Doktor geoloških nauka Sadat Kolonić: Porezi na naftu otjerali investitore iz regiona

Petnaest godina neumorno je radio na afirmaciji razvoja naftnog potencijala u Bosni i Hercegovini. Dolazak kompanije Shell u Bosnu i Hercegovinu, za koju je radio više od dvije decenije, pripremao je punih šest godina: prikupljao je podatke po različitim ustanovima, terenima, opštinama, postepeno stvarao poslovni scenario koji je naposlijetku prezentirao u Šelu (Shell), da bi ih zainteresirao za Bosnu i Hercegovinu.

Doktor geoloških nauka Sadat Kolonić prvi put u svojoj karijeri javno govori o svom obrazovanju, karijeri u naftnoj industriji i nevjerovatnoj posvećenosti i upornosti da dovede naftnog giganta Šel u Bosnu i Hercegovinu. U trenutku kada je nakon nekoliko godina konačno donesen pravni okvir, Šel je odlučio da se povuče iz ovog dijela svijeta.

Kolonić je diplomirao i doktorirao geološke nauke sa svim počastima na Univerzitetu Bremen u Njemačkoj. Za Forbes BiH je govorio zbog čega je izabrao upravo taj poziv, zašto smatra da je geologija važna i šta možemo naučiti o prošlosti planete Zemlje kroz geološke procese.

Obrazovanjem do očuvanja nasljeđa

“Interes za geologiju i rudarstvo razvio sam u djetinjstvu u Ljubiji, selu koje se nalazi u sjeverozapadnoj Bosni. Osnovno obrazovanje sam završio u lokalnoj javnoj školi, pohađajući razrede od prvog do sedmog. Iskopavanje željezne rude u lokalnom području bilo je predmet značajne rasprave u obrazovnoj sferi. Tokom naših posjeta školama, otkrio sam da su otvoreni kopovi i prerađivačke površine rudnika intrigantni”, ističe Kolonić dodajući i istorijske činjenice:

“Važne stijene/minerale su prvobitno otkrili Feničani prije otprilike 2.500 godina. Tako da je Ljubija je odigrala ako ne jednu od kritičnih uloga u osnivanje i razvoju gvozdenog doba u Mediteranu te je uticala na istrijski tok evropske civilizacije”.

Ističe kako je trenutno stanje rudnika Ljubija jako loše i pitanje je da li će taj rudnik ikada biti kao ranije.

“Pokušao sam sarađivati s lokalnim vlastima kako bih doprinio razvojnim projektima, ali su moje ponude ljubazno odbijene”, navodi u razgovoru za Forbes.

Po završetku rata, shvativši da se neće uskoro vraćati u Ljubiju, nastavio je obrazovanje.

“Dakle, počeo sam da studiram u Bremenu, gdje moji roditelji žive od kasnih šezdesetih. Stekao sam čvrste teorijske osnove u hemijskoj geologiji, kao i osnovno razumijevanje primjene alata za hidrogeološko modeliranje. Pored toga, moje studije su obuhvatale širok spektar tema iz domena geofizike i geotehnike. Uočivši da se neću uskoro vraćati na posao u Ljubiju, moje interesovanje je počelo polako da se pomjera prema naftnoj geologiji, što me podstaklo na doktorat.”

Bosna je “skriveni basen”

Kolonić je dvije decenije radio za jednu od najvećih naftnih kompanija Šel. Vodio je istraživački tim Šela u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku. Ističe da su nafta i gas ograničeni resursi te da je većina otkrivena i proizvedena prije nekoliko decenija.

“Kao rezultat toga, svjetska naftna industrija, posluje u takozvanim centralnim područjima, koji su dokazano bogati naftni i plinski baseni na kopnu i moru, kao što su Sjeverno more, Meksički zaliv, delta Nigera, jugoistočna Azija, Sibir, i, naravno, region MENA, posebno Arapsko poluostrvo. Širom svijeta imamo takozvane ‘skrivene basene’ sa manjim volumenom na mjestima izvan ovih središta. Bosna je, inače, jedna od njih”, kaže Kolonić.

Prema njegovim riječima, najveći operateri su oni koji su inovativni i genijalni da smanje troškove.

“Trošak se izračunava u danima za bušenje, u rasponu od otprilike 150.000 američkih dolara za operacije na kopnu do više od 500.000 dolara na moru, i do milion dolara u dubokoj vodi, kao što je Brazil, Angola gdje dubina vode dostiže i preko 3000 m. Tipična bušotina zahtijeva 3 do 5 mjeseci bušenja ako sve prođe kako treba. Ako pogriješite, to se vremenom može udvostručiti, a zbog toga kafa na poslu postaje gorka. Dakle, to postaje izazov za ljude i kulture. Većina velikih međunarodnih naftnih kompanija koje su osnovale tzv. ‘heartlands’ centralna područja, izgubile su svoj pionirski žar i postepeno su postale dekadentne, negativno utičući na inovacije i pragmatizam u industriji. Srednja preduzeća, s druge strane, zadržavaju neki pionirski duh, ali kao trgovci ulaze u trku s ciljem brzog povratka investicije. Dakle, izazov koji treba savladati je uzak prozor mogućnosti, uz velike troškove i nedostatak ljudi.”

Doveo je tada vodeću naftnu kompaniju Šel da investira u BiH

Više od 15 godina neumorno je radio na lobiranju da se sprovedu geološka istraživanja u BiH. Nakon samo dvije godine Šel je napustio BiH, jer Vlada Federacije BiH nije iskoristila vremenski momentum da bi se donio zakon o istraživanju i eksploataciji u datom roku, a kako bi počeli pregovori o istraživanju u FBiH, jer je došlo do promjene situacije na globalnom tržištu nafte – cijena nafte je pala drastično, tako da su investicije u nova istraživanja postala vrlo selektivna.

Treći razlog je bio da je BiH ocijenjena kao zemlja sa velikim stepenom ne-tehničkog rizika (Non-technical risk factor), a Vlada FBiH nije uspjela da ublaži tu percepciju putem ciljanog toka informacija.

Upravo Kolonić je igrao ključnu ulogu u dovođenju Šela u BiH, međutim na kraju istraživanje nikada nije sprovedeno.

“Šest godina priprema (2005-2011) bilo je potrebno za prikupljanje informacija i dokumenata širom BiH. Tokom perioda odmora, kada bi mnogi pohrlili da se odmaraju na obalama Jadrana, provodio sam vrijeme u bosanskim planinama i minskim poljima unutrašnjih i vanjskih Dinarida i povezivao sam se sa ljudima iz cijele zemlje koji su imali neko naslijeđeno znanje o prethodnim istraživačkim naporima u potrazi za podacima. Tu sam bio i u kontaktu sa kolegama u Beogradu i Zagrebu, gdje je mnogo dokumentacije završilo tokom ratnog perioda. 

Na kraju sam imao sjajnu priču koja mi je pomogla da postignem dobre rezultate analize rizika TECOP (tehnički, ekonomski, komercijalni, organizacioni i politički rizici). U međuvremenu, zahvaljujući uspješnom izvođenju projekta u Jordanu, postao sam savjetnik od povjerenja nekim od najvećih donosioca odluka u Shell Exploration, pa sam ih uvjerio da postoji milijarda barela nafte na kopnu u sredini Evrope, a mi bismo to mogli imati”, priča ovaj stručnjak.

Važan dokument pronađen u podrumu rezidencije

Svoja saznanja predstavio je Šelu i oni su mu dozvolili da nastavi istraživanje. Tada je već boravio u Nigeriji, gdje je radio, ali nije odustajao od projekta u BiH.

“Cilj je bio povezati i uključiti različite Šelove interne discipline (podzemne, pravne i komercijalne) kako bi se radilo na ovom cilju i radilo na elementu BiH. Upamtite, snažnim ličnostima se daju izazovi bez obzira koliko želite da poboljšate stvari. Ukoliko ne možete kreirati atmosferu da vas ljudi podrže, ne idete nigdje. Kao rezultat toga, radio sam na tajnom zadatku sa svim učesnicima u Šelu i u BiH, počevši od nevladinih organizacija do bivših političara, profesionalaca i institucija, kako bih dobio podršku.”

A, dosta toga je otkrio tokom istraživanja.

“Bili biste šokirani šta sam sve otkrio kada sam tražio podatke i dokumente. Važan dokument koji nedostaje je, na primjer, pismo o odustajanju koje je Amoco, američka naftna kompanija koja je prije rata imala licencu u BiH, uputila bosanskoj vladi u kojoj se navodi da se odriče svojih interesa. Ovaj dokument je otkriven u privatnoj rezidenciji u gomili papira u podrumu, i srećom, preživio je rat. Ovo pismo nam je omogućilo da kontaktiramo BP, koji se, vjerujem, pripojio Amoco-u 2007. godine i kojeg smo o našim aktivnostima u BiH morali zvanično obavijestiti. Istovremeno smo tražili da nam pošalju podatke o BIH.”

I nakon dugotrajnog istraživanja i “borbe” uspio je zaključiti i Memorandum o razumijevanju između Vlade FBiH i Šela, koji je potpisan krajem 2011. godine. Time su dobili dovoljno vremena za izradu ugovora o licenci za istraživanje i proizvodnju.

“Značajna prepreka je bio nedostatak kompetentnog zakonodavstva o nafti koji bi poslužio kao osnova za takav sporazum. Kao rezultat toga, preuzeo sam inicijativu u Šelu da kontaktiram neke od mojih prijatelja iz ugovora, s kojima sam prethodno sarađivao na dovođenju Šela u Jordan. Sjeli smo i napravili nacrt statuta posebno za BiH. Budući da BiH nije tako uspostavljena kao sektor Sjevernog mora Ujedinjenog Kraljevstva ili Norveške, niti tako udaljena kao Kazahstan ili Turkmenistan, želio sam garantovati da je imala slobodu da uđe u više vrsta ugovornih struktura, a ne samo u jednu. Imao sam nekoliko ideja o tome da pravni okvir učinim praktičnijim, dinamičnijim i privlačnijim malim i velikim operaterima. Na primjer, ako se otkriju niske ili velike količine nafte i plina, pravilo koje slijedimo je da proizvodimo manje količine prvo i čuvamo velika otkrića za kasniju proizvodnju. Takođe sam želio da osiguram da operateri pružaju direktne koristi lokalnim opštinama zahtijevajući da se određeni iznos prihoda vrati tamo gdje se iskopava nafta. Podsjećam da je konačni nacrt zakona o nafti bio sinteza pet najvećih zakona u svijetu.”

Kolonić ističe da mu je drago da FBiH ima, kako navodi, možda najprivlačniji pravni okvir za istraživanje i proizvodnju nafte i plina (ukoliko se ukine kasnije usvojena odluka o 30% poreza na dobit od nafte). Napominje da je unio i manje odredbe u Statut, kao što je činjenica da Vlada FBiH ne može pregovarati o ugovoru bez pomoći stručnog konsultanta.

“Uklanjanje politike iz jednačine bilo je kritično, jer sam znao da će Šel postati frustriran našom političkom situacijom i otići. Želio sam zaštititi Šel od uobičajene papirologije u BiH, a istovremeno osigurati da štitim BiH od uobičajenih izazova u industriji nafte i plina. Takođe sam stavio fiksnu naknadu za licencu za istraživanje od 300 BAM/m2 kako bih osigurao da nijedna od ovih srednjih korporacija ne dođe, stekne površinu i ne počne špekulisati. Dao sam vrlo agresivan plan odustajanja i planove da od BiH napravim fantastično polje za poslovanje s naftom i gasom. Dakle, ignorišući komplikovanu bosansku administrativnu strukturu, podijelio sam cijelu državu na 42 bloka, nadajući se da ćemo, kada krenemo na Federaciju BiH, moći formirati ministarstvo energetike na državnom nivou koje će integrisati napore nafte i plina, čineći BiH super konkurentnom u regionu.”

Priča da dok je sve to radio uporedo se i borio protiv kopiranja sličnih zakona iz susjednih zemalja.

“Otprilike u isto vrijeme, Crna Gora i Hrvatska najavile su značajna nova istraživanja; gdje su sada sa projektima? Nigdje. Na sreću, mogao sam uvjeriti BiH da ne sluša svoje regionalne kolege, ali bosanskohercegovačkoj Vladi je trebalo oko dvije godine da donese nacrt zakona, koji je na mnogo načina bio spor. To je bilo 2015. godine, a prošlo je neko vrijeme od Memoranduma o razumijevanju 2012. godine, a globalna finansijska tržišta su prošla kroz krizu 2014. godine, ako se sjećate, posebno u EU sa bankrotom Grčke. “

Odlazak Šela

I otprilike kada FBiH usvaja Zakon, Šel odlučuje da se povuče.

“Naravno, bio sam uznemiren, ali nisam mogao ništa da uradim povodom toga. Prišao sam direktorici istraživanja i pitao se zašto se povlači kad ima ekskluzivitet u Bosni. Rekla je da ima internu godišnju fakturu od 5 miliona dolara za projekat koji ne napreduje. To me još više iznerviralo, jer nisam mogao da shvatim trošak. Mnogi u Šelu su trošili svoje vrijeme na projekat, čineći da se predstavi kao da ima velike troškove. Predložio sam da možemo obustaviti sve operacije, ali nije bilo potrebe da odustanemo od Memoranduma i čekamo da finansijska kriza prođe. Nažalost, ljudi s kojima sam radio da bi Šel doveli u BiH već su otišli na nove pozicije, ili su otišli u penziju, tako da nisam imao kome otići da preispita njenu odluku. Šel se povukao. Bio sam zabrinut, ako ne i ogorčen, zbog imidža koje će ovo proizvesti, jer kada veliki MOK napusti zemlju, to je prilično užasna vijest koju niko ne analizira dublje, ali pretpostavlja da je Šel otišao iz ‘dobrog razloga’, što nije bio slučaj”, ispričao je za Forbes BiH.

Ističe da je odlazak Šela 2015. godine ostavio značajnu prazninu, jer to su bile godine planiranja, pisanja i angažovanja, dok je uporedo radio i na projektu u BiH i u Nigeriji, zbog čega je nerijetko ispaštao i njegov privatni život.

“Da li bismo bili uspješni u Bosni? Siguran sam da bih mogao imati šta da pokažem kao rezultat svog rada i truda. Dakle, nakon što je Šel napustio BiH, sve je bilo na niskom nivou i nisam želio više ništa čuti o nafti u BiH. Na kraju, ponovo su me kontaktirali iz BiH da pokušam reanimirati projekat i mislio sam da ćemo preći dug put, tako da je vrijedilo pokušati. Tako da sam se ponovo uključio, savjetujući kako sve plasirati na tržište. Predložio sam da otvore zemlju za licitacije i da ISH organizira ovo. Steer je trebao javno objaviti ulazak Bosne i Hercegovine u O&G, ali ponuditi samo jedan ili dva bloka. To su i uradili, organizujući nekoliko gostovanja u Londonu, Ankari i, vjerujem, Crnoj Gori ili Hrvatskoj. Odgovor je bio pozitivan, s obzirom na glavnu prodajnu tačku niskorizične prilike za lociranje potencijalnih količina u nedovoljno istraženom, plodnom O&G (nafte i plina – Oil and Gas) regionu sa povoljnim fiskalnim uslovima i velikim profitom.

Nazvao sam to posljednjom evropskom O&G granicom. Zato je predloženo davanje 1-2 bloka tako da su početna otkrića izuzetno isplativa za one koji učestvuju u prvom krugu ponude. Zalagao sam se da održavaju krugove ponuda svake dvije godine kako bi održali zamah i nadogradili iskustvo tadašnje kompanije kako bi usvojili T&C ako je potrebno i kako je predviđao dinamični zakon o nafti. U isto vrijeme, u pozadini sam bio u kontaktu sa nekoliko srednjih preduzeća u Mađarskoj i Rumuniji, pružajući im detaljnije tehničke činjenice o tome”, ispričao je ovaj stručnjak, a zatim se prisjetio i kako je to sve ponovo propalo.

Vlada FBiH kao nepredvidiv poslovni partner i 30 % poreza na dobit od nafte

“Dakle, šta se tačno dogodilo? Roadshow je završen. Nisam prisustvovao nijednom, jer bi to bio sukob interesa, ali su naši predstavnici rado učestvovali, uključujući delegaciju Ministarstva finansija FBiH, gospođu ministricu i njeno osoblje. Svjedočili su ogroman odgovor i pogodili šta su ovi briljantni pojedinci uradili. Jedan od članova tima Ministarstva finansija zaključio je da su uslovi previše privlačni i da ne možemo potpisivati ugovore o licenciranju bez poreza na dobit od nafte. Urnebesno. Tako ona trijumfalno podnosi svoju inicijativu, dobija 30% poreza na dobit od nafte koju je usvojio parlament, pa čak i priprema ponosni video o tome samo dan prije kruga ponude. Dakle, reklamirate priliku pod određenim sloganom na sajmovima, a zatim promijenite odredbe i uslove? To odmah uništava projekat jer pokazuje koliko je bosanskohercegovačka vlada nepovjerljiva i nepredvidiva kao poslovni partner, ne samo naftnoj i plinskoj industriji nego bilo kojem drugom ozbiljnom investitoru? Sjećam se da sam primio mailove od operatera koji su izrazili užasnutost i rekli mi da smo se šalili i da, na sreću, nisu upali u zamku. Poslao sam mail ministru finansija i tom konkretnom službeniku neposredno prije nego što su ušli u parlament sa ovim zakonom, opisujući kako će se to izjaloviti, ali su me potpuno ignorisali i ipak su usvojili zakon. Nisu mi ni odgovorili, a kamoli razgovarali sa mnom. Ovo je bio čin izdaje, jer je ubio svaku šansu da se bilo koji operater dovede u zemlju da istraži za O&G.”

Osvrnuo se i na zakone u Hrvatskoj i Crnoj Gori koji za eksploatisanje nafte, predviđaju izuzetno velike poreske stope i time dodatno opterećuju investitora. Te stope sežu i do 50 odsto.

“Možda postoji jednostavno objašnjenje poput – nisu znali ništa bolje ili su dobili loš savjet, ili možda vjeruju da su jedinstveni; imaju tendenciju da to čine, posebno u Hrvatskoj. INA može imati vlastiti interes spriječiti konkurente da uđu u zemlju kako bi osigurala svoj opstanak, jer ove visoke poreske stope odvraćaju konkurenciju, što bi takođe moglo biti faktor. Ne znam i da budem iskren, to me ne zanima, ali poenta je u tome da kada se regrutuju investitori, prvo pitanje je: Zašto da im bude gorko, a ne slatko da dođu? Tada su me oduševili nepovoljni fiskalni uslovi ‘regije’ jer je Bosna i Hercegovina u to vrijeme izgledala izuzetno privlačno u odnosu na sve njih. Zahvaljujući prethodno priznatim ogromnim naporima Ministarstva finansija FBiH, trenutno to nismo”, istakao je.

“Ukoliko želite diverzifikovati i osloboditi resurse i stimulirati teško bušenje, posebno na moru ili u područjima sa lošom infrastrukturom, nećete nametati visoke stope oporezivanja ili, u najmanju ruku, neke progresivne poreske stope i načine povrata troškova koje smo uspostavili kao princip u našem zakonu o nafti. S obzirom na pokušaje našeg susjeda da otvori svoj loš offshore sektor pokriven podacima, Crna Gora me iznenadila čak više od Hrvatske. Hrvatska je, s druge strane, sasvim druga priča. Oni su u posljednjih 50 godina proizveli preko milijardu barela sa svojih kopnenih panonskih polja. Vozeći se kroz Hrvatsku do Bosne i Hercegovine, pitam se gdje je prihod bio težak. Oni imaju logističku, infrastrukturnu i geografsku prednost u odnosu na nas. Da, objekti su stari, ali su značajni u odnosu na ono što imamo po pitanju O&G infrastrukture u BiH. Kao rezultat toga, ako sam manji operater u Hrvatskoj koji traži manje potencijale za količinu nafte ili plina, mogu brzo izbušiti i dovršiti bušotinu, povezati je s postojećom infrastrukturom i odmah je isporučiti tržištu i ostvariti prihod. Ali pri datim poreskim stopama, oni ubijaju svaku perspektivu razvoja ovih malih količina i ostaće na cjedilu. Možda im ovdje ne bih trebao davati savjete.”

Ali, kada je riječ o BiH i dalje daje savjete. Ističe da BiH nema infrastrukturu te da se to nadoknađuje niskim oporezivanjem, što podstiče operatera da izgradi infrastrukturu i buši za male potencijale.

“Koja je svrha imati resurs u podzemlju koji se može razvijati, ali postaje neisplativ jer se oporezuje? Iskreno, razvoj resursa malih količina i niska proizvodnja trebalo bi da se oporezuju po stopi od 0 posto jer će to pružiti poticaj za oporavak svakog molekula iz zemlje. Uz 0 posto oporezivanja, razvoj i dalje zahtijeva ulaganja u infrastrukturu koja otvaraju radna mjesta u cijelosti.”

Ističe da ako imate aktivnost na terenu, to znači da aktivirate cijelu industriju, od kompanija u sektoru čelika, odnosno cijevi i čahura, preko onih koji prevoze istu čahuru do onih koji bi mogli otvoriti ćevabdžinicu u susjedstvu za vozače i da radnici uživaju u ručku.

“Ovako trebate holistički sagledati ovu priliku, sa pogledom iz helikoptera, a ne samo sa uskogrudnom poreskom stopom, jer mi više volimo da vlada oporezuje i, na socijalistički način, otvara radna mjesta. Liderstvo u BiH i u našem susjedstvu je još zarobljeno u staromodnom načinu razmišljanja koji kaže da je mikromenadžment način vođenja posla. To se dešava zato što su bosansko rukovodstvo, zakon i kreatori politike u zoni komfora i ne znaju bolje jednostavno zato što im nedostaje iskustvo u kopu.”

“BiH bi bila Švajcarska da političari ne zanemaruju bh. talente”

Ipak navodi da ne krivi ministricu (Jelka Miličević op.a.) koja je bila oportunista i što je uvela porez na dobit od nafte jer je, ističe, imala dobre namjere.

“Sigurno je bila fokusirana na sebe, ali nije imala loše namjere. Krivim nju i druge što nisu pokušali saslušati i uključiti struku, koji su onda uzvratili i naškodili cijeloj zemlji, uključujući njenoj reputaciji. Pa, ona nije sama u tome, naravno, i bez želje da generaliziraju, mainstream bh. političari namjerno zanemaruju nevjerovatan skup bh. talenata sa nevjerovatnim međunarodnim praktičnim iskustvom koji bi BiH mogao pokrenuti u novu Švajcarsku”.

Uprkos svemu, Kolonić smatra da i dalje nije nemoguće privući strane investicije da počnu rad u ovoj industriji.

Smatraa da treba učiniti tri stvari u BiH:

• formirati regulatorno tijelo koje će nadgledati O&G aktivnosti, što znači da su oni ti koji dodjeljuju blokove i licence prema utvrđenim propisima, kao i da budu čuvari svih podataka O&G.
• opozvati pravilo o porezu na dobit od nafte od 30% i
• formirati državnu O&G kompaniju, koja bi čak mogla biti Energoinvest ili nova državna E&P kompanija.

Gana Forić, Forbes BiH