Danska prva zemlja u svijetu koja ukida poštansku službu

Pored željezničkih šina glavne željezničke stanice u Kopenhagenu, u samom srcu danske prijestonice, nalazi se zgrada od crvene cigle s raskošnom fasadom i kupolom obloženom bakrom, koja s vremenom poprima zelenkastu boju.

Kada je otvorena 1912. godine kao Centralna poštanska zgrada, njen izgled odražavao je procvat poštanskih i telegrafskih usluga koje su se prostirale širom Danske, povezujući njene građane. Nešto više od jednog vijeka kasnije, ta zgrada – danas luksuzni hotel – nadgleda grad, i državu, u kojoj poštanska služba više ne dostavlja pisma, piše CNN.

Državna poštanska služba Danske, PostNord, u utorak će dostaviti svoje posljednje pismo, čime će se, u digitalnom dobu, završiti njen rad dug 400 godina. Time je Danska postala prva zemlja u svijetu koja je odlučila da fizička pošta više nije ni neophodna ni ekonomski isplativa.

Nagli pad nacionalne poštanske službe priča je koja je poznata i u drugim zapadnim zemljama, kako se sve više oslanjamo na digitalne oblike komunikacije.

Danska pošta je 2024. godine isporučila više od 90 odsto manje pisama nego 2000. Američka poštanska služba (US Postal Service) dostavila je 50 odsto manje pošte 2024. nego 2006. godine.

Kako se prepiska u velikoj mjeri preselila na internet, pretvarajući se u WhatsApp poruke, video-pozive ili razmjenu mimova, tako su se promijenili i naši načini komunikacije i jezik.

I sama pisma će „promijeniti svoj status“, često postajući nosioci intimnijih poruka od njihovih digitalnih ekvivalenata, rekao je Dirk van Mirt (Dirk van Miert), profesor na Hojgens institutu u Holandiji, specijalizovan za mreže znanja ranog modernog doba.

Mreže znanja koje su pisma omogućavala vjekovima danas se, u onlajn obliku, „samo šire“, ubrzavajući pristup znanju, ali i širenje dezinformacija, kazao je Van Mirt za CNN.

Nema više poštanskih sandučića

PostNord od juna uklanja 1.500 poštanskih sandučića raspoređenih širom Danske. Kada su 10. decembra prodati kako bi se prikupila sredstva u humanitarne svrhe, stotine hiljada Danaca pokušalo je da kupi po jedan. Za svaki sandučić plaćali su između 2.000 (oko 315 dolara) ili 1.500 danskih kruna (oko 236 dolara), u zavisnosti od stanja.

Umjesto slanja pisama putem sandučića, građani će sada morati da ih predaju u kioscima u prodavnicama, odakle će ih privatna kompanija DAO prevoziti na domaće i međunarodne adrese. PostNord će, međutim, nastaviti da dostavlja pakete, jer je onlajn kupovina i dalje izuzetno popularna.

Danska je jedna od najdigitalnijih zemalja na svijetu; čak i javni sektor koristi više onlajn portala, čime se fizička komunikacija s državom svodi na minimum, pa je zavisnost od poštanskih usluga manja nego u mnogim drugim zemljama.

„Gotovo svaki Danac je u potpunosti digitalan, što znači da fizička pisma više nemaju istu svrhu kao ranije“, rekao je za CNN Andreas Bretvad (Andreas Brethvad), portparol PostNorda. „Većina komunikacije danas stiže u naše elektronske sandučiće, a realnost je da e-trgovina i tržište paketa daleko nadmašuju tradicionalnu poštu.“

To može objasniti zašto je Danska prva povukla ovakav potez, iako je vjerovatno da će je druge zemlje s vremenom slijediti. Van Mirt, koji živi u Holandiji, rekao je da mora da ide u prodavnicu kako bi poslao pisma, jer u njegovom mjestu više nema poštanskih sandučića.

Ipak, potreba za fizičkom prepiskom i dalje postoji širom svijeta, iako u manjoj mjeri. Prema podacima Svjetske poštanske unije, koja djeluje pri Ujedinjenim nacijama, gotovo 2,6 milijardi ljudi i dalje nema pristup internetu, dok mnogi drugi „nemaju smisleno povezivanje“ zbog loših uređaja, slabe pokrivenosti i ograničenih digitalnih vještina. Najviše su pogođene ruralne zajednice, žene i siromašno stanovništvo.

Čak i u zemljama poput Danske, određene grupe koje se više oslanjaju na poštanske usluge, poput starijih osoba, mogle bi biti negativno pogođene promjenama, upozoravaju organizacije za zaštitu njihovih prava.

„Nama je vrlo lako da pristupimo pošti putem telefona ili interneta… ali smo zaboravili da iste mogućnosti obezbijedimo onima koji nijesu digitalni“, rekla je Marlene Rišoj Kordes (Marlene Rishoej Cordes), portparolka udruženja DaneAge, koje se zalaže za prava starijih osoba.

Ona je za CNN kazala da DAO, nova poštanska kurirska služba, nudi opciju preuzimanja pošte na kućnoj adresi, ali da „i dalje morate biti digitalni, jer se usluga plaća, a plaćanje je moguće isključivo elektronski“.

„Koji god kanal da imamo“

Pismo je i ranije prolazilo kroz promjene, kako u mediju, tako i u stilu. „Mijenjalo je formu od papirusa i voštanih tablica, preko papira i pergamenta u srednjem vijeku, do današnjih elektronskih uređaja“, rekao je Van Mirt.

U 17. vijeku, slijedeći tradiciju velikih filozofa i pisaca pisama, poput Cicerona i Erazma, učenici su učeni „kako da napišu ispravno pismo – pismo utjehe, pohvale ili čestitke“. „Za diplomatsko pismo bio je potreban potpuno drugačiji stil nego za lično, odnosno ono što su zvali prijateljskim pismom“, dodao je.

Pisma danas nose „element nostalgije“ i osjećaj trajnosti koji tehnologija ne može da zamijeni, rekla je za CNN Nikol Elison (Nicole Ellison), profesorica na Univerzitetu Mičigen, specijalizovana za komunikaciju posredstvom računara.

Ipak, kao što su se nekada stilovi pisama prilagođavali različitim kontekstima, tako se i digitalna komunikacija razvila kako bi nadoknadila dio ličnih dodira i emocionalnih signala koje rukom pisano pismo može prenijeti.

„Pronašli smo načine da te signale unesemo u ogoljeni medij“, rekla je Elison, podsjećajući na emodžije, GIF-ove i različite boje koje su postale dio poruka i mejlova.

I dok različiti mediji prenose različite poruke, upozorila je da ne treba pripisivati „agenciju samoj tehnologiji“.

„Mi smo ljudi“, rekla je. „I na kraju dana, učinićemo sve da iskoristimo bilo koji kanal koji imamo kako bismo prenijeli bogat univerzum emocija.“

Ipak, nestanak pisama već budi nostalgiju u Danskoj.

„Pažljivo pogledajte ovu sliku“, napisao je jedan danski korisnik na mreži X, uz fotografiju poštanskog sandučića. „Za pet godina moći ću petogodišnjem djetetu da objašnjavam šta je nekada bio poštanski sandučić.“