Zašto je „dobra praksa“ korporacijskog upravljanja upitna u domaćim okvirima (III) – Principi OECD-a

Autor je prof. dr Anđelko S. Lojpur, Crnogorska ekonomska nučna akademija (CENA)

1. Revidirani principi koproracijskog upravljanja[1]

OECD-ovi principi predstavljaju međunarodno prihvaćen okvir za unapređenje kvaliteta korporacijskog upravljanja (KU). Naime, Principi skupine G20 i OECD-a o KU priznati su kao vodeći međunarodni standard za KU. Cilj im je pomoći tvorcima politika i regulatorima da procijene i unaprijede pravne, regulatorne i institucionalne okvire za KU s ciljem podsticanja povjerenja u tržište i tržišnog integriteta, te sveukupne ekonomske efikasnosti i finansijske stabilnosti koja time seže sve do nacionalnog nivoa pojedine države. Objavljeni 1999. godine, a prvi put prerađeni 2004. godine, principi KU su razvijeni na način da upućuju i pruže savjete o dobrom upravljanju kroz uspostavljanje i dosljednu primjenu istih. Budući da su po karakteru, sadržaju i obuhvatu regulative dovoljno “široko” postavljeni, ovi principi nisu “uniformisani”, već pružaju priliku zemljama članicama OECD-a i drugim, da ih u nacionalnim okvirima dalje razrade i prilagode specifičnostima i potrebama sopstvenog zakonodavnog okvira i okruženja.

Principi KU su temeljito revidirani između 2021. i 2023. godine kako bi se ažurirali uzimajući u obzir recentne promjene u korporacijskom upravljanju i na tržištima kapitala. Revidirane Principe usvojilo je Vijeće OECD-a na ministarskom nivou u junu 2023. Revizija o kojoj je ovdje riječ je imala dva glavna cilja: podržati nastojanja država da poboljšaju uslove za pristup finansiranju društava s tržišta kapitala i promovisati politike KU koje podržavaju održivost i otpornost društava, što opet može doprinijeti održivosti i otpornosti pojedine nacionalne ekonomije. Pri tome, kako se u navedenom dokumentu dodatno pojašnjava da su “ova revidirana Načela rezultat su 18-mjesečnog rada, a ona odražavaju snažnu želju svih članica OECD-a i skupine G20 da se Načelima pruže smjernice o održivosti i otpornosti trgovačkih društava, te će pomoći društvima u upravljanju socijalnim i rizicima iz okruženja baveći se pitanjima objavljivanja, ulogom i pravima akcionara, te odgovornosti odbora društava. Time se može zaključiti da navedeni Principi KU ovim:

• Prije svega, pomažu društvima da poboljšaju pristup finansiranju, posebno s tržišta kapitala. Na taj način promovišu ulaganja, inovacije i rast produktivnosti te podstiču cjelokupnu privrednu dinamiku.
• Kao drugo, njima se osigurava okvir za zaštitu investitora, među kojima su domaćinstva s uloženom štednjom. Formalna struktura postupaka kojom se podstiče transparentnost i odgovornost članova odbora i menadžera prema akcionarima pomaže u izgradnji povjerenja u tržišta.
• Kao treće, njima se podstiču održivost i otpornost društava, čime se takođe doprinosi održivosti i otpornosti cjelokupne ekonomije.
• S obzirom na sve veću ulogu institucionalnih investitora, Principi promovišu primjenu kodeksa rukovođenja i objavljivanje sukoba interesa od strane savjetodavnih službi, kao što su savjetnici pri glasanju i kontrolori socijalnih, upravljačkih i indeksa zaštite životne sredine (ESG – engl. Environmental, Social, and Governance)”[2].

Imajući u vidu prethodno izloženo, u nastavku dajemo kraću uporednu analizu ključnih principa KU s obzirom na njihovu svrhu, fokus i praktične implikacije:

1. Osiguranje osnovnog okvira za korporacijsko upravljanje

Fokus: pravni i regulatorni okvir Cilj: obezbijediti stabilan, transparentan i predvidljiv sistem koji podržava efikasno upravljanje. Uporedno gledano: ovaj princip je temelj ostalim principima jer definiše institucionalni kontekst u kojem se korporacije razvijaju. Zemlje sa stabilnim pravnim sistemom imaju veću usklađenost sa ovim principom.

2. Zaštita prava akcionara i ključnih vlasničkih funkcija

Fokus: prava vlasnika, jednak tretman i mogućnost uticaja na upravljanje. Cilj: osigurati da akcionari mogu ostvarivati svoja prava, uključujući glasanje, pristup informacijama i zaštitu od zloupotreba. Uporedno gledano: razvijene ekonomije imaju snažnije mehanizme zaštite manjinskih akcionara, dok zemlje u tranziciji često imaju slabije sprovođenje.

3. Jednak tretman akcionara

Fokus: sprečavanje diskriminacije manjinskih i stranih akcionara. Cilj: obezbijediti fer postupanje i zaštitu od manipulacija, sukoba interesa i zloupotreba kontrole. Uporedno gledano: zemlje sa visokim nivoom korporativne transparentnosti postižu bolju primjenu ovog principa.

4. Uloga zainteresovanih strana u korporacijskom upravljanju

Fokus: radnici, kreditori, dobavljači, zajednica i država. Cilj: podsticanje saradnje između korporacije i stakeholdera radi dugoročne održivosti. Uporedno gledano: nordijske zemlje prednjače u integrisanju interesa zaposlenih, dok anglosaksonski modeli više naglašavaju interese akcionara.

5. Transparentnost i objavljivanje informacija

Fokus: finansijsko izvještavanje, vlasnička struktura, rizici, strategija i upravljačke prakse. Cilj: omogućiti tržištu da donosi informisane odluke i smanjiti rizik od manipulacija. Uporedno gledano: zemlje sa razvijenim tržištima kapitala imaju strože standarde izvještavanja i nezavisne revizorske mehanizme.

6. Odgovornosti odbora direktora

Fokus: strateško vođenje, nadzor menadžmenta, upravljanje rizicima i etičke obaveze. Cilj: obezbijediti da odbor djeluje u interesu kompanije i akcionara, uz visok nivo profesionalne odgovornosti. Uporedno gledano: razlike su najveće u ovom principu – u nekim zemljama odbori imaju snažnu nezavisnost, dok u drugim dominira vlasnička kontrola.

Polazeći od same svrhe koja je decidno saopštena u uvodu, Principi korporativnog upravljanja imaju za cilj izgradnju povjerenja u odnosima koji se javljaju u vezi s upravljanjem uopšte. Pri tome, dobra praksa KU bi trebalo da se fokusira na poštovanje zakonitih interesa svih učesnika u korporativnim aktivnostima. Kao što smo već prethodno ukazali na postojanje pozitivne korelacije, navedene aktivnosti mogu dodatno da poboljšaju kvalitet poslovanja društva, pored ostalog, putem efektuiranja i dodatnog povećanja vrijednosti angažovanih korporativnih sredstava, stvaranja novih radnih mjesta i povećanja finansijske stabilnosti i profitabilnosti društva[3].

Što se tiče već spominjane potrebe u pogledu povjerenja između svih strana uključenih u korporativne aktivnosti, iskustva dobre prakse pokazuju da se povjerenje nalazi u samom korjenu efikasnog poslovanja društva i njegove sposobnosti da privuče investicije. Ono što objektivno, kada su u pitanju crnogorska privredna društva, može da predstavlja problem je da mnoga od njih kontroliše jedan akcionar ili manja grupa akcionara koji su dobro informisani o poslovima društva i tako mogu neposredno da prate upravljanje društvom, nerijetko vođeni isključivo vlastitim interesom. Istovremeno, preostalo vlasništvo često je široko rasuto, a mnogi od ovih manjinskih akcionara, zbog evidentne informacione asimetrije, nemaju adekvatne informacije pa nisu u mogućnosti da efektivno prate upravljanje i da se brane od potencijalnih zloupotreba menadžera i velikih akcionara. U ovim vrstama društava, kao prepreka navedenoj, “monopolistički” prisutnoj poziciji većinskog vlasnika, od posebne važnosti u narednom periodu bi moglo da bude pridavanje potrebnog značaja izboru i angažovanju kompetentnih, neizvršnih i nezavisnih direktora u okviru bordova društva.

Pored toga, u traganju za najboljom praksom KU u domaćim okvirima, dodatno, što ovim povodom smatramo važnim za saopštiti je da više, ne samo kao puki dodatak i važan opšti akt koji prati Principe, predstavlja Kodeks korporativnog upravljanja[4]. Isti pojedinom društvu omogućava da svoju strukturu KU učini transparentnijom i time dodatno podstiču na posvećenost društva dobrom korporativnom upravljanju i dobrim poslovnim praksama.

• Zaključak

Principi OECD-a prihvaćeni su širom svijeta kao okvir i referentne smjernice za uređenje aktivnosti u procesu KU. Inače, počevši od kasnih devedesetih godina prošlog vijeka, KU u procesu sveprisutne transformacije državnog i društvenog sektora u bivšim socijalističkim zemljama, u privatni, postaje sve popularniji pojam, mada se još dosta sporo probija u domaćoj praksi. Pri tome, brojni korporativni skandali na međunarodnom planu, globalna konkurencija, kao i brojni domaći i međunarodni organizovani napori, gdje kao primjer možemo uzeti i najnovije aktivnosti koje od strane OECD-a i G20 u pogledu njihovog ažuriranja, doprinose tome da je dobro KU na putu, ako ne da se potpuno odomaći, bar potpunije razumije i u domaćim ekonomskim okvirima.

Kada su u pitanju Principi KU, kako bi privredna društva ostala konkurentna u svijetu koji se stalno mijenja, ista moraju biti inovativna i revidirati svoje prakse kako bi ispunila nove zahtjeve i iskoristila nove mogućnosti. Uvođenje internih struktura i procesa zasnovanih na principima pravičnosti, nepristrasnosti, transparentnosti i odgovornosti težak je zadatak i iziskuje neprekidnu posvećenost društva. U tom pogledu, uzimajući u obzir prednosti i nedostatke postojeće raspoložive regulacije KU, vlade imaju važan zadatak da oblikuju efikasan regulatorni okvir, dovoljno fleksibilan da tržištima omogući djelotvorno funkcionisanje i uzme u obzir nova očekivanja akcionara i ostalih aktera u KU. Nažalost, izgleda da još samo manji broj privrednih društava zaista shvata dubinu i složenost ove teme, tako da se stiče utisak da se reforme KU površno uvode i koriste više kao promotivna aktivnost nego kao sredstvo za uvođenje struktura i procesa koji omogućavaju društvu da stekne povjerenje svojih akcionara, smanji izloženost riziku od finansijskih kriza i poveća njegovu investicionu privlačnost.

Literatura:

1. OECD; Načela skupine G20 i OECD-a o korporacijskom upravljanju 2023, Publishing, Paris, 2024.g.; https://doi.org/10.1787/68ea8262-hr.
2. Blair, M.,M.: “Ownership and Control, rethinking Corporate governance for the twenty.-first centure”, The Brookings Institution, 1995.
3. Berle, A.; Means, G.: “The Modern Corporation and Private property”, New York, 1932.
4. Conger, A.J.. : “Appraising Boardroom Peformance”, Harvard Business Review on Corporate governance; HBS Publishing; Boston. 
5. Coulter, M.:” Strategic management in action”, prevod, Data Status, Beograd, 2009.
6. Drucker, P.: „Upravljanje u novom društvu“, ASEE Books, Graph Style, Novi Sad, 2005.
7. Dogandžić, S.; Dogandžić A.: Analiza osnovnih problema u procesu korporacijskog upravljanja; https://doi.org/10.5937/bizinfo2101053D
8. Fernando, A. C., Muraleedharan, K.P., & Satheesh, E.K.: “Corporate Governance Principles, Policies and Practices”. Nand, India: Pearson India Education Services; 2017.
9. Kreitner, R.: „Management“ Houghton Miflin Company, Boston, 1989., str.102.
10. Lojpur, A.A.: „Mogućnost primjene Porterovog modela generičkih strategija u procesu unapređenja konkurentnosti privrede“, magistarski rad, Ekonomski fakultet, Podgorica, 2011.
11. Liman, D.F., & Liman, K. (2004). Corporate Gavernance best practices. United States America: Johan Wiely & Sons.
12. Mallin, C. A. (2013). Corporate Governance. United Kingdom: Oxford University.
13. Lojpur, S.A; Peković S.; Lojpur, A.A: „The competition problems in countries of transition adoption of „new“ development economic paradigm as imperative“, International Conference; Mostar, 2011.
14. Mijatović B. (red.) „Korporacijsko upravljanje pet godina kasnije“, Službeni glasnik Beograd, 2008.
15. Mešić, S :“Multinacionalne korporacije u procesu globalizacije“; diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb; 2007.
16. Pound, J.: „The promise of the Governed Corporation“; Harvard Business Review on Corporate governance; HBS Publishing; Boston. 
17. Prahalad C.K. i Hamel G. : “The core compentences of the corporation”, HBReview; 1990.
18. Solomon, J., & Solomon, A. (2004). Corporate Governance and Accountability. New York: John Wiley.
19. Šević, Ž.: Finansijsko i poresko izvještavanje u uslovima globalne finansijske krize; 43. Simpozijum; Računovodstvo i poslovne finansije u savremenim uslvoma poslovanja, Zlatibor, maj, 2012.
20. Kodeks korporativnog upravljanjna;  Komisija za hartije od vrijednosti; https://www.scmn.me 
21. Korporacijsko upravljanje, priručnik; Međunarodna finansijska korporacija; Pennsilvania Ave. NW, Washington, DC 20433, United States of America

---

[1] Načela su sadržana u Preporuci OECD-a o Načelima korporacijskog  upravljanja [OECD/LEGAL/0413]), a podržali su ih vođe skupine G20 u rujnu 2023. godine.

[2] Načela skupune G20 i OECD-a; str.5.

[3] Vid.šire, Priručnik…; više stranica.

[4]  Komisija za hartije od vrijednosti; https://www.scmn.me