Rangiranje država prema indeksu troškova života

Forbes Crna Gora 7. apr 2026. 11:24

Anđelko Lojpur, Foto: Privatna arhiva

7. apr 2026. 11:24

Autor je prof. dr Anđelko S. Lojpur, Crnogorska ekonomska naučna akademija (CENA)

Troškovi života, u najširem smislu tog pojma, najčešće se iskazuju kao ukupan iznos novca potreban za održavanje “razumnog”, bolje reći, dostojanstvenog životnog standarda i pokrivanje osnovnih troškova građana kao što su stanovanje, hrana, porezi i zdravstvena zaštita. Pri tome se, kada su u pitanju brojne i važne odluke od životnog značaja za građane, podaci o visini i strukturi troškova života koriste za praćenje i upoređivanje varijacija u cijenama navedenih dobara i usluga tokom vremena ili između više lokacija (obično gradova ili država). Uopšteno govoreći, ako se na kratko fokusiramo na razvijene zemlje, npr. one na sjeveru Evrope, iste uobičajeno imaju veće troškove života nego zemlje u razvoju i najmanje razvijene zemlje, koje su obično jeftinije za život i takođe primjetno siromašnije, iako je standard života u ovim prethodnim, po pravilu viši. Takođe, brojna istraživanja pokazuju da gradovi i metropolitanska područja imaju tendenciju da imaju veće troškove života nego ruralna područja. Idealno uzeto, područja sa višim troškovima života (gradovi ili države) imala bi i viši prosječni prihod kako bi se nadoknadili ti troškovi, ali to nije uvijek slučaj[1].

Smisao utvrđivanja pokazatelja o visini troškova života

Ako se ograničimo na određenu državu kao lokaciju, odnosno predmet istraživanja, visina troškova života u jednoj zemlji pokazuje koliko je novca građanima na raspolaganju da zadovolje vlastite osnovne potrebe kao što su: stanovanje, hrana, energija, transport) u odnosu na njihove prihode. Ovim je posve jasno da isti direktno utiču na kvalitet života pojedinaca, nivo ekonomskog razvoja države, time i sveukupnu socijalnu stabilnost, počevši od pojedinaca pa sve do nivoa države.

Posmatrano kao mjerljiv indikator, utvrđeni troškovi života se iskazuju kroz indeks troškova života (ITŽ), koji prvenstveno služi da se porede cijene reprezentativnog paketa roba i usluga između pojedinih zemalja ili gradova. Isto se, od različitih istraživačkih organizacija i sajtova, u konačnom završava rangiranjem na globalnom nivou, bilo na nivou gradova ili država, što se u svakodnevici prevodi u sintagmu “lokacije gdje se najbolje živi”. Ovim, utvrđivanje indeksa troškova života ima višestruk značaj time što, između ostalog, služi:

Kao valjan, svodni pokazatelj ekonomske snage određene lokacije (grada, države); predstavlja pouzdan indikator koliko je neka ekonomija stabilna i koliko su zarade usklađene sa cijenama osnovnih dobara i usluga. Ako se od statičkog pomjerimo na dinamički aspekt posmatranja navednog pokazatelja, počnu li troškovi da rastu brže od zarada, građani realno siromaše;
Kao mjera intenziteta uticaja pojedinih faktora na kupovnu moć stanovništva što u kontinuitetu zavisi od odnosa između visine zarada i troškova života;
Kao pokazatelj stanja u segmentu društvenih migracija i demografskih trendova, što ima za posljedicu da se ljudi sele u zemlje ili gradove gdje su troškovi života povoljniji u odnosu na zarade. To utiče na demografske tokove, tržište rada, te urbanizaciju na globalnoj ravni i slično;
Kada se u pitanju investicije i privreda, indeks troškova života utiče na odluke potencijalnih investitora i kompanija. Tako, npr. ako su troškovi života u određenoj državi previsoki, poslodavci će se naći u situaciji da moraju nuditi veće plate da privuku radnu snagu, što povećava troškove poslovanja.

Izračunavanje indeksa troškova života u nekom gradu, regionu ili zemlji, posmatrano iz ugla metodologije i obuhvata više podindeksa, je zahtjevan proces. Shodno tome, svaki “izvor” ima sopstvenu formulu za određivanje troškova života, s tim da većina (agencija) izražava troškove života kao broj (indeks), koji se zatim upoređuje sa osnovnom, referentnom zemljom ili gradom. Tako, npr. kada je riječ o polaznom nivou, “Numbeo” koristi Njujork siti (NYC) kao osnovu sa osnovnom vrijednošću indikatora kao polaznom od 100,00 poena. U tom smislu bi zemlje čiji su prosječni troškovi života niži od onih u NYC imale indeks troškova života niži od 100,00, dok bi zemlje sa višim prosječnim troškovima života imale indeks viši od 100,00[2].

Korisno je napomenuti da indeks viših troškovi života često, već na “prvi pogled”, upućuje na viši (ili niži) standard života. Na primjer, i Norveška i Danska imaju visoke troškove života prema većini procjena, dok istovremeno, takođe, spadaju među najbolje zemlje na svijetu za život. Kao što je ranije već spomenuto, različiti izvori koriste različite obrasce (metodologiju) za utvrđivanje troškova života, pa redoslijed na rang listi država ili gradova može varirati zavisno od izvora. Pored toga, indeks troškova života se jako razlikuje širom svijeta, i mjesto gdje živite može imati ogroman uticaj na to koliko “daleko” vaš prihod može dosegnuti u pogledu stepena pokrića troškova. Tako, npr. Kajmanska ostrva, Švajcarska i Island su među najskupljim mjestima na svijetu. S druge strane, globalno posmatrano, najjeftinije zemlje za život su one sa začelja rang liste poput Pakistana, Indije, Libije, Egipta i drugih, koje imaju vrlo nizak indeks troškova života, što znači da svakodnevni život tamo košta mnogo manje.

Razumijevanje indeksa troškova života[3]

Jedan od najčešće korištenih u istraživanjima, inače u fokusu predmetnog priloga, je “Numbeov indeks troškova života” koji upoređuje životne troškove u 155 zemlje širom svijeta koristeći Njujork kao referencu, postavljenu na vrijednost indeksa 100. Indeksom troškova života “Numbeo” obuhvata , tj. mjeri i upoređuje, cijene potrošačkih životnih troškova kao što su namirnice, hrana, stanarine, prevoz i komunalije, isključujući troškove smještaja. Tako, npr. grad s indeksom od 120 je za 20 procenata skuplji od NYC. Kupovna moć vrijednosti indeksa od 40 znači da stanovnici sebi mogu priuštiti 40% onoliko dobara i usluga (60% manje) koliko stanovnici NYC s istom prosječnom zaradom. Za razliku od Numbeovog, Indeks troškova života “Expatistan” koristi Češku kao svoju bazu od 100%. Tako, npr. prema tom indeksu, rezultat Sjedinjenih Država od 187 označava troškove života za 87 procenata više nego u Češkoj, dok rezultat Indije od 54% znači da su njihovi troškovi života svega 54 procenta Češke.

Kao dopuna prethodno navedenom pojašnjenju suštine ITŽ vrijedi napomenuti da utvrđena vrijednost istog može i da zavara, posebno u širem kontekstu drugih indikatora, jer dobrim dijelom zavisi od obuhvata i karaktera primjenjene metodologije. Ono što je u pogledu mogućeg raspona zajedničko za sve je da se isti kreće u rasponu od ispod 30 procenata (poena) u zemljama s vrlo niskim troškovima, do iznad 100 poena u nekim od najskupljih zemalja. I pored toga, njegova važnost se ne umanjuje, jer ovaj indeks je jedan od osnovnih načina za upoređivanje koliko život, uopšte posmatrano, košta na različitim mjestima. Pri tome, ne radi se o pojedinačnim stavkama, već gledajući „korpu” tipičnih proizvoda i usluga kao što su hrana, stanarina, komunalije i prevoz i druge. Bolje reći, indeks troškova života ovako iskazan ne pokazuje tačno koliko će pojedinac potrošiti, ali pruža korisno upoređivanje: koje su zemlje relativno skuplje, a koje jeftinije za život.

Nadalje, u funkciji potpunije procjene da li se kada je riječ o indeksiranju i rangiranju pojedinih lokacija radi o skupljim ili jeftinijim za život, treba imati u vidu neke od ključnih faktora koji utiču na visinu indeksa troškova života[4], kao npr:

a) Odnos urbano vs ruralno područje: Život u ruralnim područjima obično značajno smanjuje troškove zbog nižih stanarina i komunalnih troškova;

b) Stanovanje i komunalije: Budžetski stanovi i skromne komunalije mogu zadržati mjesečne troškove ispod 1.000 USD u mnogim zemljama s niskim troškovima;

c) Kvalitet i obuhvat građana zdravstvenom zaštitom: Javne zdravstvene ustanove (sistemi) mogu minimizirati troškove iz vlastitog džepa, dok privatno osiguranje povećava troškove;

d) Životni stil građana: Npr. ishrana van kuće, uvozni proizvodi i privatni prevoz mogu povećati troškove, čak i u inače pristupačnim zemljama.

Krajnje je vrijeme, ako to nismo već uradili, da ponovo “pročitamo” Stiglitza (I)

Forbes Crna Gora

Krajnje je vrijeme da ponovo “pročitamo” Stiglitza (II) – Kasno buđenje EU

Forbes Crna Gora

Najskuplje države u svijetu za život

Kada je riječ o globalnom pregledu indeksa troškova života rangiranih po visini za 155 država ili teritorija u 2026. godini, ako se istim pridodaju i prateći, dopunski pokazatelji, uočljive su osjetne razlike u svakodnevnim troškovima širom svijeta. Ako neka država ima indeks od 80, cijene su 20% niže nego u Njujorku, dok rezultati indeksa iznad 100 ukazuju na veće svakodnevne troškove Tako, npr. Bermudi, kao britanska prekomorska teritorija sinonim za nekretnine visoke klase, luksuzni turizam i offshore bogatstvo, imaju najviše troškove života na svijetu. Nerijetko u nekim istraživanjima, ovaj put rangirana na drugom mjestu navedene liste, Kajmanska ostrva se navode s drugim po redu indeksom troškova života od 115,6. Ova ostrva su poznata kao luksuzni finansijski centar, s velikom potražnjom za nekretninama, turizmom i uvoznom robom. Pokazalo se da su troškovi svakodnevnog života, ne samo najamnina, već i hrana, prevoz i usluge, vrlo visoki u tako “maloj” ekonomiji. Isto tako, uočljivo je da su mnoga od najskupljih mjesta na svijetu, što se tiče troškova života, pojedina ostrva i često poreske oaze ili finansijski centri. Tako, npr. Američka djevičanska ostrva, Jersey i Kajmanska ostrva, se nalaze u top 10 indeksa po pitanju visine troškova života. Istovremeno, pokazalo se da visoka koncentracija bogatstva, u kombinaciji sa velikom zavisnošću od uvoza, povećava cijene i u ovim ostrvskim ekonomijama.

Konkretnije, prema posljednjoj dostupnoj rang listi (tabela 1); Švajcarska s indeksom od 110,7. zauzima četvrto mjesto ukupno, a Cirih je imenovan najskupljim gradom na svijetu 2026. godine. U Švajcarskoj, mnoge stvari koštaju mnogo, namirnice, stanovanje i svakodnevne usluge, tako da i pored snažnog švajcarskog franka, visoke zarade i visok standard života značajno povećavaju troškove[5]. Prema podacima “Numbeo”-a, lokalni indeks kupovne moći u Švajcarskoj je vrlo visok, što pokazuje da, iako je sve skupo, zarade ljudi su takođe relativno visoke. To je moguće jer građani Švajcarske u prosjeku imaju visoke prihode, što im pomaže da sebi mogu da priušte ove visoke troškove. Nešto slično imamo i kada je u pitanju Island koji, takođe, zauzima visoko mjesto sa indeksom troškova života od 97,2, jer se ova ostrvska zemlja suočava se visokim troškovima mnogih proizvoda zbog svoje udaljene lokacije, visokih troškova uvoza i relativno malog domaćeg tržišta, s tim da i komunalije na Islandu, poput grijanja i druge, mogu biti skupe.

Tabela 1. Deset država sa najvišim indeksom troškova života[6]

Globalni rang	Država	Indeks troškova života
1	Bermuda	135,8
2	Cayman Islands	115,6
3	US Virgin Islands	111,3
4	Switzerland	110,7
5	Solomon Islands	102,3
6	Bahamas	98,8
7	Iceland	97,2
8	Jersey	88,7
9	Singapore	87,7
10	Norway	83,7

Nadalje, kada je riječ o rangiranju država, podaci iz pregleda na koji se pozivamo pokazuju da Singapur ima najviše troškove života u Aziji, zauzimajući deveto mjesto na svjetskom nivou. Naime, ograničena dostupnost zemljišta podstakla je visoke cijene nekretnina u ovoj zemlji, dok zavisnost zemlje od uvoza od oko 90% hrane dodatno povećava pritisak na cijene. Vrijedi izdvojiti još neke od destinacija, kao npr. Sjedinjene Američke Države koje zauzimaju 19. mjesto globalno, Britanija 22, Finska 22, Švedska 31, Francuska 32, i tako redom. Ostale zemlje u skupini skupih uključuju Bahame, Singapur, Norvešku, Dansku, Luksemburg i Hong Kong. Ta mjesta kombinuju visoke standarde života, jake ekonomije i, u mnogim slučajevima, ograničen prostor ili visoke troškove uvezenih proizvoda. Na primjer, Singapur je skup jer je bogata grad-država, zemljište je ograničeno, a mnogi svakodnevno traženi proizvodi se uvoze.

Na kraju, pokazalo se da, iako je inflacija u mnogim regijama oslabila, troškovi života i dalje predstavljaju veliki globalni izazov. Tako, npr. podaci pokazuju da su u 28 zemalja cijene stanova porasle više od 50% od 2020. godine, a cijene hrane u trgovinama znatno su porasle u zemljama kao što su Meksiko, Njemačka i Malezija, što i dalje opterećuje kućne budžete širom svijeta.

Države sa najnižim indeksom troškova života

Ako tragamo za “najjeftinijim” zemljama za život u svijetu, prema podacima Numbeo-a za 2026. g. za 155 tretiranih država, Libija ima najniži indeks troškova života na globalnom nivou (18.3), tabela 2. To znači da su troškovi života u Libiji za 81,7% niži nego u New Yorku. Grupa država koju čine Libija (18,3), Indija (18,9) i Pakistan (19,6); su veoma nisko rangirane na skali troškova života (na samom kraju liste) u poređenju s onima na vrhu. Tako, npr. Libija “nudi” veoma niske dnevne troškove života, iako politička i ekonomska stabilnost može uticati na pristupačnost u pogledu korištenja usluga. Indija kombinuje niske cijene osnovnih potrepština sa širokim spektrom urbanih i ruralnih opcija za življenje, na način što intenzivnija aktivizacija ruralnih područja može smanjiti mjesečne troškove za 20–60% u odnosu na gradove. Isto tako, Pakistan je, prema podacima iz tabele 2, jedna od najpovoljnijih zemalja za život, što znači da su životni troškovi više od 82,2% niži nego u Njujorku, jer su osnovni troškovi poput stanovanja, namirnica i transporta izuzetno niski, posebno izvan velikih gradova, iako plate i infrastruktura mogu biti ograničene. Kao nešto slično, imamo primjer Egipta koji pruža jeftino stanovanje, hranu i usluge, posebno u manjim gradovima i ruralnim područjima. Međutim, i pored povoljnog iznosa indeksa troškova života u navedenoj grupi zemalja, treba napomenuti da prethodno navedeno nikako ne čini život u tim državama uvijek lakim, odnosno jeftinijim. Naime, kako se pokazalo zarade mogu biti niže, infrastruktura najčešće slabije razvijena, a stabilnost ekonomskih i društvenih sistema može varirati.

Druge zemlje, koje se često navode zbog niskih životnih troškova, uključuju zemlje jugoistočne Azije poput Vijetnama, Kambodže i Tajlanda, kao i djelove Istočne Evrope i Latinske Amerike, gdje su osnovne potrepštine pristupačne, a infrastruktura adekvatna za udoban način života[7]. Međutim, kao što je ranije spomenuto, različiti izvori rangiraju ove zemlje različito, mada, generalno posmatrano, odstupanja nisu značajnija[8]. Isto se može objasniti odstupanjima u pogledu izbora metodologije na bazi koje se koriste različiti izvori i, posljedično, izračunavaju troškove života, zatim što jedan izvor uključuje podatke koje drugi ne uključuje i drugo.

Tabela 2. Deset država sa najnižim indeksom troškovima života[9]

Globalni rang	Država	Indeks troškova života
146	Rwanda	25,0
147	Iran	22,8
148	Bangladesh	22,8
149	Nepal	22,6
150	Madagascar	22,5
151	Egypt	21,6
152	Afghanistan	21,1
153	Pakistan	19,6
154	India	18,9
155	Libya	18,3