Još jedno iznenađenje u ugovoru za Generalštab: Spomenik žrtvama NATO bombardovanja napraviće – Amerikanci

Nedavno donijetim leks specijalisom za revitalizaciju i razvoj lokacije nekadašnjeg Generalštaba i Ministarstva odbrane predviđeno je i pravljenje memorijala (spomen-obilježja). On bi, prema tekstu zakona, „na najdjelotvorniji način obezbijedio očuvanje kulturnog nasljeđa“.

Odluku o njegovom podizanju, prema zakonu, donosi Vlada na predlog Ministarstva kulture.

„Memorijal (spomen-obilježje) obezbijediće trajno sjećanje na žrtve bombardovanja NATO avijacije iz 1999. godine i na prvobitni izgled objekata na lokaciji“, piše u zakonu.

Spomenik u ugovoru

Jedan od ugovora koji će biti potpisan u cilju realizacije projekta, biće onaj o regulisanju odnosa između partnera – Srbije i neimenovane kompanije iz Emirata, koja je povezana sa američkom firmom Atlantic Incubation Partners, Trampovog zeta Džareda Kušnera (Jared Kushner).

U njemu je jedna od tačaka posvećena – spomeniku. Odnosno njegovom završetku.

Na tom mjestu su definisani koraci za izradu i postavljanje.

Ko će praviti spomenik

Za realizaciju izgradnje tri kule, hotela i muzeja na ovom prostoru biće zadužena zajednička kompanija koju će osnovati Srbija i firma iz Emirata.

U nacrtu ugovora se navodi da bi cio novi kompleks trebalo da bude završen za osam godina. Isto važi i za spomenik. Strateški partner se potpisom obavezuje da i spomenik podigne u tom periodu.

Međutim, kao i u cijelom poslu, postoje razlozi zbog kojih bi taj rok mogao da bude probijen. Prije svega, ako Srbija ne ispuni svoje prethodne obaveze po pitanju čišćenja lokacije, skidanja zaštite, davanja zemljišta u zakup i dr. Do odlaganja može doći i zbog nepovoljnih uslova na tržištu koji bi omeli projekat, kao i zbog negativnih događaja poput rata, građanskih nemira, nereda i štrajkova, prirodnih katastrofa i sl.

Idejno rešenje

U drugoj tački ovog člana ugovora navodi se i da će izgradnja spomenika početi u roku od 24 mjeseca odnosno dvije godine od kada relevantne dozvole postanu pravosnažne.

Prije toga, strateški partner će „primijeniti razumne napore“ da završi idejno rješenje spomenika na vrijeme za početak radova.

Učešće arhitekata iz Srbije?

Ugovorima koji su planirani za ovaj poslovni poduhvat predviđeno je i da dizajn cijelog kompleksa (kula, hotela, muzeja) bude diskreciono pravo strateškog partnera. A dizajn neće biti izabran na bilo kakvom arhitektonskom konkursu.

To se neće desiti ni za spomenik. Ali, ovdje strateški partner ipak pravi malo odstupanje. Naime, kako se navodi u nacrtu ugovora, prostora za domaće arhitekte će (možda) biti.

„Tokom pripreme idejnog rješenja za spomenik, strateški partner će se konsultovati sa i uzeti u obzir mišljenje arhitekata iz Srbije i stručnih udruženja arhitekata iz Srbije“, navodi se u dokumentu.

Međutim, dodaje se i pojašnjenje. „Radi izbjegavanja sumnje, ovo se neće tumačiti na način da će idejno rješenje za spomenik predstavljati predmet bilo kakvog zvaničnog arhitektonskog takmičenja ili slično“.

Tako će strateški partner ugovorom zadržati kontrolu i nad izgledom spomenika koji bi trebalo da podsjeća građane Beograda i Srbije na jedan od bolnih perioda istorije.

Prebijanje troška za spomenik

Spomenik se našao i u još jednoj odredbi ugovora, u dijelu koji se tiče troškova odnosno donošenja podzakonskih akata.

Naime, Srbija bi se obavezala da donese propise koji bi omogućili regulisanje troška koji će investitor imati za tzv. javne radove. Javni radovi podrazumijevaju izgradnju (uređenje) javnog zemljišta, javne i komunalne infrastrukture i površina i objekata javne namjene.

U toj grupi radova se našao i spomenik. Novi propis bi omogućio da strateški partner trošak za podizanje spomenika može da „prebije“ kao trošak javnih radova.

Iznos koji izdvoji za izgradnju i uređenje javnih površina i objekata (pa i za spomenik) bio bi mu odbijen od doprinosa za uređenje građevinskog zemljišta koji je obavezan da plati.

Ivan Radak, Forbes Srbija