Da li Njemačka ponovo postaje bolesnik Evrope?

Njemačka privreda jedina je među sedam najvećih koja će ove godine najverovatnije završiti u recesiji. Problemi nisu od danas, već se pojavljuju godinama.

Za razliku od ovogodišnjeg trenda, najnoviji mjesečni podaci za njemačku privredu su nešto ohrabrujući. Indeks menadžera nabavke (PMI), koji se smatra jednim od najpouzdanijih pokazatelja budućih ekonomskih kretanja, prošlog mjeseca je premašio 47 poena i tako je za 1,2 poena viši nego u oktobru. Međutim, i dalje je ispod 50, pa ukazuje na pad porudžbina.

Među rijetkima u recesiji

Dugoročne prognoze ostaju loše, uprkos blagom poboljšanju u novembru. Njemačka je u kontrakciji – prema ocjjeni Njemačke centralne banke, privredna aktivnost će se smanjiti i u posljednjem kvartalu, a očekuje se da će se ovogodišnji bruto domaći proizvod (BDP) smanjiti za 0,4 do 0,6 odsto. Njemačka će tako biti jedina zemlja G7 koja će krajem godine ući u recesiju, predviđa Međunarodni monetarni fond.

Ekonomija pati od visokih troškova energije i istorijski visokih kamatnih stopa. Dodatni izazov je spor rast globalne trgovine. Očekuje se da će ove godine porasti za samo 1,5 odsto, što je u velikoj mjeri rezultat anemične potražnje potrošača u Kini, koja je važan njemački trgovinski partner.

Industrija je njemački ponos, ali i slaba tačka

Mnogi industrijski giganti ubrzano smanjuju troškove. Hemijski konglomerat BASF je, na primjer, već najavio smanjenje investicija za skoro 15 odsto u naredne četiri godine, dok Folksvagen (Volkswagen) smanjuje administrativne troškove za petinu.

Istina je da i druge razvijene privrede posluju u sličnim uslovima, ali većina njih nije toliko zavisna od industrijskih proizvođača – obično energetski intenzivnih i izvozno orijentisanih industrija – kao Njemačka. Proizvodnja u ključnim industrijama kao što su automobilska, hemijska i industrija čelika porasla je 15 odsto u trećem kvartalu ove godine u odnosu na vrhunac na kraju 2017.

Pod pritiskom su i manje, takozvane mittelstand kompanije, koje zapošljavaju skoro 60 odsto ukupnog broja radnika u Njemačkoj. Uglavnom, iako su visoko specijalizovani i fleksibilniji od giganata, ipak nisu imuni na veće troškove, posebno troškove energije, nedostatak radne snage i manju potražnju iz inostranstva.

Kao rezultat toga, među preduzetnicima preovladava pesimizam. Novembarsko istraživanje Njemačkog udruženja poslodavaca pokazalo je da je 82 odsto ispitanika zabrinuto za ekonomsku situaciju, dok 88 odsto njih smatra da zemlja nema plan za oporavak.

Na izvjesnu nadu u ekonomski oporavak sljedeće godine utiču nešto viši mjesečni indeks narudžbina iz inostranstva, kao i niska nezaposlenost i snažan rast plata. Iz tog razloga, Njemačka centralna banka je oprezno optimistična i predviđa povratak na rast 2024. Nedavno usvojeni plan za ublažavanje energetskog opterećenja takođe bi trebalo da donese određeno olakšanje industriji. Naredne godine pomoć će iznositi 12 milijardi eura, a kompanije koje su najviše pogođene imaće pravo na nju do pet godina.

Pukotine u temeljima

Ali bez obzira na bilo koji pozitivan pokazatelj ili mjeru, neki komentatori se pitaju da li su izazovi Njemačke već toliko veliki da zemlja ponovo postaje „bolesnik Evrope“. To je oznaka koja je pratila Njemačku tokom recesije u periodu nakon ponovnog ujedinjenja 1990-ih.

Zaista, njemačka industrijska proizvodnja se smanjuje već nekoliko godina, pandemija i energetska kriza samo su ubrzali trend. Udio njihove dodate vrijednosti u nemačkoj industriji takođe je u stalnom opadanju i trenutno je samo petina dodate vrijednosti cjelokupne privrede.

Produktivnost je rasla za skoro četiri procenta svake godine tokom 1970-ih i 1980-ih, ali samo za jedan procenat u posljednjoj deceniji.

Ulaganja u puteve, željezničke mreže i širokopojasni internet u ruralnim područjima ne idu u korak sa potrebama savremenog društva. Njemačka je, na primjer, po pokrivenosti internetom ispod evropskog prosjeka. I odluka o zatvaranju nuklearnih elektrana pokazala se kratkovidom, posebno u svjetlu zavisnosti od ruskog gasa.

Prema računici Instituta Ifo, zadržavanje tri nuklearke bi ove godine značilo četiri odsto manji račun za struju.

Prepreke u energetskoj tranziciji

Zemlja je krenula u energetsku tranziciju velikim koracima, ali implementaciju ometaju spora birokratija i glomazni zakoni. U Bavarskoj se, na primjer, zbog strogih lokalnih pravila u pogledu udaljenosti vetroturbina od naselja, od 2020. postavlja manje od deset turbina godišnje.

Izgradnja prenosne mreže vrijedne 10 milijardi eura, kojom bi se dopremala energija vjetra sa sjevera na jug, kasnila je pet godina zbog zahtjeva pojedinih političara i djelova civilnog društva da se kablovi zakopaju u zemlju.

Njemačka je, pak, relativno brzo reagovala na zatvaranje ruskog gasa. U roku od nekoliko mjeseci, postavila je nekoliko plutajućih TNG terminala na sjevernoj obali.

U međuvremenu, kompanije ukazuju na nedostatak kvalifikovane radne snage – trenutno ima više od dva miliona otvorenih radnih mjesta – pretjerano komplikovanu birokratiju i zaostajanje u inovacijama. Njemačka je zaostajala za SAD i Kinom u razvoju interneta i srodnih tehnologija i u opasnosti je da se slična priča razvije u oblasti vještačke inteligencije.

Njemačka je ispod evropskog prosjeka po pokrivenosti internetom.

Kao rezultat toga, Njemačka je manje privlačna stranim investitorima. Prema istraživanju njemačkog ogranka AmCham-a, sve manje američkih korporacija u zemlji ocjenjuje tamošnje poslovno okruženje kao povoljno. Prošle godine ih je bilo 59 odsto, a ove samo 34 odsto.

Političke igre

„Njemačka nije pacijent Evrope, ali to može postati ako zemlja ne preduzme strukturne reforme neophodne za modernizaciju privrede“, kaže Marsel Fračer (Marcel Fratzscher), predsjednik ekonomskog instituta DIV Berlin. Prema njegovim riječima, postoji ogromna investiciona rupa, zbog koje je posljednjih godina zastao razvoj energetske i digitalne infrastrukture.

„Zabrinut sam što pokušavamo da konsolidujemo stare strukture“, rekao je on Rojtersu (Reuters), napominjući da je sadašnja situacija posljedica političke manipulacije.

U koaliciji se trenutno najviše lome koplja po pitanju zaduživanja i potrošnje. Socijaldemokrate i Zeleni kancelara Olafa Šolca (Olaf Scholz) podržavaju povećanje potrošnje, dok se Slobodne demokrate (FDP), na čelu sa ministrom finansija Kristijanom Lindnerom (Christian Lindner), protive novom zaduživanju i povećanju poreza.

Kriza je dodatno produbljena nedavnom presudom Ustavnog suda da je neustavna odluka vlade da 60 milijardi eura neiskorišćenog duga iz perioda pandemije preraspodijeli u Fond za klimu i transformaciju, što je izazvalo nered u javnim finansijama.

Koalicija jeste postigla kompromis ove nedjelje, ali ostaje neizvjesnost u vezi sa dugoročnim finansijskim planovima Njemačke. Međutim, prednost može biti i postojeća fiskalna disciplina. Njemački javni dug iznosi oko 65 odsto BDP-a, što je svrstava u red najmanje zaduženih razvijenih zemalja svijeta.

Holger Šmiding (Holger Schmieding), glavni ekonomista Berenberg banke, koji je i autor uticajne analize u kojoj je Njemačku pre 25 godina nazvao „evropskim pacijentom“, smatra da je Njemačka zaspala u zlatnom periodu ekonomskog rasta između 2010. i 2020. Šmiding kaže da oznaka danas nije prikladna jer Njemačka ima nisku nezaposlenost i zdrave javne finansije. „S jedne strane, ovo daje Njemačkoj više vremena da reaguje, ali istovremeno smanjuje pritisak da se promjene zaista i dese“, rekao je ekonomista agenciji AP.

„Pandemija koja je zategla lance snabdijevanja i rat u Ukrajini odgovorni su za mnoge trenutne probleme. Ali mnogi problemi su dublji i prouzrokovani od same Njemačke. Država jednostavno nije napravila nijednu ekonomsku reformu u posljednjih deset godina. Zaostaje na svim međunarodnim rang listama po pitanju digitalizacije, infrastrukture i konkurentnosti. Sada se Njemačka budi u novoj realnosti“, rekao je za CNN Karsten Bržeski (Carsten Brzeski), šef makroekonomskih istraživanja u ING banci.

Blažej Kupec, saradnik Forbes Slovenija