Kreće procjena vrijednosti NIS-a: Zašto Srbija nije poželjan kupac

Ako je vjerovati onome što kaže resorna ministarka Dubravka Đedović Handanović, pregovori NIS-a i MOL-a o kupovini ruskog udjela u srpskoj naftnoj kompaniji su u toku.

Izvori Forbes Srbija potvrđuju da se pregovori vode, odnosno da počinje procjena vrijednosti NIS-a (due dilligence) kako bi se došlo do kupoprodajne cijene. Taj posao mogao bi biti gotov za mjesec dana. Koliko će, pak, biti potrebno da se dogovor i postigne, odnosno da dođe do sklapanja ugovora o prodaji ruskog udjela, niko još ne može da precizno procijeni.

Istovremeno, drugi izvor, blizak Vladi, kaže da Vlada Srbije nema informacije koliko traju pregovori i dokle su odmakli. Većinski vlasnik NIS-a o tome ih ne obavještava. Tvrde da iako bi to bilo normalno u poslovnim odnosima dva partnera, Srbija kao manjinski partner nije uključena u pregovore. I ne samo to, predstavnici ruske kompanije odbijaju da je informišu šta se dešava.

Nije sasvim sigurno ni da je MOL taj kupac. U igri je i dalje nacionalna kompanija iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, ADNOC. I jedni i drugi su, čini se sada tako, prihvatljivi Vašingtonu. Ostaje da se vidi da li su i Moskvi.

Pregovori i rokovi

Naši izvori vjeruju da posljednji rok koji je dao OFAC, 24. mart 2026. godine nije dat slučajno. Vjeruje se da su pregovarači iz Moskve izračunali da bi do tada moglo da se postigne konačno rješenje, odnosno da bude poznat budući vlasnik.

Nije isključeno ni da će taj rok biti produžen, ako se ispostavi da su dvije strane bliže dogovoru o promjeni vlasništva.

Drugi par rukava je, međutim, što su sankcije NIS-u za to vrijeme na snazi i što nema dopreme sirove nafte. Drugim riječima, što se do tog perioda, ako ne uslijedi dozvola za uvoz i rad rafinerije, troše rezerve i pitanje je koliko mogu da potraju, kao i da li uvoz naftnih derivata može lako i brzo da zamijeni NIS-ovu proizvodnju.

Sagovornik Forbes Srbija kaže da nije sasvim izvjesno da je budući kupac NIS-a mađarski MOL. Moguće je da to ipak bude arapska nacionalna kompanija. Razlog bi mogala da bude činjenica da je Gaspromu važno da NIS proda onom kupcu koji će mu garantovati vraćanje kompanije kada se promijene okolnosti i ukinu sankcije.

Srbija nije opcija

Baš zato Srbija i nije opcija. I baš zato što ne vjeruju da bi od Srbije tako lako mogli da povrate NIS kada za to dođe vrijeme, većinski vlasnici ne vide je kao kupca. Iako se Srbija, a kako je to ustvrdio predsjednik Aleksandar Vučić, nudi da plati više nego što bi platio bilo koji drugi potencijalni kupac.

Da Rusi ne žele Srbiju, potvrđuje nam i izvor blizak Vladi. Kaže da su vlasnici NIS-a Srbiju potpuno isključili iz pregovora, iako je pokazala otvorenu namjeru da otkupi većinski paket akcija. Ali oni to očigledno ne žele.

Osim što ne veruju da bi Srbija te akcije nakon isteka sankcija lako vratila, postoji verovatno i bojazan kako bi Srbija upravljala kompanijom za to vreme. Poznato je, naime, kako je NIS poslovao pre privatizacije, a i jasno je kako država sada upravlja kompanijama u svom vlasništvu.

MOL ili ADNOC?

Iako se u domaćoj javnosti percipira da je upravo mađarski premijer Viktor Orban jedina prihvatljiva politička figura i Vašingtonu i Moskvi, pa je MOL logično rješenje, to ne mora biti tako.

Stručnjaci sa kojima smo razgovarali kažu da bi možda Arapi bili prihvatljiviji kupac za rusku stranu, a ni Sjedinjene Države ne bi imale ništa protiv. Razlog za to nalaze u činjenici da u UAE ne može doći do političkih promjena koje bi onda narušile postignuti dogovor o vraćanju NIS-a Rusima kada se okolnosti promijene. Sa vlastima u Mađarskoj je to neizvjesnije.

Eventualna promjena vlasti mogla bi da promijeni i odluku o povraćaju. I Rusi u tom smislu ne žele da rizikuju. Cijena im je svakako manje bitna, jer NIS u Gaspromovom biznisu predstavlja kap u moru. Sa Arapima, pak, nemaju taj problem.

Nacionalizacija i dalje jedno od rješenja

Iako uporno tvrde da je nacionalizacija posljednja opcija, izvori Forbes Srbija kažu da to nije sasvim tačno. Tačno je da su srpske vlasti bile rade da otkupe akcije NIS-a od Rusa, odnosno da to umjesto nacionalizacije bude klasična kupoprodaja. Suštinski, razlike nema, jedino što bismo imali opravdanje da nismo nacionalizovali neku privatnu kompaniju. Jer, podsjetimo, nacionalizacija ne podrazumijeva „otimanje“ već preuzimanje uz naknadu koja ne smije biti manja od tržišne.

Uostalom, Srbija ima i pravo preče kupovine akcija, ali to ni do sada nije koristila. Čini se da ni sada nema namjeru da to učini, valjda u nadi da će se kupac ipak naći na nekoj drugoj strani.

Ipak, to ne znači da Srbija neće biti primorana da u NIS „upadne na silu“. Ukoliko propadnu pregovori sa potencijalnim kupcima, a derivata ponestane, neće još ostati druga mogućnost. Jedino rješenje biće preuzimanje NIS-a.

Jer, ekonomski podaci govore da se posljedice sankcija NIS-u već u trećem kvartalu ove godine naziru. Četvrti kvartal pokazaće samo u naznakama kakve su posljedice naftne krize i nestašice derivata na srpsku ekonomiju. Realne posljedice po ekonomiju i građane u situaciji da derivata ne bude na pumpama, niko još se ne usuđuje da prognozira i saopšti.

I opozicija bi državno preuzimanje

Sa dijelom opozicije, jasno je od prije neki dan, vlast ne bi trebalo da ima problem.

U Skupštinu Srbije prije nekoliko dana stigao je Predlog zakona o utvrđivanju javnog i opšteg interesa za uvođenje nadzornog organa u NIS-u i suspenziji prava vlasništva akcionara Gaspromnjeft i PJSC Intelligence.

Tačno 20 opozicionih narodnih poslanika predvođenih Draganom Đilasom predložilo je propis kojim bi se ozakonila nacionalizacija NIS-a. Preciznije, utvrdio opšti interes zbog energetske bezbjednosti zemlje da se u NIS-u imenuje privremeni organ upravljanja i da se suspenduju prava sadašnjih većinskih akcionara.

Taj privremeni organ mogao bi da raspiše međunarodni tender za prodaju akcija NIS-a. Takođe, u predlogu pomenutog propisa stoji i da bi se novac za akcije koje sada ima ruski parner uplatio da njihov račun onda kada im se ukinu američke sankcije.

Uticaj mirovnog sporazuma Rusije i Ukrajine

Nije isključena ni mogućnost da se i Srbija i Rusija uzdaju u skori kraj rata u Ukrajini.

Podsjetimo, prije nekoliko dana ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski predložio je u 20 tačaka najnoviji nacrt mirovnog sporazuma. On je napravljen uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država.

Putin je u prvoj reakciji odbio ponuđeni nacrt mirovnog sporazuma koji bi donio primirje i okončanje rata koji traje gotovo četiri godine. Ipak, Moskva predloženi plan vidi kao polaznu osnovu za dalje pregovore o okončanju rata.

Postizanje takvog sporazuma, pretpostavka je, vodio bi ukidanju sankcija koje su Sjedinjene Države i uvele kako bi spriječile rusku državu i njene kompanije da finansiraju ratne operacije u Ukrajini. Skidanje sankcija bi u našem slučaju moglo da znači da NIS može normalno da posluje. I da sadašnji vlasnik zadrži većinski paket akcija u svojim rukama.

Petrica Đaković, Forbes Srbija