Šta liderke u Crnoj Gori očekuju u ovoj godini (I): Promjena modela razvoja, pametna primjena AI i sistemska podrška ženskom liderstvu

Rast crnogorske ekonomije u 2026. zavisiće od odluke da se promijeni model razvoja, rekle su u razgovoru za Forbes Crna Gora četiri članice Asocijacije liderki Crne Gore (ALCG). One upozoravaju da rast zasnovan na potrošnji i zaduživanju ima svoje granice, dok su produktivnost, izvoz, digitalizacija i pametna primjena vještačke inteligencije ključni faktori koji će odlučiti da li Crna Gora ulazi u fazu održivog razvoja ili ostaje u začaranom krugu privremenih rješenja.

Poručuju da je najveća prepreka ženskom liderstvu i dalje nedostatak sistemske podrške, a ne znanja ili ambicije žena.

Danijela Vuksanović (Addiko banka) ističe da će sektori turizma, energetike (posebno obnovljivih izvora) i IT-a nastaviti sa stabilnim rastom, dok će investicije u infrastrukturu biti od presudnog značaja za dugoročnu konkurentnost. Kao glavne rizike navodi manjak kvalifikovane radne snage, prekomjernu urbanizaciju i koncentraciju razvoja u Podgorici. AI vidi kao snažan alat za unapređenje efikasnosti, ali ne i zamjenu za ljude, naglašavajući da rezultati zavise od digitalizacije javnih usluga, obrazovanja i sajber bezbjednosti. Kada je riječ o ženskom liderstvu, smatra da ono jača organizacionu efikasnost i društvenu odgovornost, dok su najveće prepreke i dalje rodni stereotipi i nedovoljna institucionalna podrška.

Anđela Raičković (Finance plus) poručuje da u 2026. problem neće biti rast BDP-a, već njegov kvalitet, jer se oslanja na potrošnju i zaduživanje bez rasta produktivnosti i izvoza. Kao ključne rizike vidi navikavanje na neefikasnost, skriveni fiskalni pritisak i paradoks tržišta rada – sve skuplju, ali nedovoljno kvalifikovanu radnu snagu. Vještačku inteligenciju (AI) smatra logičnim odgovorom na te slabosti, posebno kroz smanjenje neefikasnosti i povećanje transparentnosti. Najveću prepreku ženskom liderstvu vidi u ukorijenjenim društvenim obrascima i slaboj sistemskoj podršci, a ne u nedostatku znanja ili ambicije.

Mirjana Mijušković (Glosarij) poručuje da u 2026. ključno pitanje nije koliko Crna Gora raste, već kako raste – kroz stabilnost, standarde i dugoročno planiranje. Kao najveće rizike navodi oslanjanje na privremena rješenja za strukturne probleme, uz nedostatak radne snage i nisku produktivnost. Najveće prilike vidi u održivom turizmu, zelenoj energiji, poljoprivredi i uslugama veće dodate vrijednosti, ali samo ako sistem dosljedno nagrađuje kvalitet i kontinuitet. Smatra da AI već utiče na poslovanje, dok je najveći rizik nepripremljenost sistema i otpor promjenama. Kada je riječ o ženskom liderstvu, ističe da ga najviše koče nevidljive svakodnevne barijere i manjak sistemske podrške, od vrtića do prevoza i socijalnih usluga.

Jelena Radonjić Đurković (Reinvent Communications/Dameo) ocjenjuje da će za rast u 2026. presudni biti povjerenje investitora u stabilnost sistema i predvidivost fiskalne politike. Kao najveći rizik vidi nastavak postojećeg modela rasta uz rast troškova i jačanje pritisaka na tržište rada, dok najveće prilike prepoznaje u izvozu usluga, posebno u IT-u, kreativnim industrijama i profesionalnim servisima. Smatra da AI već mijenja način rada kroz povećanje produktivnosti, ali upozorava na rizike neujednačene primjene i bezbjednosti podataka. Kada je riječ o ženskom liderstvu, poručuje da ono mora postati pitanje sistema i odgovornosti, a ne samo inspirativnih priča.

Mirjana Mijušković: Najvažnije pitanje neće biti samo koliko rastemo, već kako rastemo

Izvršna direktorica kompanije Glosarij Mirjana Mijušković smatra da u ovoj godini najvažnije pitanje za crnogorsku ekonomiju neće biti samo koliko rastemo, već kako rastemo.

„Iskustvo iz privrede, posebno iz ugla industrije u kojoj posluje veledrogerija Glosarij, pokazuje da kompanije ne traže idealne uslove, već stabilnost, predvidljiivost i jasna pravila igre. Fiskalna stabilnost, kvantitet i kvalitet investicija i ozbiljan pristup reformama u okviru evropskih integracija biće presudni“, kazala je.

Ona je rekla da, kroz dugogodišnji rad u Glosariju, „koji je sistemski posvećen standardizaciji, kvalitetu, investicijama  i potpunoj usklađenosti sa evropskim direktivama i smjernicama“, jasno vidi da održivi rast dolazi tamo gdje postoje jasni procesi, odgovornost i dugoročno razmišljanje – kako u privatnom, tako i u javnom sektoru.

Mijušković najveći rizik za ekonomiju vidi u navici da se strukturni problemi rješavaju privremenim mjerama, bez jasne dugoročne vizije.

„Spoljni faktori, poput geopolitičkih nestabilnosti i inflatornih pritisaka, dodatno komplikuju situaciju, ali unutrašnji izazovi – posebno nedostatak radne snage i niska produktivnost – ostaju ključni“, upozorila je.

Ističe da Crna Gora ipak ima realne razvojne šanse u održivom turizmu, zelenoj energiji, proizvodnji, posebno poljoprivredi, i uslugama veće dodate vrijednosti, ali samo uz sistem koji nagrađuje kvalitet, standarde i kontinuitet.

Na pitanje kako će proces pristupanja EU i globalni trendovi uticati na crnogorsko društvo u 2026. godini, odgovorila je da će se taj proces sve više odražavati na svakodnevni život kroz zahtjeve za veću transparentnost, odgovornost i dosljednu primjenu standarda.

„Iskustvo rada u kompaniji koja je već dugo usklađena sa EU direktivama pokazuje da taj put nije brz, ali jeste stabilan i dugoročno održiv“, rekla je Mijušković.

Kako je kazala, u kombinaciji sa globalnim političkim, ekonomskim i tehnološkim trendovima, to će zahtijevati zreliji pristup odlučivanju i veće povjerenje u znanje, institucije i ljude.

„Društva i organizacije koje su  spremne da ulažu u ljude, kvalitet i dugoročne vrijednosti imaće jasnu prednost“, poručila je.

Odgovarajući na pitanje koliko će AI i automatizacija realno promijeniti poslovanje u Crnoj Gori u 2026. godini, rekla je da AI već sada utiče na način rada, čak i tamo gdje se o tome ne govori dovoljno otvoreno.

„U praksi, najveću vrijednost vidim u unapređenju procesa, boljoj analitici i rasterećenju ljudi od rutinskih zadataka. Kod nas u Glosariju se, primjera radi,  digitalni alati uključujući BI (business intelligence), koriste kao podrška kvalitetu, konzistentnosti i usklađenosti procesa, a ne kao zamjena za stručnost i odgovornost“, navela je.

Prema njenim riječima, najveći rizik ostaće kod  nepripremljenih sistema – manjka digitalnih vještina, nama svojstvenom otporu promjenama, nedovoljne pažnje vezane za bezbjednosti podataka i spora prilagođavanja regulatornog okvira.

Govoreći o ženskom liderstvu, navela je da se ono i dalje prečesto posmatra kroz pojedinačne uspjehe, umjesto kroz sistem koji ih dugoročno podržava.

„Iz iskustva znam da prepreke rijetko dolaze u formi otvorene diskriminacije – mnogo češće su ugrađene u svakodnevne strukture“, rekla je Mijušković.

Ukazuje da nedovoljno razvijeni sistemi podrške, poput dostupnih i kvalitetnih vrtića, pouzdanog javnog prevoza, efikasnih socijalnih službi i organizovane brige o starijim osobama, znače da se veliki dio nevidljivog rada i dalje prenosi na žene u porodici.

„Taj teret, uz već visoke profesionalne zahtjeve, direktno utiče na mogućnost žena da preuzmu i zadrže liderske uloge. U okruženjima gdje se njeguju jasni procesi, podjela odgovornosti i podrška zaposlenima, kakav nastojimo graditi u Glosariju,vidi se koliko sistemske promjene mogu napraviti stvarnu razliku“, zaključila je Mijušković.

Jelena Radonjić Đurković: Za rast najvažnije povjerenje investitora i privrede u stabilnost sistema

Vlasnica firme Reinvent Communications i Dameo Jelena Radonjić Đurković ocijenila je da je najvažnije pitanje za privredni rast povjerenje investitora i privrede u stabilnost sistema. Povjerenje da će fiskalna politika biti predvidljiva, da se pravila neće mijenjati iznenada i da će institucije funkcionisati jednako za sve.

„Bez toga, investicije se odlažu, a rast ostaje ograničen. Treba nam država koja će obezbijediti stabilan okvir, jasna pravila, kontrolu javnih finansija i efikasnu administraciju – jer upravo to direktno utiče na odluke domaćih i stranih investitora da li će ulagati i širiti poslovanje“, poručila je.

Govoreći o rizicima i prilikama za ekonomski rast, kazala je da najveći rizik vidi u produžavanju statusa quo, što znači oslanjanje na isti model rasta, uz rast troškova, pritiske na budžet i tržište rada koje već pokazuje znake zasićenja.

„Inflacija i rast zarada, ako nijesu praćeni rastom produktivnosti, mogu dodatno oslabiti konkurentnost, posebno u turizmu“, upozorila je.

S druge strane, kako je dodala, prilike su jasne – Crna Gora ima prostor da se brže razvija kroz izvoz usluga – od IT-ja i kreativnih industrija do profesionalnih i poslovnih servisa.

„Proces pristupanja EU može biti snažan katalizator, jer donosi jasna pravila igre. Najveća prilika je upravo u pretvaranju reformi u stvarnu prednost za investitore i preduzetnike“, navela je.

Smatra da će proces pristupanja EU u 2026. djelovati kao snažan test zrelosti društva i institucija.

„On zahtijeva dosljednost, odgovornost i mjerljive rezultate, što dugoročno jača povjerenje građana i investitora. Kratkoročno to će sigurno biti zahtjevno, prije svega za institucije, ali i privredu i građane, čemu smo svjedoci posebno u posljednjih nekoliko godina, ali dugoročno vjerujem da će podići kvalitet života i poslovanja“, rekla je Radonjić Đurković.

Kako je kazala, globalni trendovi, prije svega geopolitička neizvjesnost i tehnološke promjene jasno poručuju da male ekonomije moraju graditi otpornost.

»Za Crnu Goru to znači manje zavisnosti od jednog sektora i više ulaganja u znanje, u ljude i institucije. Upravo u takvoj razvojnoj strategiji vidim najveću šansu za društveni i ekonomski napredak«, navela je.

Na pitanje koliko će AI i automatizacija realno promijeniti poslovanje u Crnoj Gori, odgovorila je da vještačka inteligencija neće dramatično smanjiti broj radnih mjesta, ali će značajno promijeniti način rada.

„Najveći efekti već se vide u produktivnosti – u analitici i bržem donošenju odluka, efikasnijoj komunikaciji, posebno u mojoj branši – u kreativnim industrijama. Kompanije koje to prepoznaju moći će sa istim timovima da postignu više“, navela je.

Rizici, kako kaže, postoje, naročito kada je riječ o bezbjednosti podataka i reputaciji, kao i o nejednakosti u primjeni i brzini učenja.

„Ako kompanije ostanu bez jasnih pravila i obuke zaposlenih, AI može napraviti više štete nego koristi. Zato će u 2026. najuspješnije biti one organizacije koje AI tretiraju kao strateški alat, a ne kao prijetnju“, poručila je.

Govoreći o ženskom liderstvu, Radonjić Đurković poručuje da je najvažnije da žensko liderstvo prestane da bude tema isključivo inspirativnih i “nice-to-have” priča i postane pitanje sistema.

To, kako je objasnila, znači jasne kriterijume napredovanja, prisustvo žena na pozicijama odlučivanja i, prije svega, davanje stvarne odgovornosti.

„Žene u organizacijama često ostvaruju izvanredne rezultate, ali im se rjeđe povjeravaju formalne pozicije na kojima se donose odluke“, podsjetila je.

Smatra da najveća prepreka danas nije nedostatak znanja ili ambicije, već nevidljive barijere (“stakleni plafon”).

Ističe da uloga mreža poput Asocijacije liderki Crne Gore je upravo da te barijere razbije kroz povezivanje, veću vidljivost, edukaciju i konkretne prilike, a ne samo kroz simboličnu podršku.

„Žensko liderstvo se mora sagledati iz šireg konteksta jer je pozicija žena ogledalo svakog društva. Samo u zemljama u kojima funskcioniše obrazovni, zdrastveni i sistem socijalne zaštite, žene mogu ostvariti puni liderski potencijal. Bez tog šireg društvenog okvira, uspjesi žena ostaju individualni, i više su na nivou izuzetaka“, poručila je Radonjić Đurković.

Anđela Raičković: Bez produktivnosti i dodatne vrijednosti ekonomija ostaje suštinski slaba

Finansijska direktorica u kompanije Finance plus Anđela Raičković kaže da u 2026. godini Crna Gora neće imati problem sa rastom – imaće problem sa smislom tog rasta.

Ocjenjuje da BDP može rasti zbog većih plata, potrošnje i zaduživanja, ali bez produktivnosti i dodatne vrijednosti ekonomija ostaje suštinski slaba, dok dug raste.

Upozorava da povećanje zarada bez rasta produktivnosti smanjuje mogućnost izvoza i stvaranja vrijednosti, te vodi ka „duplom zaduživanju“ države i privatnog sektora, pri čemu privatni sektor postaje indirektni garant državnog duga.

Kao indikatore navodi pad ukupnog izvoza u posljednjih pet godina (sa 602 miliona eura u 2021. na 458 miliona u 2025) i činjenicu da je za kapitalni budžet za 2026. predviđeno svega 8,05% ukupnog budžeta, zaključujući da je ključno pitanje promjena modela rasta, a ne sama stopa rasta.

Govoreći o najvećim rizicima i najvećim prilikama za crnogorsku ekonomiju u ovoj godini, kazala je da je „Crna Gora mala zemlja na brdovitom Balkanu“, i upravo u tome leži i njen najveći rizik i njena najveća šansa.

„Mala ekonomija je fleksibilnija, brže reaguje i lakše se prilagođava promjenama, ali isto tako brže i dublje osjeti posljedice pogrešnih odluka“, navela je.

Prema njenim riječima, Crna Gora je od države niskih poreza prešla u sistem „skrivenog fiskalnog pritiska“: iako poreske stope formalno nijesu visoke, stvarni troškovi poslovanja su porasli, posebno za mala i mikro preduzeća, a dio stranih kompanija se povlači jer odnos obaveza i koristi postaje nepovoljan.

Upozorava i na paradoks tržišta rada – zarade rastu brže od znanja i kompetencija, pa poslodavci biraju između skupe, nedovoljno kvalifikovane radne snage ili manjka radnika, dok administracija sve više kasni za potrebama privrede.

Kao najveći rizik navodi navikavanje na neefikasnost, a kao šansa brz zaokret kroz pametniju poresku politiku, digitalizaciju i primjenu AI u administraciji te jačanje energetike, uz političku i institucionalnu hrabrost da se promijeni model rasta.

„U maloj ekonomiji, promjene mogu biti brze – ali samo ako postoji politička i institucionalna hrabrost da se model rasta promijeni“, rekla je Raičković.

Na pitanje kako će proces pristupanja EU i širi globalni politički, ekonomski i tehnološki trendovi uticati na crnogorsko društvo u cjelini u 2026. godini, odgovorila je da će to ubrzati pritisak na Crnu Goru da promijeni način funkcionisanja.

„Međutim, smatram da EU neće riješiti naše probleme – ali će učiniti da neefikasnost i improvizacija i postanu skuplje nego do sada“, poručila je.

Govoreći o tome koliko će AI i automatizacija realno promijeniti poslovanje u Crnoj Gori u 2026. godini, kazala je da u Crnoj Gori rizik od uvođenja vještačke inteligencije nije veći od rizika koji već postoji.

„Najveći problem tržišta rada danas nije tehnologija, već motivacija i produktivnost. Sve manje ljudi želi da radi, a oni koji žele često imaju očekivanja koja nijesu u skladu sa njihovim znanjem i vrijednošću koju stvaraju. Taj model je dugoročno neodrživ“, poručila je.

Raičković kaže da se među mlađim generacijama vidi trend želje za bržom zaradom uz manje napora, pa je šira primjena tehnologije logičan odgovor na strukturne slabosti tržišta rada, a ne prijetnja.

Ističe da je najveći potencijal AI-ja u Crnoj Gori u eliminaciji neefikasnosti kroz automatizaciju administracije, finansija, logistike i korisničkih procesa, čime bi se ubrzalo poslovanje i smanjili troškovi u ekonomiji koja već osjeća manjak ljudskih resursa.

Navodi da će AI redefinisati uloge zaposlenih, pomjerajući ih sa rutinskih poslova ka kreativnim, analitičkim i strateškim zadacima, uz poruku da ljudi treba da „probude“ autentičnost i kreativnost.

Dodaje da digitalni sistemi povećavaju transparentnost i smanjuju prostor za neformalne dogovore i zaobilaženje procedura, te da su rizici često precijenjeni jer je bezbjednost podataka već slaba zbog manuelnih procesa, dok dobro implementovana digitalna rješenja mogu bezbjednost unaprijediti.

Kad je riječ o ženskom liderstvu, Raičković kao najveću prepreku ističe duboko ukorijenjeni stav i tradicija društva da je žena neko ko treba da bude u uslužnoj funkciji muškarcu, da nije dovoljno jaka i emotivno stabilna da donosi odluke i da je ženina jedina uloga u očuvanju porodice i vaspitanju i podizanju djece, dok su donošenje odluka, rizik i moć rezervisani za muškarce.

„Taj stav nije eksplicitan, ali je prisutan svuda – u karijernim prilikama, u načinu na koji se žene procjenjuju, u očekivanjima okoline, pa čak i u načinu na koji same žene doživljavaju svoje ambicije“, navela je.

Prema njenim riječima, Crnogorke su taj sistem počele da razbijaju na najteži mogući način – tako što su preuzele sve. I porodicu, i karijeru, i dokazivanje.

„Danas imamo žene koje vode kompanije, institucije i projekte, ali njihova pozicija je rezultat lične borbe, a ne sistemske podrške. Problem nije što takve žene ne postoje – problem je što ih nema dovoljno jer sistem ne proizvodi liderke, već ih troši“, kazala je Raičković.

Kako je dodala, upravo zbog toga je nastala Asocijacija liderki Crne Gore – da probudi sve žene, ne da im govori da mogu, nego da im da znanje, mrežu i prostor da stvarno preuzmu moć odlučivanja.

„Naša ideja nije da žene prilagodimo sistemu, već da sistem natjeramo da računa na žene“, poručila je.

Da bi se, kako je kazala, izgradio institucionalni okvir podrške ženama, moraće se mijenjati mnogo toga – od politika kompanija do javnih programa države.

„Ali suština nije u propisima, već u kapacitetu. Nijedan zakon neće proizvesti liderke ako žene nemaju znanje, samopouzdanje i hrabrost da uđu u prostor u kojem se donose odluke. Zato je fokus Asocijacije liderki CG jasan: prvo znanje, onda hrabrost, pa moć“, zaključila je Raičković.

Danijela Vuksanović: Očekujem smanjenje sive ekonomije, transparentne infrastrukturne investicije i održivo upravljanje turizmom

Članica Upravnog odbora Addiko banke Danijela Vuksanović kaže da će ključna ekonomska kretanja u Crnoj Gori biti oblikovana dinamikom makroekonomskih pokazatelja poput rasta BDP-a, nivoa inflacije i javnog duga.

Prema njenim riječima, očekuje se da će sektori turizma, energetike (posebno obnovljivih izvora) i IT-a nastaviti sa stabilnim rastom, dok će investicije u infrastrukturu biti od presudnog značaja za dugoročnu konkurentnost.

Ona očekuje da će institucije u 2026. unaprijediti sprovođenje politika za smanjenje neformalne ekonomije i bolje upravljanje turizmom, razviti mjere podrške izvozu i izvoznicima, jačati promociju ruralnog turizma te kulturnih i istorijskih atrakcija, poboljšati saobraćajnu povezanost i efikasnije upravljati otpadom.

Prema njenim riječima, ekonomski i infrastrukturni razvoj Crne Gore, uz transformaciju poreskog i finansijskog sistema, transparentan i stabilan pravni okvir i pravna sigurnost za investitore, te dalji nastavak zelene tranzicije ostaju ključni faktori i prilike za dalji održivi razvoj Crne Gore. 

Kao izazov ističe pronalaženje i zadržavanje kvalifikovane radne snage, jer je »očigledna nedovoljna povezanost obrazovnog sistema i tržišta rada, kao i manjak investicija u obrazovnom sektoru«.

„Ovi izazovi zahtijevaju hitnu pažnju donosilaca odluka i bolju saradnju između obrazovnih institucija i sektora privrede“, rekla je Vuksanović.

Ona upozorava na prekomjernu urbanizaciju i izgradnju, kao i na očiglednu pretjeranu koncentraciju doseljavanja stanovništva, investicija i razvoja u glavnom gradu. Takva usmjerenost, kako ističe, može u budućnosti predstavljati ozbiljan izazov za održivi ekonomski razvoj Crne Gore. Zato poručuje da prostorno i ekonomsko planiranje treba da bude usmjereno ka ublažavanju ovakvih pojava.

Ističe da Reformska agenda u 2026. treba da bude usklađena s Planom rasta za Zapadni Balkan, posebno kroz jaču ekonomsku integraciju sa jedinstvenim tržištem EU i regionalno tržište po EU standardima, uz pravilno korišćenje dostupnih grantova i povoljnih kreditnih linija.

Naglašava i potrebu jačeg upravljanja državnim preduzećima koja često posluju s gubicima, intenzivnijeg dijaloga sa poslovnom zajednicom i dodatne podrške u oblasti ESG upravljanja, uz poruku da je neophodan ozbiljan, odgovoran i posvećen rad.

„Jednostavno rečeno: treba dobro ‘zavrnuti rukave’ i vrijedno, posvećeno i odgovorno raditi“, poručila je.

Ona je na pitanje kako će proces pristupanja EU i širi globalni politički, ekonomski i tehnološki trendovi uticati na crnogorsko društvo u cjelini u 2026. godini, odgovorila da taj proces donosi niz pozitivnih efekata, uključujući usklađivanje sa evropskim standardima, pristup fondovima i jačanje vladavine prava.

Ona ocjenjuje da globalni politički, ekonomski i tehnološki trendovi mogu ubrzati modernizaciju, ali i pojačati konkurenciju, zbog čega Crna Gora mora nastaviti kontinuirane reforme i strateški razvoj uz očuvanje socijalne kohezije i identiteta.

Naglašava da vladavina prava, borba protiv korupcije i suzbijanje sive ekonomije treba da zamijene – raširenu praksu oslanjanja na neformalne usluge i prečice. Ističe, da su transparentnost, odgovornost, poslovna kultura i jasni pokazatelji učinka neophodni u svim sektorima, posebno u javnoj upravi i državnim preduzećima.

Vuksanović poručuje da pristupanje EU ne smije biti samo formalno zatvaranje poglavlja, već suštinska vrijednosna i ekonomska integracija Crne Gore u tržište EU, mjerljiva kroz lakoću poslovanja i kvalitet ukupnog finansijskog ambijenta.

Na pitanje koliko će AI i automatizacija realno promijeniti poslovanje u Crnoj Gori u 2026. godini, gdje vidi najveći potencijal, a gdje najveći rizik, odgovorila je da vještačka inteligencija nije zamjena za ljudsku inteligenciju.

„To je moćan alat koji treba da poznajemo, razumijemo, regulišemo i primjenjujemo kako bi ljudsku kreativnost i inovativnost učinili efikasnijima. AI nas neće ostaviti bez posla – samo će naše potencijale, uz adekvatno koristenje, učiniti jačim i vrijednijim“, poručila je. 

Kaže da obrazovni sistem mora kontinuirano prilagođavati kurikulume i smjerove potrebama privrede i novih tehnologija, uz razvoj vještina važnih za AI i automatizaciju.

Naglašava da AI nije „lijek za sve“, već da prije njegove šire primjene Crna Gora mora ubrzati digitalizaciju javnih usluga kroz konkretne projekte e-uprave, razviti ICT infrastrukturu i snažan sistem sajber bezbjednosti, te da – uprkos postojećem okviru za interoperabilnost i e-identifikaciju – digitalne usluge i dalje zaostaju i mnoge procedure se obavljaju „na papiru“, što usporava proces.

U bankarstvu i finansijama ističe potrebu da administrativne procedure budu jednostavnije, dostupnije i potpuno digitalne, uz jačanje finansijske pismenosti kao preduslova za inovacije, preduzetništvo i startapove. Kao prioritet navodi uvođenje rješenja već dostupnih u EU i regionu, poput standardizacije QR plaćanja, brzih i sigurnih onlajn servisa i jedinstvenih nacionalnih baza podataka, jer su kvalitetni podaci ključni za primjenu AI.

Ona ocjenjuje da će AI i automatizacija tokom 2026. donijeti značajne promjene u poslovanju crnogorskih preduzeća, prije svega kroz rast produktivnosti, optimizaciju procesa i unapređenje korisničkog iskustva, naročito u finansijama, turizmu i logistici. Istovremeno, ističe važnost poznavanja nadolazeće regulative, posebno Zakona EU o vještačkoj inteligenciji kao prvog sveobuhvatnog okvira koji uvodi pravila zasnovana na riziku, s ciljem da sistemi AI budu bezbjedni, transparentni i usklađeni sa zaštitom prava, te da se podstakne pouzdana primjena AI i postave globalni standardi.

Govoreći o ženskom liderstvu, Vuksanović ističe da benefiti ženskog liderstva dopiru mnogo dalje od ispunjenja kvota za rodnu ravnopravnost: žensko liderstvo donosi drugačiju perspektivu, bolju saradnju i organizacionu efikasnost, pozitivan uticaj na zadovoljstvo i zadržavanje zaposlenih, pri čemu je veoma interesantno da su istraživanja pokazala da su žene lideri prepoznati kao snažni uzori od strane mladih profesionalaca oba pola.

Ona navodi da kompanije koje vode žene često pokazuju veću posvećenost društvenoj odgovornosti, etičkom poslovanju i održivosti, te snažnije angažovanje u zajednici.

Za jačanje ženskog liderstva u 2026. predlaže unapređenje korporativnih politika kroz mjere za ravnotežu poslovnog i privatnog života, kao i razvoj mentorskih i edukativnih programa, dok javne politike treba da povećaju zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama i olakšaju pristup finansiranju preduzetnica; najveće prepreke vidi u ukorijenjenim rodnim stereotipima i slaboj institucionalnoj podršci.

Ističe da je važno da žene razvijaju vještine efikasnog liderstva, preuzimaju inicijativu i grade karijere, uz dalju integraciju rodne ravnoteže i transparentnih praksi zapošljavanja, razvoja, nagrađivanja i karijernog napredovanja u privatnim i javnim organizacijama. Posebno naglašava ulogu organizacija i inicijativa koje promovišu žensko liderstvo i mentorstvo, poput Asocijacije liderki, kao i regionalnih platformi WOBA i WE Finance Code, te poručuje da je liderstvo disciplina zasnovana na dokazima koja zahtijeva učenje i primjenu strukturiranih pristupa, pri čemu žene imaju često izraženiju motivaciju za kontinuirano učenje.