Atlantik grupa u Srbiji kažnjena jer je sa konkurentima dogovarala cijenu kafe
Sa rješenjem kojim uslovno odobrava koncentraciju Atlantika (Atlantic) i Štrausa (Strauss) na tržištu kafe, Komisija za zaštitu konkurencije na svoj sajt je juče postavila i rješenje iz decembra 2023. o povredi konkurencije koju su napravile dvije kompanije.
Kako je navedeno u obrazloženju, Komisija je utvrdila da su ta privredna društva dogovorila i usaglašavala poslovnu strategiju direktnom ili indirektnom razmjenom informacija u vezi sa cjenovnom politikom i budućim veleprodajnim cijenama mljevene kafe u Srbiji čime su zaključili restriktivni sporazum.
Obje kompanije kažnjene su sa 237,9 miliona dinara, odnosno 190,3 miliona Atlantik i 47,6 miliona Štraus.
Kako je otkriven sporazum
Komisija u rješenju kojim je izrekla kaznu objavila je i kako je otkrila dogovaranje. Kako se navodi, tokom maja i juna 2021. su sproveli analizu uslova konkurencije na tržištu trgovine na malo odrabranih prehrambenih proizvoda među kojima je bila i mljevena kafa.
Najprije je uočeno da postoji visok stepen korelacije između maloprodajnih cijena dva brenda ovih kompanija (Grand Gold kafa 200g i Doncafe Moment 200g). Došlo je do istovremenog povećanja cijena tih brendova početkom 2017. nakon čega cijene kasnije nisu značajnije snižavane do kraja posmatranog perioda (kraj 2020).
Potom se Komisija osvrnula i na izjavu direktora kompanije Štraus prema kojoj cijena sirove kafe učestvuje sa više od 90% u cijeni finalnog proizvoda pa je posmatrano i kretanje cijena tih brendova u odnosu na kretanje cijene sirove kafe na svjetskom tržištu.
U rješenju se izdvaja da cijena na svjetskom tržištu kontinuirano pada u periodu 2017-2019. Sljedeće godine dolazi do fluktuacija, a cijena ide gore u 2021. Takođe, cijene na kraju 2018. i tokom 2019. su bile najniže u posljednjih 10 godina.
„S obzirom na izrazito visok udio cijene sirove kafe u cijeni finalnog proizvoda, pretpostavka je da se maloprodajne cijene mljevene kafe i cijene sirove kafe na berzi kreću u istom smjeru, odnosno da postoji pozitivna korelacija u kretanju ovih cijena. Međutim, analiza Komisije je pokazala da, za razliku od trenda cijene sirove kafe, na tržištu Srbije u periodu 2018. i 2019. godine nije došlo do smanjenja cijene mljevene kafe posmatranih brendova. Tako su, suprotno očekivanom ishodu, rezultati korelacione analize pokazali, ne samo da cijene sirove kafe na svjetskoj berzi i maloprodajne cijene u Republici Srbiji nisu bile uslovljene, već i da su se kretale u suprotnim smjerovima“, navodi se u rješenju.
Drugim riječima, zaključeno je da cijene na tržištu Srbije u tom periodu nisu uslovljene promjenama cijena sirove kafe na svjetskom tržištu „već se formiraju pod dejstvom drugih faktora“.
Takođe se konstatuje da su obje kompanije u 2013, 2014. i 2016. bilježile pad prodaje da bi od 2017. krenuo kontinuirani rast.
Komisija je analizirala i medijske nastupe predstavnika dvije kompanije nakon 2017. i ocenila da postoji podudarnost u izjavama da neće doći do promena cijena i da nakon tih izjava nije dolazilo do mijenjanja cijena.
Takve izjave, korelacija u cijenama dva brenda i izostanak korelacije između cijena brendova i svjetske cijene sirove kafe, kao i značajna promjena koja se desila u poslovanju u uslovima povećanja cijena, bili su ključni signal Komisiji da pokrene postupak.
„Komisija je osnovano pretpostavila da je kretanje maloprodajnih cijena posljedica koordinacije cjenovne politike dva najveća učesnika na tržištu veleprodaje mljevene kafe u Srbiji“, navodi se u obrazloženju. Zato je u septembru 2021. pokrenut postupak po službenoj dužnosti.
Predmet postupka bilo je utvrđivanje da li je došlo do postojanja sporazuma kojim kompanije usaglašavaju poslovnu strategiju u vezi sa promenama cijena, a ne utvrđivanje dogovora o visini cijene.
„Usaglašena praksa predstavlja koordinaciju učesnika na tržištu pri čemu učesnici na tržištu, bez postizanja klasičnog dogovora, svjesno biraju da međusobno sarađuju kako bi izbjegli rizike koje sa sobom nosi konkurencija. Restriktivni sporazumi naročito nastaju kao posljedica razmjene osjetljivih, komercijalnih, strateški značajnih poslovnih informacija, bilo direktno ili indirektno, a što se smatra povredom konkurencije po cilju“, piše u rješenju.
Komisija navodi da je utvrdila da su u predmetnom postupku korišćena oba mehanizma za razmjenu osetljivih, komercijalnih, strateški značajnih poslovnih informacija – direktna i indirektna razmjena.
„Direktna razmjena informacija između konkurenata vršena je najčešće između zakonskih zastupnika, dok indirektna razmjena predstavlja slanje signala i poruka putem medija. U situaciji u kojoj konkurenti aktivno „prate i osluškuju“ izjave za medije konkurencije, ove izjave mogu da budu sredstvo razmjene signala između konkurenta, koje na indirektan način pokazuju komercijalne strategije učesnika na tržištu. Na primjer, ukoliko bi jedan konkurent poslao poruku preko medija da postoji mogućnost povećanja cijena i ukoliko bi drugi konkurent kao odgovor potvrdio da je ovakvo povećanje cijena potrebno (ili čak ‘neminovno’), na ovaj način bi mogli da se pošalju ‘ponuda’ i ‘prihvat ponude’ i da se usaglase stavovi oko nastupa na tržištu“, ističe Komisija.
Antimonopolsko tijelo se poziva i na praksu Upravnog suda da je razmjena ove vrste informacija dovoljna da predstavlja povredu konkurencije po cilju i da je problematična sama po sebi. Takođe, ističe se i da je dovoljno postojanje samo jednog sastanka konkurenata na kojem se razmjenjuju informacije o budućim cijenama za postojanje sporazuma koji je restriktivan po cilju.
Nenajavljeni uviđaji u kompanijama
Komisija je pored prikupljanja javno dostupnih podataka izvela i nenajavljene uviđaje u poslovnim prostorijama kompanija. Predstavnici Komisije su napravili forenzičke kopije baza elektronske pošte i druge elektronske komunikacije sa računara i mobilnih telefona.
U prevodu, kopirana je i-mejl prepiska i prepiska putem SMS-a, Vajbera (Viber), Vocapa (WhatsApp) i drugih aplikacija.
Inače, Atlantik se žalio na ovakvo postupanje Komisije i tu je navedeno da je kopirana prepiska 11 osoba iz kompanije u velikom obimu, 400.863 i-mejlova, gdje, kako tvrde, nisu bile samo informacije o onome što istražuje Komisija već i druge informacije o poslovanju kompanije.
Međutim, ono što je posebno zanimljivo Komisija ističe u fusnoti rješenja:
„Uvidom u službeni mobilni telefon Siniše Daničića, zakonskog zastupnika društva Štraus Adriatik, utvrđeno je da postoji više aplikacija za razmjenu poruka (WhatsApp, Viber, Signal, Telegram…). Uvidom u SMS poruke sa kontaktom Andrej Bele, predstavnikom Atlantik Grand-a pronađena je komunikacija o instalaciji Signal aplikacije (Signal je jedna od bezbjednijih aplikacija koja omogućava enkripciju poruka, kao i nestajuće poruke koje se brišu nakon određenog vremenskog perioda)“, navodi Komisija.
Komisija se još samo jednom, pri kraju rješenja, ponovo osvrnula na komunikaciju putem aplikacije Signal.
„Konstatovan je kontinuirani direktan kontakt između predstavnika stranaka u postupku, ali i prelazak sa komunikacije putem elektronske pošte na različite aplikacije koje imaju ugrađene opcije brisanja poruka, tako da se ne može tvrditi da nije bilo eksplicitne razmjene informacija, već samo da o istoj nije pronađen direktan dokaz. Komisija je u tom smislu tumačila SMS poruke na službenom mobilnom telefonu Siniše Daničića sa kontaktom Andrej Bele, gdje je pronađena komunikacija o instalaciji Signal aplikacije, koja je jedna od bezbjednijih aplikacija koja omogućava enkripciju poruka, kao i automatsko brisanje poruka nakon određenog vremenskog perioda“, piše u rješenju.
Signal nije kontroverzna aplikacija poput Skaja, ali nudi zaštićenu komunikaciju zahvaljujući enkripciji. To znači da su, kako se može vidjeti na internetu, poruke između dva pošiljaoca „šifrovane u tranzitu“ odnosno zaštićene su kompleksnim kodom koji mogu da otključaju samo korisnici, koji imaju „ključ“. Korišćenje Signala kao i u slučaju drugih popularnih aplikacija nije protivzakonito.
Razmjena „signala“
U svom rješenju, Komisija daje i pregled istorije odnosa dve kompanije koja je dovela do saradnje. Zanimljivo je da su prije 10 godina vladali potpuno drugačiji odnosi u odnosu na sadašnju situaciju kada dolazi do preuzimanja
Naime, u periodu 2012-2014. vladao je tzv. cjenovni rat između dva konkurentna. Spuštanjem cijena borili su se za kupce, a po svemu sudeći, obje strane su bile na gubitku.
Tu Komisija iznosi prve navode o međusobnoj komunikaciji konkurencije i da je bilo međusobnih telefonskih poziva. Komisija iznosi i dokaze iz 2014. o prepisci u kojoj se povrđuje da je obavljen razgovor sa konkurentom „koji će pratiti poskupljenje“, sa preciznim navođenjem procentualnog povećanja cijena.
Iz prepiski se vidi i da je jedna kompanija imala uvid u cjenovnik druge. Čak i da su jedni drugima to i slali, kao i da su se sastajali, na različitim nivoima.
Takođe, na više mjesta Komisija konstatuje da su konkurenti na različite načine slali „signale“ drugoj strani kako će se ponašati, a prije svega putem medija. Komisija je to uočila u mejl prepiskama u kojima su se usklađivale poruke u intervjuima.
Prva priča o prodaji još 2012?
Komisija navodi u rješenju i da su kopije elektronske pošte pokazale da je početak ideje o prodaji Štrausa postojao još 2015. ali da se od toga odustalo tokom 2017. „i to par mjeseci nakon povećanja cijena u februaru iste godine“.
Komisija konstatuje da su pregovori u tom periodu počeli u prvom dijelu 2016. Navode se primjeri iz prepiski o sastanku čelnika kompanije, kao i prepiski koje ukazuju da rukovodstvo Štrausa nije u tom periodu bilo zadovoljno poslovanjem, a izražava se i bojazan oko eventualnog neuspjeha dogovora – „Ukoliko ne bude išlo u željenom pravcu, oni će biti svjesni koliko smo u problemima i mogu da nas gurnu još više, povrh ovog što već rade“, navodi se u jednoj od prepiski.
Komisija ovdje konstatuje da su konkurenti razmjenjivali poslovno osjetljive podatke i prije nego što su ušli u pregovore.
Zapravo, dalji tekst rješenja pokazuje da su prvi razgovori bili 2012. i da je nakon okončanja pregovora došlo do cjenovnog rata 2013. i 2014. S druge strane, konstatuje se da 2017. prestaje prepiska oko prodaje ili zajedničkog ulaganja, ali da ovoga puta nije došlo do cjenovnog rata.
Kontraargumenti
Inače, u rješenju se vidi da su dvije strane pokušale da „pobiju“ tvrdnje Komisije da su bile u restriktivnom sporazumu ističući da nisu pravile dogovore i da su posvećene poštovanju zakona.
Takođe se ističu i tvrdnje da je Komisija pojedine dokaze prikupljala nezakonito, pa i za period koji nije obuhvaćen postupkom.
Dodaje se i da nedostaju dokazi, da dokazi ne potvrđuju da je bilo nedozvoljene razmjene informacija i dr.
| Atlantik se fokusira na Šimanovce Kako se može pročitati iz rješenja Komisije za zaštitu konkurencije o uslovnom odobravanju spajanja, Atlantik je bio taj koji je predložio uslove, među kojima je ključni da proda svoju fabriku. Zato i ne čudi što nisu protiv ovakvog rješenja Komisije. Tea Triunović, rukovodilac odnosa s javnošću za Srbiju i Sjevernu Makedoniju u Atlantiku kratko nam je navela sljedeće: „Atlantik je, naravno spreman za potpuno poštovanje navedenih mjera, s istom motivacijom s kojom smo ušli u akviziciju, a to su sinergije koje kao jedinstveni sistem možemo ostvariti, a odnose se na formiranje regionalnog centra za razvoj kafe u Šimanovcima“. |