod naizgled nasumičnim ruskim napadima.
„Oskarovska pobjeda za 20 dana u Mariupolju je simbolična“, kaže Bjedarjeva. „To nije samo ukrajinska priča. To je priča o istini u svijetu dezinformacija“.
Černovljeva nova dokumentarna priča, 2000 metara do Andrijivke, snimana je uglavnom kamerama montiranim na ukrajinskim vojnicima koji se bore da povrate teritoriju, metar po metar. Film uvodi gledaoce duboko u ratne realnosti. Pruža uvid u mentalitet Ukrajinaca, koji se bore za opstanak svoje zemlje, spašavajući civile pa čak i kućne ljubimce.
Igrani filmovi
Uprkos ratu, ukrajinski reditelji stvaraju igrane filmove koji odražavaju širu transformaciju društva zemlje. Uredništvo (2024) Romana Bondarčuka je još jedan značajan ukrajinski film. Satira o novinaru koji pokušava da otkrije istinu o šumskom požaru. Film neočekivano dodiruje teme kultnih vođa, politike i književne reference iz ranih američkih New Age djela.
Igrani film Pavla Ostrikova Ti si univerzum (2024) zamišlja posljednjeg ukrajinskog svemirskog kamiondžiju kako pluta kroz ostatke Zemlje. Muzika uključuje ukrajinsku retro muziku sa vinil ploča roditelja svemirskog kamiondžije, u kontrastu sa spokojnim slikama svemira.
Mnogi profesionalni reditelji i članovi filmskih ekipa pridružili su se ukrajinskoj vojsci. Izabrali su oružje umjesto umjetnosti. Prošle jeseni, tokom jednog velikog filmskog događaja u Kijevu – nagrada Dzyga, događaja koji se može opisati kao ukrajinski Oskar – gotovo svaki trenutak dodjele nagrada pratio je minut ćutanja u znak sjećanja na nagrađene ili članove tima ubijene od strane ruskih snaga. To je pretvorilo ceremoniju u memorijal ukrajinskog talenta. Neki su odlučili da napuste Ukrajinu i počnu iznova negdje drugo. Ukrajinski reditelji i glumci prave prve korake u Holivudu. Uskoro ćemo vjerovatno čuti njihova imena.
Dolazak stranih autora
Rat je takođe privukao međunarodne umjetnike da snime ukrajinske priče. Francuski reditelj Olivije Sabil (Olivier Sabil) u filmu Viktor prati gluvog čoveka u Harkovu kako pokušava da shvati rat i pronađe način da pomogne.
Viktor Nordenškiold (Viktor Nordenskiöld), nagrađivani švedski reditelj, u svom novom filmu The Eukrainian pratio je ukrajinsku zamjenicu premijera Olhu Stefanišin (danas ambasadorku u SAD) dok je težila članstvu Ukrajine u EU usred ruske invazije.
Dokumentarni film Checkpoint Zoo, reditelja Džošue Zemana (Joshua Zeman), uz podršku produkcije Leonarda Dikaprija (Leonardo DiCaprio) Appian Way, prati evakuaciju pet hiljada životinja, uključujući lavove, geparde, kengure i lame, iz harkovskog eko-parka. Nju je izveo hrabar tim ljubitelja životinja u prvim danima ruske invazije 2022.
Igrani debi reditelja iz Galveja, Gara O’Rurka (Gar O’Rourke), Sanatorijum, nudi živi prikaz Kujalnik sanatorijuma. To je velika zgrada iz 1970-ih blizu Odese, gdje mala grupa traži ljubav, izlječenje i sreću. I gdje se i dalje primjenjuju tretmani blatom i sovjetske terapije uprkos ratu u blizini. Irska filmska i televizijska akademija izabrala je film Sanatorijum kao zvaničnog irskog kandidata za kategoriju međunarodnog igranog filma na narednoj dodjeli Oskara.
Za gledaoce sklone umjetničkim temama, tu je i Match in a Haystack, dokumentarac o plesu i otpornosti. Film u trajanju igranog filma, reditelja Džoa Hila (Joe Hill), petostrukog dobitnika Emmy nagrade, a čiji je izvršni producent bila svjetski poznata balerina Misti Koplend ( Misty Copeland), prati grupu ukrajinskih plesačica dok pokušavaju da izvedu svoju prvu predstavu od početka ruske invazije 2022.
Podrška
Većina kulturnih događaja koji ističu Ukrajinu omogućena je zahvaljujući privatnom finansiranju i donacijama, velikim i malim, od mnogih podržavalaca. Ipak, postoje izuzeci. Francuska i Ukrajina pokrenule su zajedničku kulturnu inicijativu pod nazivom Le Voyage en Ukraine. Program od četiri mjeseca obuhvatiće oko 50 događaja koji spajaju film, muziku i književnost, sa učešćem Žulijet Binoš (Juliette Binoche), Mišela Hazanavičijusa (Michel Hazanavicius), Rafaela (Raphaël), Filipa Klodela (Philippe Claudel), a iz Ukrajine Andreja Kurkova, Irine Cilik, Olge Gibelinde, Volodimira Vojta, Bogdane Pivnenko i grupe Dakh Daughters.
I pored toga, ruski napadi se nastavljaju, a sa njima i napori ukrajinskih umjetnika da se fokusiraju na Ukrajinu, razumiju je i promovišu njen, naizgled nepokolebljivi duh.
Rusija uništava kulturno nasljeđe Ukrajine
Kako počinje sezona zimskih praznika, „Carol of the Bells“, dobro poznata praznična pjesma, odjekuje svuda. Od prodavnica do filmova i prazničnih koncerata. Pjesma je vrlo popularna, ali mnogi ne znaju da je njen kompozitor Ukrajinac.
Mikola Leontovič komponovao je melodiju 1916, inspirisan ukrajinskim narodnim motivima. Leontovič je ubijen u porodičnom domu u Ukrajini 1921. godine. Ubio ga je agent Kremlja. Njegova muzika je, srećom, opstala, a 1922. godine Carol of the Bells izvedena je u Karnegi holu u Njujorku. Ostala je hit više od jednog vijeka.
Priča o Leontoviču jedna je od brojnih užasnih priča o mnogim pokušajima Rusije da uništi ili potčini ukrajinsku kulturu. Cijela generacija ukrajinskih pjesnika, pisaca i umjetnika – kasnije poznata kao „Izvršena renesansa“ – ubijena je po nalogu tadašnjeg sovjetskog vođe Josifa Staljina 1937. Tokom decenija sovjetskog režima, ukrajinska kultura bila je snažno potisnuta i pod dominacijom Moskve. Ubistva ukrajinske kulturne elite nastavila su se do samog kraja sovjetskog perioda.
Danas si ti, a sjutra ja
Vasil Stus, istaknuti ukrajinski pjesnik, prevodilac i aktivista za ljudska prava, ubijen je u zatvoru u Rusiji 1985. godine, četiri godine prije pada Berlinskog zida. Prošle nedjelje, u Art Arsenalu u Kijevu otvorena je izložba posvećena njegovom životu pod nazivom Vasil Stus. Dok smo ovdje, sve će biti u redu. Istražuje umjetnikov život i istoriju otpora totalitarizmu kroz umjetnost i riječ.
Ali Stus svakako nije prvi umjetnik i aktivista čiji humanizam i posvećenost Ukrajini donose preranu smrt. Samo 15 godina ranije, jeseni 1970, čuvena mozaik umjetnica Ala Horska pronađena je sa lobanjom smrskanom čekićem. Sljedećeg dana, njen svekar je pronađen mrtav na obližnjim željezničkim šinama. Sovjetske vlasti jednostavno su okarakterisale njihovu smrt kao ubistvo-samoubistvo. Iako oni koji su ih poznavali tvrde drugačije.
Horska i grupa drugih ukrajinskih umjetnika snažno su uključivali ukrajinsku kulturu u svoja djela. Pokušavali su da razumiju okrutnost kojom je SSSR nastojao da drži Ukrajinu pod kontrolom i oblikuje njen jezik i kulturni narativ.
Fokus na Ukrajinu doveo ih je u centar pažnje sovjetskih vlasti. One nisu mogle da podnesu ideju da Ukrajina ima sopstvenu teritoriju i razvija sopstvenu kulturu. Horska je na kraju postala žrtva tih pokušaja da se utišaju pobunjenički glasovi. Sam Stus prisustvovao je njenom sahranjivanju, proročki izjavivši: „Danas si ti. A sutra, biću ja“.
Nastavljen masakr ukrajinskih intelektualaca i umjetnika
Nagrađivana ukrajinska spisateljica i pjesnikinja Viktorija Amelina ubijena je ljeta 2023. Ona je bila povrijeđena u ruskom raketnom napadu na restoran u Kramatorsku. Njena knjiga Gledajući žene, gledajući rat, objavljena 2025, dobila je pohvale kritike i prestižnu Orvel nagradu.
Viktoriju Roščinu, 27-godišnju ukrajinsku istraživačku novinarku, zarobile su ruske snage tokom druge godine invazije. Brutalno je mučena u ruskom zatvoru, da bi 2024. bila identifikovana među ostacima ukrajinskih vojnika. Procjena je da je od početka rata ubijeno najmanje 200 ukrajinskih novinara i reportera. Ruske snage namjerno bombarduju hotele u gradovima na prvoj liniji fronta gdje medijski predstavnici borave.
Ova kontinuirana kampanja „kulturnog atentata“ Rusije ugrožava ukrajinsko nasljeđe. Prema procjeni Ministarstva kulture Ukrajine iz ljeta 2025, najmanje 1.630 lokaliteta kulturnog nasljeđa i 2.437 objekata kulturne infrastrukture oštećeni su ili uništeni usljed ruske oružane agresije.
Speranska, kustoskinja i osnivačica Biruchiy rezidencije, kaže: „Otprilike 120 muzeja i galerija, 39 pozorišta, bioskopa i filharmonijskih sala, 784 biblioteke uništeni su do danas. Ovo je sistematski rad na uništavanju ukrajinske kulture“.
Novi poduhvati
Iako je kulturno nasljeđe Ukrajine vrlo važno, ukrajinski muzički producent Nikitin ističe da oslanjanje samo na prošlost i tradiciju nije dovoljno. „Čini mi se“, kaže on, „da je promocija savremene ukrajinske kulture sada još važnija. Moramo svijetu pokazati ne samo našu hrabrost i snagu, već i ljepotu, talenat i ljubav“.
Tako ukrajinski umjetnici i intelektualci nastavljaju misiju započetu prije decenija od strane Ukrajinke, Stusa i Horske. Na Venecijanskom bijenalu 2026. Ukrajina će predstaviti skulpturu i instalacioni projekat Žane Kadirove pod nazivom Garantije bezbednosti, u produkciji Ksenije Malih i Leonida Maruščaka. Projekat će biti fokusiran na njenu skulpturu Origami Deer, evakuisanu iz grada na prvoj liniji fronta, Pokrovska. To je grad koji je nekada imao 60.000 stanovnika, a sada je gotovo u potpunosti uništen ruskim ratom.
Festival savremene ukrajinske muzike vraća se u Njujork sedmi put, u proljeće 2026. Pod nazivom Mozaici, program će istaći bogatu raznolikost naroda, pejzaža i muzičkih praksi koje danas čine kulturni identitet Ukrajine.
„Ukrajinski umjetnici ne dokumentuju samo gubitke“, kaže Bjedarjeva. Dodaje da ukrajinska kultura, izlaskom iz post-sovjetske sjenke, pokazuje da je konkurentna i sposobna da postavlja nove svjetske trendove. „Oni [Ukrajinci] iscrtavaju nove granice značenja postojanja, imaginacije i slobode.“
Katya Soldak, Forbes
How Russia’s Invasion Of Ukraine Brought Ukr ainian Culture Into The Global Spotlight