Zašto bi cijene nafte i gasa u Evropi mogle ostati visoke čak i nakon završetka rata s Iranom

Iranski rat i zatvaranje Hormuškog moreuza izazvali su najveći poremećaj snabdijevanja u istoriji globalnog tržišta nafte, prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA). Očekuje se da će napadi na postrojenja u Zalivu imati višegodišnji uticaj na snabdijevanje gasom.

Evropa je značajno pogođena, iako nabavlja samo mali dio svoje nafte i gasa direktno kroz Hormuški moreuz, koji su iranske snage efikasno kontrolisale i uglavnom blokirale do primirja.

Otvaranje moreuza bilo je neizostavan dio primirja, budući da je ta uska tačka ključna za globalne pošiljke nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG). U 2025. godini gotovo 15 miliona barela sirove nafte dnevno prolazilo je kroz moreuz, navodi IEA. Od toga je oko 600.000 barela dnevno, ili samo četiri odsto, bilo usmjereno ka Evropi, u poređenju s dnevnim potrebama EU od 13 miliona barela.

Uprkos tome, nagli pad cijena goriva u Evropi malo je vjerovatan. „Čak i ako taj mir bude ovdje sjutra, ipak se nećemo vratiti u normalu u doglednoj budućnosti“, rekao je prošle sedmice evropski komesar za energetiku Dan Jergensen (Dan Jørgensen).

Kako globalne cijene utiču na evropski uvoz

Prema Eurostatu, EU uvozi 80 do 85 odsto svoje nafte od širokog spektra dobavljača. SAD su najveći, sa 15,1 odsto vrijednosti, a slijede ih Norveška i Kazahstan.

Većina globalne trgovine sirovom naftom određuje se u odnosu na Brent sirovu naftu, glavnu međunarodnu referentnu vrijednost.

Cijene za isporuku narednog mjeseca porasle su sa 72 do 73 dolara po barelu prije rata na gotovo 120 dolara na vrhuncu, prije nego što je dogovoreno primirje. Čak i nakon primirja, cijena je u srijedu bila oko 93 dolara.

Evropske cijene gasa takođe su porasle od 28. februara, kada je počeo rat. Terminski ugovori porasli su na 50 eura po MWh sa oko 35,5 eura prije rata, dostigavši vrhunac od 61,93 eura po MWh 19. marta. Cijena se u srijedu, nakon primirja, stabilizovala na oko 44 eura po MWh.

U mnogim evropskim zemljama cijene električne energije određuju se prema najskupljem izvoru, često gasu.

„Rastuće cijene gasa utiču na britanske i evropske račune za energiju, kako preko direktnih troškova gasa, tako i preko povećanih troškova proizvodnje električne energije u gasnim elektranama“, rekao je Itan Tilkok (Ethan Tillcock), stručnjak za gas u ICIS UK and Europe, koji je razgovarao s Euronews Businessom prije primirja.

Fiksni ugovori i državna podrška mogu odložiti ili ublažiti uticaj. U Njemačkoj veleprodajne cijene gasa povezane s TTF-om utiču na cijene električne energije za oko 40 odsto, a cijene gasa za domaćinstva za približno 50 do 60 odsto, dok ostatak čine porezi, mrežne naknade i troškovi politika.

Kada je riječ o nafti, francuska centralna banka procjenjuje da rast cijena rafinisanih goriva od jedan odsto dovodi do rasta cijena goriva prije oporezivanja od oko 0,75 odsto i rasta cijena na benzinskim pumpama od oko 0,3 odsto, u zavisnosti od poreza.

Povećanje cijene sirove nafte od 10 dolara dodaje približno tri do šest eurocenti po litru za evropske potrošače, u zavisnosti od nacionalnih poreskih sistema. Devizni kursevi su takođe važni: pošto se cijena nafte određuje u američkim dolarima, slabiji euro povećava troškove čak i ako referentne cijene ostanu nepromijenjene.

Kako bi ograničili rast cijena, ministri iz Italije, Njemačke, Španije, Portugala i Austrije zatražili su od EU da razmotri porez na ekstra profit u energetici.

Šta mora da se dogodi da bi cijene pale

Evropa ima određene alate za ublažavanje pritiska, uključujući strateške rezerve, kao dio 400 miliona barela IEA-e, kao i nacionalne mjere poput smanjenja poreza i subvencija.

„Međutim, to može samo privremeno ublažiti situaciju“, rekao je Andrej Kovatariu (Andrei Covatariu), viši saradnik u Globalnom energetskom centru Atlantskog savjeta, koji je razgovarao s Euronews Businessom prije primirja.

IEA procjenjuje da su zemlje Persijskog zaliva smanjile proizvodnju nafte za najmanje 10 miliona barela dnevno zbog poremećaja, što je oko 10 odsto globalne potražnje.

Ali fizičko snabdijevanje je samo dio priče. Neizvjesnost takođe igra ulogu.

„Postoji veliki rizik izazvan neizvjesnošću, ali takođe primjećujemo velike stvarne poremećaje u tokovima i proizvodnji – dakle, ne gledamo tržište koje je isključivo vođeno psihologijom“, rekao je Kovatariu.

Šta uzrokuje rast cijena nafte

Osim zabrinutosti zbog snabdijevanja, trgovci prate premije osiguranja od ratnog rizika i cijene prevoza tankera, koje su ključne za cijenu isporučene sirove nafte.

Tokom aktivnih napada u martu, premije osiguranja od ratnog rizika za brodove koji plove ka Zalivu učetvorostručile su se na jedan odsto vrijednosti broda za sedam dana pokrića, prema S&P Globalu.

Povratak na predratne nivoe mogao bi trajati sedmicama ili mjesecima, što bi zahtijevalo održiv mir i dokaz o bezbjednom tranzitu.

Prema Kovatariuu, u slučaju mirovnog sporazuma, održivi pad evropskih potrošačkih cijena i dalje bi trajao mjesecima, budući da je potrebno dugo vremena za obnovu zaliha. Istovremeno, snabdijevanje je i dalje ograničeno nakon što je više od 40 energetskih objekata širom regiona teško oštećeno.

Čak i nakon mirovnog sporazuma, popravke bi mogle trajati mjesecima ili godinama, što bi otežavalo snabdijevanje i podizalo cijene.

Zašto bi cijene gasa mogle ostati visoke

Tokom prethodnih gotovo šest sedmica, veliki dio globalnog snabdijevanja LNG-om iz Zaliva bio je ili izgubljen ili blokiran, usljed poremećaja u proizvodnji i gotovo potpunog zastoja u isporukama kroz moreuz, a sve je povezano s iranskim ratom.

Katarski Ras Lafan (Ras Laffan), najveće svjetsko postrojenje za tečni prirodni gas, oštećen je. QatarEnergy je proglasio višu silu za neke ugovore nakon što je isključio 17 odsto proizvodnje, a očekuje se da će oporavak trajati do pet godina.

Prema Tilkoku, čak i nakon otvaranja Hormuškog moreuza i nastavka tranzita svih brodova, tržišta gasa i dalje bi se mogla „suočiti sa smanjenom ponudom u poređenju s prijeratnim nivoima zbog smanjene fizičke dostupnosti iz Katara“.

Evropa dobija oko osam odsto svog LNG-a iz Katara i trenutno ima dovoljne zalihe, ali konkurencija se zaoštrava kako se skladišta pune.

Oko 40 odsto gasa u Evropi dolazi iz tečnog prirodnog gasa, što je čini osjetljivom na globalne poremećaje.

„Evropa se u velikoj mjeri oslanja na LNG, koji je globalno tržište, što znači da poremećaji na drugim mjestima mogu smanjiti količinu LNG-a dostupnog Evropi“, rekao je Tilkok.

Konkurencija s Azijom za preostalu ponudu mogla bi podstaći rast cijena.

Šta se dešava nakon mirovnog sporazuma?

Kao što se i očekivalo, primirje je odmah snizilo referentne vrijednosti. Terminske cijene Brent i WTI nafte za isporuku narednog mjeseca pale su za više od 14, odnosno 16 odsto do srijede poslijepodne u Evropi. Ali taj nivo je i dalje 20 dolara iznad cijene barela prije rata.

Cijene gasa pale su sa najviših nivoa tokom krize, ali se očekuje da ostanu iznad predratnih nivoa.

„Donja granica je vjerovatno viša nego prije krize jer Evropa mora nadopuniti niske zalihe, pa su cijene iznad 40 eura po MWh vjerovatan scenario u bliskoj budućnosti nakon sporazuma“, dodao je Kovatariu.

Tržišta pažljivo prate kako Iran i SAD rješavaju sukob i nastavljaju ka postizanju mirovnog sporazuma.

„Ako se sporazum potpiše, Iran bi mogao relativno brzo vratiti dodatne količine, posebno ako se ne zabilježe dodatni poremećaji u teheranskoj infrastrukturi sirove nafte dok se ne postigne sporazum“, rekao je Kovatariu.

Ali mnogo toga zavisi od detalja mirovnog sporazuma.

„Ako mirovni sporazum ostavi neizvjesnost, cijene bi mogle ostati povišene zbog stalnih rizika, uključujući troškove transporta i osiguranja, zbog čega je percipirana trajnost sukoba jednako važna kao i sam sporazum“, zaključio je Kovatariu.