Jure Franko o Olimpijadi u Sarajevu: Svi smo bili u oblacima

Na današnji dan, prije 40 godina, u Sarajevu su otvorene Zimske olimpijske igre, najveći sportski događaj organizovan u nekadašnjoj jedinstvenoj Jugoslaviji.

U Sarajevo je tada došlo 1.272 sportista iz 49 zemalja, ali nije bilo snijega pa je postojala bojazan da bi se događaj, u čiju je organizaciju potrošeno 150 miliona dolara, mogao odložiti. Ipak, snijeg je napadao u noći između 7. i 8. februara i previše, pa je Vojska pomogla u čišćenju kako bi se 8. februara 1984. godine na stadionu „Koševo“ otvorile Zimske olimpijske igre. Olimpijski plamen je tada upalila proslavljena klizačica Sanda Dubravčić.

Maskota je bio čuveni Vučko, a magneti, privjesci i ostale suveniri na kojima je Vučko, i dalje se mogu naći u Sarajevu.

Na programu su bili alpsko skijanje, bob i sankanje, hokej, umjetničko klizanje, bijatlon, nordijsko skijanje i ski skokovi. Olimpijsko selo je bilo na Mojmilu, a takmičenja su održavana na Jahorini, Bjelašnici, Igmanu i Trebeviću.

Jedinu medalju za Jugoslaviju tada je osvojio Jure Franko – srebro u veleslalomu.

Heroj Jugoslavije iz Sarajeva u Bojama jutra na Televiziji Vijesti pričao je o tim nezaboravnim danima.

„Kao da su Igre bile juče, sjećanja su svježa, kao da je sve bilo juče“, bilo je prvo što je Franko rekao čekajući da u Sarajevu danas počne obilježavanje ovog velikog jubileja.

A, između kapija na Bjelašnici tada 21-godišnji momak iz Nove Gorice, ušao je u istoriju – drugim mjestom u veleslalomu Jugoslaviji je donio prvu medalju sa Zimskih olimpijskih igara u istoriji.

„Tu medalju doživljavam kao zajednički uspjeh – godinama mi je sve jasnije šta je sve moglo da pođe po zlu i da ne dođe do tog velikog slavlja“, kaže Franko.

Sve je tih osamdesetih godina prošlog vijeka bilo drugačije.

„Teško je sve uporediti sa današnjicom. Tada je bila samo jedna televizija, jedna radio stanica, nije bilo interneta… Svi smo dobijali istu informaciju iz Sarajeva i svi smo bili u oblacima, nakon tog uspjeha više nismo živjeli neki realan život, već smo bili euforični“, prisjeća se Franko.

„Volimo Jureka više od bureka“

Na pitanje kakve emocije kod njega budi pogled na fotografije iz tog vremena, odgovara da je tada „imao više kose“.

„Prva uspomena kada pogledam fotografije je moja kosa, bilo je puno više“, našalio se Franko.

„Jedna od najdražih uspomena mi je ponos cijele reprezentacije, ali i svih ljudi – nije samo Sarajevo bilo srećno već i cijela tadašnja država“.

Tada je nastao i čuveni slogan specifičan i originalan baš za Sarajevo: Volimo Jureka više od bureka.

„Pojavio se taj natpis zahvaljujući Top listi nadrealista, a svi su ljudi to baš prihvatili, a mene su primili kao svog… Euforija je bila na svakom koraku, salutirali su mi policajci, vojna lica, svi su me grlili, ljubili…“

A, nakon Sarajeva Franka je put odveo van Jugoslavije…

„Tada u Sloveniji nije bilo baš uslova da se nešto uradi sa tom medaljom, pa sam otišao u Sjedinjene Američke Države i Japan, tamo živio 25 godina i uspio sam nekako da plasiram i tu svoju medalju tamo“, kaže Franko.

Staza na kojoj je Jugoslaviji donio nezapamćenu radost, od sada će nositi njegovo ime.

„Da, zaista šta reći osim da je to velika čast“, istakao je Franko.

I dok su tada svi pisali o Sarajevu, sada je od impresivnih borilišta ostala pustoš ili uspomene, podsjeća Nova.rs. Četiri decenije kasnije se na planinama koje okružuju Sarajevo nalazi tek neka borilišta ili njihovi tragovi jer su mnogi uništeni tokom rata 90-ih.

Neka ni do danas nisu rekonstruisana, pa predstavljaju uspomenu nekih drugih vremena.