Zašto je gas u SAD znatno jeftiniji nego u Evropi i Aziji

Rat na Bliskom istoku usmjerio je veliku pažnju na energetsku nezavisnost SAD, posebno na ulogu nafte iz škriljaca u okončanju (neto) uvoza nafte u SAD. Dok ljudi primjećuju da cijene nafte u SAD rastu zajedno sa svjetskim cijenama, ogroman je benefit u tome što se novac koji se troši na naftu zadržava u zemlji, umjesto da odlazi u inostranstvo.

U ovoj debati često se zanemaruje uloga gasa iz škriljaca i njegov doprinos energetskoj bezbjednosti, a naročito ekonomska korist od izvora energije koji nije podložan geopolitičkim dešavanjima u svijetu. SAD uvoze određene količine prirodnog gasa iz Kanade i vrlo male količine tečnog prirodnog gasa (LNG), ali Sjeverna Amerika je kontinentalno tržište, a veza sa globalnim tržištima ostvaruje se putem skupih procesa ukapljivanja. Cijene se formiraju na osnovu domaće ravnoteže ponude i tražnje, nezavisno od međunarodnih dešavanja. Kao što prikazuje sljedeća ilustracija, dugoročna cijena prirodnog gasa u SAD godinama je bila znatno niža nego u Aziji i Evropi.

Međunarodne cijene prirodnog gasa obično su više od cijena u SAD. Razlog za to leži u trgovini oligopolističke prirode. Nekoliko zemalja, poput Rusije, Norveške i Alžira, izvozi gas preko gasovoda, dok tankerskim transportom tečnog prirodnog gasa (LNG) dominiraju zemlje poput Australije i Katara. One se dugo oslanjaju na ugovore koji vezuju cijenu gasa za cijenu nafte na osnovu njihove toplotne vrijednosti. To je slično kao da se čaj prodaje po cijeni kafe, prilagođenoj sadržaju kofeina.

Nagli skokovi cijena

Rast američke LNG industrije, koja je konkurentnija od drugih izvoznika, doveo je do toga da se sve više gasnih ugovora zasniva na stvarnoj cijeni gasa, a ne na cijeni nafte. To je donijelo korist mnogim uvoznicima gasa. Međutim, pošto je tržište i dalje relativno ograničeno, kratkoročne fluktuacije u ponudi mogu izazvati nagle skokove cijena. To se pokazalo tačnim nakon rata u Ukrajini, kada je prekinut veliki dio ruskog izvoza gasa, a sada, sa obustavom proizvodnje u Kataru, cijene su skočile – van SAD. Kao što prikazuje sljedeća ilustracija, cijene u Evropi i Aziji porasle su za 20–40 odsto posljednjih dana. Cijene u SAD ostaju tvrdoglavo niske.

Troškovi za prirodni gas u SAD iznose oko 250 miliona dolara dnevno (na bušotini; troškovi distribucije su veći), što je otprilike jedna četvrtina do jedna trećina onoga što drugi plaćaju po graničnim cijenama u Evropi i Aziji. Dodatnih tri dolara za 1.000 kubnih stopa koje te zemlje sada plaćaju prevodi se u dodatnu uštedu od 250 miliona dolara dnevno za američke potrošače. To je ušteda koja je isključivo rezultat uspjeha industrije gasa iz škriljaca. U vrijeme visokih energetskih troškova, to predstavlja ogroman dobitak.

Cijene propana ostaju stabilne

S tim u vezi, povećana proizvodnja tečnih komponenti prirodnog gasa u industriji gasa iz škriljaca (uključujući gas povezan sa naftom iz škriljaca) održala je cijenu propana niskom u odnosu na svjetske cijene nafte. Nakon godina stabilne proizvodnje, revolucija je učetvorostručila snabdijevanje tečnim komponentama od 2010. godine. Dio tih tečnih komponenti se izvozi, a veća domaća proizvodnja znači da cijene propana, prikazane na sljedećoj ilustraciji, ostaju stabilne čak i kada geopolitička dešavanja uzrokuju rast cijena lož-ulja. Niža cijena propana prevodi se u uštedu od oko 50 dolara dnevno za potrošače.

Na početku revolucije gasa iz škriljaca bilo je mnogo skeptika koji su bili uvjereni da većina gasa iz škriljaca neće biti ekonomski isplativa, kao i onih koji su tvrdili da će hidrauličko frakturiranje gasa iz škriljaca izazvati ekološku katastrofu. Čak i danas neki tvrde da će iscrpljivanje zaliha „slatkih mjesta“ dovesti do velikog povećanja troškova i cijena gasa. Srećom, proizvođači gasa iz škriljaca uspješno su se suočili sa izazovima, na veliku korist Amerike i javnosti. Da evropske zemlje nijesu zabranile frakturiranje zbog ideoloških strahova, ekonomska šteta u posljednje četiri godine mogla je biti znatno manja.

Michael Lynch, saradnik Forbesa

Shale Gas Is The Real Source Of Energy Security Benefits