Inženjer 2022. opisao stanje na zgradi željezničke stanice i upozorio na opasne mermerne ploče
„Fasada zgrade je u jako lošem stanju, a na mnogim djelovima mermerne ploče su odlijepljene i predstavljaju objektivnu opasnost po bezbjednost osoblja stanice, putnike i prolaznike“.
Ovako je inženjer geologije Zoran Đajić u junu 2022. opisao stanje na zgradi željezničke stanice u Novom Sadu gdje je 1. novembra pala betonska nadstrešnica i tom prilikom je stradalo 13 osoba. Ovaj opis dao je u jednom od 39 izvještaja u koje je Forbes Srbija imao uvid. Izvještaje je izradio od kraja 2021. do prve polovine 2023. U tom periodu je bio angažovan kao nadzor. Pratio je postavljanje kamenih obloga na fasadi i u unutrašnjosti stanične zgrade i perona.
I ovo nije jedini opis stanja fasade zgrade željezničke stanice. Slično je pisao i mjesec prije pomenutog izvještaja. Kako je naveo „na fasadi zgrade, na više mjesta ima ploča koje su sklone padu i predstavljaju opasnost po prolaznike”.
Zbog toga je insistirao da se sa restauracijom fasade počne što prije.
„Napominjem da odlaganje radova na restauraciji fasade zgrade može izazvati produženje rokova ako se sa radovima uđe u loše vremenske uslove uz veliku mogućnost da u svakom trenutku može da dođe do padanja odlijepljenih i oštećenih ploča sa fasade čime je ugrožena bezbjednost zaposlenih, putnika i prolaznika“, naveo je 13. juna 2022.
Šta je bilo ispod mermera?
Na probleme sa mermernim pločama nije ukazivao samo kroz tekst, već je to potkrepljivao i fotografijama. Svakako jedna od najupečatljivijih je ona sa krova. Riječ je o dijelu gdje su bile pričvršćene utege koje su držale nadstrešnicu iznad glavnog ulaza.
Na fotografiji se može vidjeti da je podloga za koju su se držale mermerne ploče (kao i utege) bila u veoma lošem stanju. To je potvrdio i tokom jučerašnjeg gostovanja na N1 televiziji.
Međutim, to nije jedina fotografija koja prikazuje da je ispod mermernih ploča stanje podloge bilo daleko od željenog. Na jednom mjestu, kako je naveo u izvještaju, zatekao je i prostor popunjen papirnim džakovima za cement.
„Zbog neadekvatnog veznog materijala (malter sa komadima opeke i drugog šuta, a povremeno i zgužvanim papirima) koji je zadržavao atmosfersku vodu doveo je do iscvjetavanja topivih soli, koje su kroz dugi vremenski period potpuno degradirale površinu kamena“, naveo je Đajić u izveštaju iz januara 2022.
Na drugom mjestu zatekao je podlogu urađenu kao kombinaciju cementnog maltera i lomljene opeke. Nakon toga je konstatovao da se kao takva ne može koristiti za ponovnu montažu kamenih obloga.
Čišćenje do betona
Iz izvještaja se može vidjeti da je više puta insistirao da se nakon demontaže mermernih ploča podloga „oljušti“ do betona. Izvođač radova je na nekim mjestima postupio kako je traženo, ali na nekim, po svedočenju Đajića nije. Jedno od takvih mjesta, kako je rekao za N1, bio je upravo i dio gdje su bile zakačene utege. Šta je moglo da tako naruši podlogu osim atmosferskog uticaja, možda će otkriti istraga. A upravo je na tom mjestu insistirao da se uradi skidanje mermernih ploča.
„Izvođaču radova je naloženo da se počne sa demontažom mermerne obloge sa fasade krila B kao i mermernih ploča sa pročelja krova zgrade“, napisao je inženjer.
I još jednom je tražio isto. „Čeone ploče od mermera Sivec iz Prilepa koje se nalaze na zupčastom pročelju južne fasade i djelova istočne i zapadne fasade su u dosta lošem stanju i ne mogu se upotrijebiti za ponovnu montažu. Nakon demontaže, podlogu reparirati, a na njihovo mjesto ugraditi nove bijele mermerne ploče“, stoji u izvještaju iz marta 2022. nedugo prije prvog svečanog „otvaranja“ stanice. Dodao da je potrebno uraditi analizu čvrstoće i stabilnosti podloge.
Devastiran, degradiran
Još u prvom izvještaju koji smo mogli da vidimo (iz decembra 2021) navodi sljedeće: „Naložio sam da se skine vezni materijal tako da se dođe do betona. Kada se sve kompletno očisti izvršiti pregled betonske podloge i naći najbolji način za montiranje mermernih ploča“.
Mjesec kasnije ističe da je „vezni materijal kojim su ploče bile zalijepljene za fasadu propao i mora se skinuti sa fasade“.
I na sjevernoj fasadi (dio zgrade prema peronima) Đajić je ustanovio da je stari vezni materijal koji je korišćen za lijepljenje mermernih ploča „djelimično ili potpuno degradiran“.
U jednom od opisa dodaje da je vezni materijal „potpuno devastiran“. „Mermerne ploče su na fasadi stajale zahvaljujući ankerima od pocinkovane žice koja je korišćena prilikom prvobitne montaže. Na mjestima gdje je ta žica propala usljed korozije ploče su vremenom otpadale sa fasade“, konstatuje Đajić.
Problem vode
U gostovanju na TV N1 Đajić je opisao da je na krovu stanice zatekao „jezero“.
I u svojim izvještajima na nekoliko mjesta ukazuje na prodor vode. To je dokumentovao i slikama gdje se na pločama vide tragovi curenja vode.
Na vodu se osvrće u izvještajima iz januara 2022. Tada je eksplicitno naveo da postoje „površinske vode koje se skupljaju na krovu zgrade“. U istom dokumentu navodi da je podloga na mjestu koje je obišao degradirana „usljed prodora vode“.
Opisujući problem podloge u koju su ubacivani šut i papir, Đajić pojašnjava da taj „neadekvatni vezni materijal“ zadržava atmosfersku vodu koja degradira površinu kamena.
U nekoliko izvještaja on opisuje i da je „dobar dio ploča oštećen“. Takođe i da se „najveći broj ploča raspada“. I da se ne mogu ponovo upotrijebiti odnosno da se manje od 50% može vratiti na sjevernu fasadu.
Pred završetak prve faze rekonstrukcije, inženjer piše da je u narednoj fazi rekonstrukcije potrebno uraditi novu nivelaciju krova zgrade. Time bi se atmosferske vode slivale ka novougrađenim olucima, „a ne kao do sada, u odavno zapušene slivnike koji se spuštaju kroz stubove unutar zgrade“. Sanacija slivnika bila je potrebna i na terasi (s desne strane nadstrešnice koja je pala).
Iako na jednom mjestu, gdje govori o stanju ploča na ulazu u staničnu zgradu ocjenjuje da je njihova površina zaprljana „nakon dugogodišnje nebrige“ možda bi se takva opaska mogla odnositi na cijelu zgradu, a posebno na nebrigu o slivnicima koja se konstatuje i u Glavnoj svesci projekta Saobraćajnog instituta CIP, gdje se takođe pominje da su slivnici zapušeni.
U izvještaju iz jula 2022. Đajić konstatuje da je „kao prioritet naglašeno da je potrebno rekonstruisati krov zgrade“.
Nadstrešnica
Đajić na tri mjesta u svojim izvještajima pominje nadstrešnicu koja je pala i opisuje radove na istoj. Priložio je i nekoliko slika nadstrešnice.
Prvi put je pominje u februaru 2022. gdje izvođaču i slikom i tekstom ukazuje da nedostaje parče keramičke pločice na obodu nadstrešnice i da je potrebno ugraditi je.
Deset dana kasnije ponovo se osvrće na nadstrešnicu koja je pala. Tada podsjeća da jedna od firmi izvođača nije mogla da očisti nataloženu nečistoću na pločama. Zato je predložio da probaju s drugom firmom. U sljedećem izvještaju konstatuje da je probno čišćenje dalo zadovoljavajuće rezultate i da treba nastaviti sa istim izvođačem.
Đajić se u svojim izvještajima više ne osvrće na nadstrešnicu koja je pala.
Nemar izvođača?
Kao nadzornik on je bio i veoma transparentan u navođenju propusta koje su pravili izvođači radova, kako srpska firma tako i kineska.
Primjera radi, ističe da je nepažnjom jednog rukovaoca građevinskim mašinama došlo do „odvaljivanja većeg broja mermernih ploča“.
Ukazao je i na loše obavljene poslove koje je naložio da se ponovo urade – umjesto da pojedine ploče postavi pod uglom od 90 stepeni, izvođač je to uradio pod tupim uglom.
Isto tako, na prvom peronu ploče su postavljene tako da nisu bile iste visine pa je moglo da dođe do saplitanja putnika. Zato je Đajić tražio da se greška hitno otkloni. Na jednom mjestu, inženjer ističe da je prostor oko šahtova betoniran umjesto da je obrađen granitnim pločama.
Takođe, utvrdio je u izvještaju iz jula 2022. da betonski dio perona nije antiklizno obrađen pa „predstavlja opasnost po putnike“. To nije i kraj problemima na prvom peronu. Granitne ploče koje su tamo montirane naknadno su isflekane uljima koja su curela iz mehanizacije korišćene za montažu elektroinstalacija.
I na jednom mjestu na fasadi ugrađene su mermerne ploče sa „puno crnih i sivih fleka“ čime je narušen estetski izgled pa je Đajić naložio da se te ploče zamene.
Nestručnost
I tu se lista nedostataka ne završava, ali ono što je takođe važno jeste njegov opis načina na koji su izvođači radili.
U aprilu 2022. konstatuje da su neke od mermernih ploča „polomljene usljed nestručne demontaže“. Istu primjedbu ponavlja i 15 dana kasnije u novom izvještaju gdje kaže da je demontaža „prilično nestručno obavljena tako da je došlo do ozbiljnijih oštećenja na većini ploča“.
Ovo je u suprotnosti sa namjerom projektanta da se „iskoristi maksimalan broj mermernih ploča koje su skinute sa fasade“.
Zato u ovim izvještajima traži da poslove montaže i demontaže „obavljaju lica koja su kvalifikovana i osposobljena za izvođenje kamenorezačkih poslova“.
Na kraju, traži se i zamjena ploča na peronu. Đajić otkriva da su napravljena dva propusta. Prvi je da nije urađena adekvatna montaža je nije ostavljena fuga između ploča, a druga je da su ploče oštećene zbog naknadnih radova na peronu.
Kašnjenja i manjak komunikacije
Izvještaji otkrivaju i da je Đajić imao problem sa kašnjenjem radova. Tako na primjer u izvještaju iz maja 2022. naglašava da tokom 20 dana „nije urađeno ništa od planiranih radova“ i da nisu očišćene ili zamijenjene zaprljane pločice.
Isto tako ukazuje da nije riješen problem razlike u visini podnih ploča, iako je to neophodno hitno otkloniti jer ugrožava bezbjednost putnika.
U januaru 2023. piše da još nisu postavljene elektro, video i protivpožarne instalacije u pothodniku ispod perona i da nije riješen problem curenja vode na plafonu pothodnika. Sljedećeg mjeseca dodaje da problem sa razvlačenjem kablova „i dalje nije riješen“, kao i da je montaža mermera na zidovima pothodnika usporena.
Iz nekoliko izvještaja može se naslutiti i frustracija Đajića ponašanjem izvođača u pojedinim trenucima. Tako u julu 2022. konstatuje da „organizacija radova nije adekvatna uslovima koji se moraju obezbijediti kada se radi na objektu koji je pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kao objekat kulturnog nasljeđa i ne izvodi se prema preporukama koje smo dali“.
Možda još ogorčeniji je u izvještaju iz septembra te godine kada kaže da nije bio obaviješten da je nabavljena određena vrsta mermera i da „ne bi odobrio ugradnju“ na fasadu.
U junu 2022. pribjegava naglašavanju problema pa tako u rečenici „Moje konkretno pitanje za investitora je – Zašto to do sada nije urađeno“ podvlači ovaj posljednji deo.
Sugestije
Iz izvještaja se može pročitati da je Đajić ne samo redovno izvještavao o toku radova već je izvođaču davao konkretne savjete. Na kojim temperaturama smije ili ne smije da radi, kako da skida stare mermerne ploče, kojim hemikalijama da tretira mermer kako bi bio očuvan i kojim materijalom ispunjavati fuge između ploča.
Predlagao je i koje firme uzeti za izvođenje radova odnosno montažu mermera, kao i firme koje mogu da snabdijevaju gradilište materijalnom.
Isto tako, odazivao se pozivu izvođača da obiđe radove kako bi se usaglasili. To je bilo potrebno jer na par mjesta u izvještajima ukazuje i na neusklađenost ili izostanak nekih poslova u projektu koje je trebalo riješiti.
Ivan Radak, urednik Forbesa Srbija