Zašto su za napredovanje na poslu potrebne i inteligencija i emocionalna inteligencija

Decenijama govorimo da su muškarci sa Marsa, a žene sa Venere. Istina je da često samo govorimo različitim jezicima – jedan je zasnovan na IQ-u, a drugi na EQ-u.

IQ predstavlja tradicionalnu „mušku“ stranu poslovanja: logiku, takmičenje i strukturu. EQ predstavlja „žensku“ stranu: empatiju, povezivanje i intuiciju.

Predugo su radna mjesta nagrađivala IQ umjesto EQ-a, produktivnost umjesto ljudi. Budućnost liderstva nije u izboru jednog nauštrb drugog, već u učenju da se oba „jezika“ tečno govore.

Zamislite porodičnu večeru. Najbolji razgovori nisu oni u kojima jedna osoba dominira ili u kojima su samo pojedine teme.

To su razgovori u kojima se svi osjećaju dobrodošlo da učestvuju. Za porodičnim stolom ne govori se samo o sportskim statistikama ili tržišnim izvještajima. Dijele se priče, smije se i sluša. Svako, od tihog ujaka do glasne sestre, pronađe svoje mjesto.

Na radnom mjestu trebalo bi da je isto tako.

Često čujemo da se žene osjećaju neprijatno u prostorijama punim muškaraca. Ali možda smo to postavili naopako.

IQ i EQ- prožimanje muške i ženske energije

Muškarci se često okupljaju jer im je manje prijatno u otvorenim, društvenim ili emocionalno obojenim razgovorima.

Njihove zone sigurnosti su strukturisane i poznate, poput razgovora o sportskim rezultatima ili oko poslovnih dogovora, gdje su pravila jasna.

Ako želimo da se svi zaista osjećaju kao da pripadaju, moramo proširiti jezik povezivanja. To znači stvaranje prostora koji su otvoreni za sve.

Ne samo kroz golf ili degustacije viskija, već i kroz aktivnosti poput planinarenja, piklbol mečeva, časova kuvanja ili zajedničkog volontiranja.

Kada je okruženje neutralno, iskustvo postaje ravnopravno. Hijerarhije omekšavaju, titule blijede, a ljudi se povezuju najprije kao ljudska bića.

Ovako izgleda integracija, gdje se IQ susrijeće sa EQ-om, a Mars sa Venerom. Ne radi se o balansiranju muške i ženske energije, već o njihovom neprimjetnom prožimanju. Radi se o stvaranju zajedničkog jezika pripadnosti.

Jer nije važno samo ko se nalazi u prostoriji. Važno je i kako izgleda ta prostorija kada su svi u njoj.

Kako stvoriti „veliki inkluzivni sto“

Ako nas pristrasnost prema sličnima navodi da se prirodno okrećemo ljudima koji liče na nas, zvuče kao mi ili razmišljaju poput nas, njena suprotnost je ono što nazivam inkluzijom zasnovanom na radoznalosti.

To je svjesna praksa okruživanja ljudima koji dovode u pitanje naše pretpostavke i proširuju naše razmišljanje. Pristrasnost prema sličnima kaže: „Zaposliću one koji mi djeluju poznato“.

Inkluzija zasnovana na radoznalosti kaže: „Učiću od onih koji mi djeluju drugačije“.

Kada bacimo širu mrežu i pozovemo nove glasove u naše razgovore, projekte, pa čak i društvene prostore, prelazimo iz zone komfora u zonu radoznalosti. Tu se dešava pravi rast.

Budućnost rada neće predvoditi Mars ili Venera. Predvodiće je oni koji znaju kako da stvore jedan veliki, inkluzivni sto i da se pobrinu da svako ima svoje mj esto za njim.

Shelley Zalis, saradnica Forbesa

Why Workplaces Need Both IQ And EQ To Thrive