Ovi Trampovi finansijeri, pristalice i energetski tajkuni mogli bi da zarade milijarde na invaziji na Venecuelu
Nakon što je američka vojska u subotu otela predsjednika Venecuele Nikolasa Madura (Nicolás Maduro), posmatrači sa Vol strita (Wall Street) brzo su proglasili najvećeg pobjednika – Pola Singera (Paul Singer). On je menadžer hedž fonda sa neto bogatstvom od 6,7 milijardi dolara. Poznat je po ulaganju u problematičnu imovinu širom svijeta. Amber Energy, startap sa sjedištem u Hjustonu koji podržava Elliott, nedavno je pobijedio na aukciji pred američkim saveznim sudom i kupio venecuelansku naftnu kompaniju Sitgo (CITGO) za 5,9 milijardi dolara. To je cijena koju mnogi smatraju pravom krađom. Sitgo posjeduje tri rafinerije u Luizijani, Teksasu i Ilinoisu, kao i distributivnu mrežu od 4.000 benzinskih stanica.
Singer, pristalica Donalda Trampa koji je pomogao u finansiranju njegovog tranzicionog tima, zaista bi mogao da bude najveći dobitnik. Ali on nije jedini magnat sa Vol strita koji će imati koristi od posla sa Sitgom. Forbes je razgovarao sa nekoliko ljudi uključenih u transakciju. Ispostavilo se da, pored drugih hedž fondova i investicionih firmi, postoje i drugi veliki igrači koji stoje iza ponude Eliotta i Ambera za upravljanje Sitgom i koji bi mogli da ostvare ogroman profit.
Prema riječima osobe upoznate sa transakcijom, Elliott finansira trećinu vlasničkog kapitala i predvodi konzorcijum teškaša sa Vol strita. U grupi se, prema navodima dvije osobe upoznate sa slučajem, nalazi i investitor u alternativnu imovinu Oaktree Capital Management iz Los Anđelesa. Njega vode milijarderi Hauard Marks (Howard Marks) i Brus Karš (Bruce Karsh). Dio konzorcijuma je i hedž fond Silver Point Capital sa imovinom od 43 milijarde dolara, firma sa sjedištem u Griniču, u saveznoj državi Konektikat. Vodi je dvojac Ed Mjul i Robert O’Šej (Robert O’Shea), bivši partneri Goldmen Saks grupe (Goldman Sachs). Obojica su obavljali visoke funkcije u odjeljenju za hartije od vrijednosti sa fiksnim prinosom.
Ko je još na dobitku
Apollo Global Management, koji vodi još jedan milijarder i Trampov pristalica Mark Rouan (Marc Rowan, neto bogatstvo 8,3 milijarde dolara), a koji je nakratko bio razmatran kao kandidat za ministra finansija, predvodi finansiranje putem duga, navode dvije osobe upoznate sa transakcijom. Prema sudskim dokumentima, to podrazumijeva da Amber preuzme 3,8 milijardi dolara duga sa prvim založnim pravom i izda 2,85 milijardi dolara konvertibilnih obveznica. Pominje se i ulaganje od 25 miliona dolara u vlasnički kapital od strane jednog Elliottovog povezanog društva.
Tu su i rukovodioci i tajkuni iz energetskog sektora koji su pomogli osnivanje Ambera. To je kompanija registrovana u avgustu 2024. isključivo sa ciljem da se nadmeće za kupovinu Sitga. Predsjednik Ambera je Džef Stivens (Jeff Stevens), bivši suosnivač (zajedno sa milijarderom Polom Fosterom – Paul Foster) kompanije Western Refining iz 1997. godine. Ona je započela rad sa jednom rafinerijom u El Pasu, u Teksasu. Stivens i Foster su kasnije, 2017. godine, prodali Western za šest milijardi dolara kompaniji Andeavor (Andeavor), kojom je tada rukovodio Greg Gof (Greg Goff). On je sadašnji izvršni direktor Ambera. Dvije godine kasnije, Andeavor je 2019. prodat Marathon Petroleum-u za 36 milijardi dolara.
Gof i Stivens, koji su zadržali akcije Marathon-a, upoznali su energetski tim Eliotta, predvođen Džonom Pajkom (John Pike), dok su svi bili na istoj strani u kasnijim aktivističkim pritiscima na Marathon. Najprije su 2019. uspjeli da izdejstvuju odlazak u penziju generalnog direktora Gerija Hemingera (Gary Heminger). Potom su strane pomogle u organizovanju prodaje Marathonove podružnice Speedway 2020. godine. Ona je tada upravljala sa 4.000 benzinskih stanica. Prodata je japanskoj matičnoj kompaniji lanca Seven-Eleven za 21 milijardu dolara. Elliott je takođe godinama vršio pritisak na Phillips 66, u kome posjeduje akcije vrijedne 2,7 milijardi dolara, zalažući se za prodaju imovine.
Konkurencija nudila gotovo osam milijardi
Pobjednička ponuda Ambera za Sitgo bila je kontroverzna i mnogo prije Trampovog najnovijeg poteza. Poslije decenije parničenja, mjeseci svjedočenja i dugotrajnog aukcijskog procesa, američki okružni sudija Leonard Stark (Leonard Stark) iz Delavera, koji je objavio odluku na 168 strana objašnjavajući svoju presudu, presudio je u korist Ambera, uprkos činjenici da je njegova ponuda bila za dvije milijarde dolara niža od barem jedne konkurentske.
Najveći rival Ambera u borbi za Sitgo bio je konzorcijum koji je predvodila mala kanadska rudarska kompanija Gold Reserve (čije su rudnike 2011. eksproprisale vlasti pokojnog venecuelanskog predsjednika Uga Čaveza – Hugo Chávez). U početku ih je podržavala i kompanija Koch Industries. Izvršni potpredsjednik Gold Reserve-a Pol Rivet (Paul Rivet) i dalje je ogorčen što nije pobijedio sa ponudom od gotovo osam milijardi dolara. „Zašto Sitgo ide ponuđaču sa nižom ponudom?“, pita Rivet. On tvrdi da je imao obezbijeđeno finansiranje od Džej Pi Morgana (JPMorgan). „Ovo se nikada nije smjelo dogoditi“.
U obrazloženju odluke kojom je odobrio Amberovu ponudu, sudija je naveo da je posebni upravnik (agent suda koji je nadgledao aukcijski proces) preporučio Amberovu ponudu u odnosu na Gold Reserve jer su bile veće šanse da se transakcija uspješno zaključi. Prema navodima Gold Reserve-a, koji ove nedjelje podnosi posljednju žalbu američkom Apelacionom sudu Trećeg okruga u pokušaju da poništi nalog sudije Starka, aukcijski proces za Sitgo bio je opterećen sukobima interesa. Advokatska kancelarija Weil, Gotshal & Manges i investiciona banka Evercore, ključni savjetnici sudski imenovanog posebnog upravnika, istovremeno su naplaćivali honorare i od Elliotta za zasebne pravne poslove. Sudija iz Delavera je ranije odbacio ove prigovore u posebnom mišljenju. Ocijenio ih je kao „proceduralno neispravne“ i „zasnovane na odbačenim argumentima“. Tako je odbio da prizna njihovu osnovanost.
Ko će dobiti novac od prodaje Sitga
Takođe je važno napomenuti da ni Venecuela ni PDVSA (državna naftna kompanija Venecuele) neće vidjeti nijedan dolar od 5,9 milijardi. Cio iznos namijenjen je namirenju potraživanja desetak kompanija i investitora koji su kupili obveznice obezbijeđene tom imovinom. Među njima je KonokoFilips (ConocoPhillips), koji bi trebalo da dobije 1,4 milijarde dolara. Rudarska kompanija Rusoro sa sjedištem u Vankuveru bi trebalo da dobije 400 miliona dolara u gotovini i 650 miliona dolara u konvertibilnim dugovima. Za Red Tree Investments, povezana firma hedž fonda Contrarian Capital Management iz Griniča, očekuje se da dobije najmanje 330 miliona dolara iz isplate.
Još jedan veliki dobitnik je njujorški Tenor Capital Management, hedž fond sa imovinom od devet milijardi dolara. On je otkupio potraživanja ugašene rudarske kompanije Crystallex prema Venecueli. Nastala su nakon što je predsjednik Ugo Čavez 2011. nacionalizovao njene rudarske projekte u toj zemlji. Poslije višegodišnjeg finansiranja parnica, Tenor će dobiti lavovski dio od više od milijardu dolara (od Ambera), namijenjen za isplatu potraživanja Crystallex-a.
Zašto su izabrali manje vrijednu ponudu
Posebni upravnik i sudija na kraju su stali na stranu Elliott i Ambera jer su oni već uložili trud da dogovore posao sa posebnom grupom povjerilaca koji su 2016. kupili hartije od vrijednosti koje je izdala Venecuela. Ove obveznice (poznate kao PDVSA 2020 obveznice) bile su obezbijeđene sa 50,1% akcija Sitga. To je njihove vlasnike stavljalo u potencijalni sukob interesa sa drugim povjeriocima, poput Gold Reserve-a. Tokom postupka, Amber je postigao dogovor sa grupom koja je posjedovala više od 75% PDVSA 2020 obveznica da otkupi sve obveznice. I potom ih otpiše za 2,1 milijardu dolara.
Suprotno tome, konkurentski ponuđač Gold Reserve nije se potrudio da postigne dogovor sa tim povjeriocima. Kladio se da neće morati: validnost PDVSA 2020 obveznica bila je osporavana u posebnom sudskom postupku u Južnom okrugu Njujorka. Ako bi bile proglašene nevažećim, vlasnici ne bi dobili nijedan dolar iz aukcije Sitga, ostavljajući više za druge povjerioce. Međutim, američka sudija Ketrin Faila (Katherine Failla) presudila je u septembru prošle godine da su PDVSA 2020 obveznice zaista važeće. „U suštini, Gold Reserve i Amber su stali na suprotne strane u opkladi koja je mogla donijeti dobitak samo jednom od njih“. To je napisao sudija Stark u svojoj odluci. „Na kraju, Amber je pobijedio, a Gold Reserve nije“.
Eliot ima veliko iskustvo u navigaciji tržištima problematičnog državnog duga. Singer (81), poznat je po tome što je kupio problematične državne obveznice Argentine nakon ekonomske krize 2001. godine. Potom ih je više od decenije uporno držao prije nego što je konačno pobijedio 2016. godine. Prihodovali su 2,4 milijarde dolara na obveznicama kupljenim za 117 miliona dolara. Imale su nominalnu vrijednost od 617 miliona.
Oaktree takođe ima prethodno iskustvo u Venecueli, kupivši 2010. problematičnog podvodnog naftnog izvođača. Na kraju su osigurali nagodbu od 644 miliona dolara protiv PDVSA pred arbitražom u Londonu.
Budućnost rafinerija
Gof, 64, ne djeluje zainteresovano za „sjeckanje“ bivšeg Sitga. Umjesto toga, želi da posjeduje i unaprijedi bivše Sitgo rafinerije. One trenutno prerađuju oko 800.000 barela nafte dnevno. „Radujemo se saradnji sa talentovanim timom Sitga kako bismo ojačali poslovanje kroz kapitalna ulaganja i operativnu izvrsnost“, izjavio je Gof u prvom i jedinom saopštenju Ambera za javnost.
Decenijama ranije, prije sankcija, rafinerije su bile optimizovane za tešku kisjelu venecuelansku naftu. Zbog američkih sankcija, uglavnom su prešle na naftu iz SAD, Meksika i Kanade. Da li će se u budućnosti vratiti venecuelanskoj nafti zavisi od okončanja sankcija i po kojoj cijeni mogu da je nabave. Ako Amber uspije da iskoristi obilnu ponudu jeftine sirove nafte, to bi moglo otključati značajnu vrijednost.
Iako Elliott plaća samo 5,9 milijardi dolara, Sitgo možda vrijedi mnogo više. Rafinerije Sitga nekada su bile optimizovane za preradu teške venecuelanske nafte prije nego što su američke sankcije 2019. blokirale uvoz. A mogle bi uskoro ponovo, dok Tramp nastoji da oživi uvoz venecuelanske nafte. Analitičari citirani u sudskim dokumentima procijenili su vrijednost Sitga između 11 i 13 milijardi dolara. Venecuela tvrdi 18 milijardi. Procjena je zasnovana na optimističnom dugoročnom potencijalu.
Koliko zaista vrijede rafinerije
U posljednjoj godini, Sitgo je ostvario oko milijardu dolara operativnog profita (EBITDA). To implicira da Amber plaća oko šest puta EBITDA za imovinu. To na prvi pogled izgleda kao dobra kupovina u poređenju sa vodećim američkim rafinerijama poput Valera i Marathona. One se kotiraju na 11 odnosno 10 puta EBITDA, dok se manje PBF i Delek kotiraju znatno više zbog smanjenih prihoda.
Još jedna metrika koju treba razmotriti je vrijednost barela dnevnog kapaciteta prerade. Po impliciranoj vrijednosti preduzeća od 5,9 milijardi dolara i kapacitetu od 800.000 barela dnevno, posao vrednuje Sitgo na 7.300 dolara po barelu dnevno. To je uglavnom u skladu sa Valero Energy koja prerađuje 3,2 miliona barela dnevno iz 15 rafinerija i ima vrijednost preduzeća od 52 milijarde dolara.
Neki manji operateri, koji su gotovo iste veličine kao Sitgo, kotiraju se znatno više. HF Sinclair, sa 700.000 barela dnevno (ali sa više naftovodnih resursa), kotira po 15.000 dolara po barelu po danu. Delek, sa 400.000 bpd, vrednuje se na 13.000 EV/bpd. Implicira se da, ako Gof i njegov tim uspiju da unaprijede rad Sitgo rafinerija i izgrade EBITDA od milijardu dolara (možda uz pomoć jeftine venecuelanske nafte), mogli bi dodati još milijarde vrijednosti Amberu.
Tišina u očekivanju raspleta
Amber, Eliot i Stivens odbili su da daju izjave jer posao još nije zaključen. Vjerovatno pametno, s obzirom na to da uvijek postoji mogućnost da presuda sudije Starka bude poništena na žalbi ili da prodaja bude preispitana zbog geopolitičkih promjena. Nova predsjednica Venecuele Delsi Rodrigez (Delcy Rodríguez) nedavno je izjavila da Venecuela ne priznaje i neće priznati prinudnu prodaju Sitga. Takođe je uložila žalbu na presudu sudije Starka. PDVSA, koja je već tvrdila pred sudom da se Sitgo prodaje za premalo novca, kaže da Venecuela treba da dobije dio profita.
To je smiješno nekim od velikih dobitnika koji su uložili mnogo da dođu do ove tačke. Među njima je Gordon Kip (Gordon Keep), direktor Rusoro Mining-a. Očekuje da dobije 1,6 milijardi dolara iz posla, uključujući dio konvertibilnog duga. Kip je u telefonskom intervjuu rekao da potraživanje Rusora potiče još iz 2011. Tada je Čavez eksproprisao njihove rudnike zlata, uključujući Čoko (Choco), koji je proizvodio 100.000 unci godišnje. „Ranije smo bili ozbiljna kompanija“. kaže Kip, 69. Kada posao bude zaključen, očekuje da Rusoro raspodijeli znatno više gotovine akcionarima nego trenutnih 675 miliona dolara tržišne vrijednosti Rusora. Što se tiče preostalih 650 miliona dolara koje Venecuela duguje Rusoru: „Tražićemo druge načine“.
Christopher Helman, Forbes
John Hyatt, Forbes