Koji su najbolji restorani za poslovni ručak
Prilika za dobro druženje, pravljenje planova, sklapanje dogovora. Sve to čini jedan poslovni ručak. Međutim, globalna zdravstvena kriza i uticaj pandemije kovid-19 su, reklo bi se, umnogome uticali na industriju događaja, pa tako i na organizaciju poslovnih ručkova.
O tome koliko su poslovni ručkovi danas u modi, da li se i u kojoj mjeri njihov format promijenio i sa kojim se sve izazovima suočavaju restorani u pokušaju da organizuju jedno takvo dešavanje, govori organizator događaja Marko Stanojević iz NALED-a.
Kako nam objašnjava, danas su takva okupljanja u modi, a najčešće se organizuju u vidu događaja za više ljudi ili u vidu neformalnog druženja u restoranu sa manjim brojem ljudi.
„Poslovni ručkovi kao nešto što možemo da podvedemo pod događaj su i dalje in, pogotovo posle korone. Ljudi strašno vole događaje, a mislim da su se zasitili klasičnih konferencija sa panelima. Ta neformalna druženja koja postižu određeni cilj su apsolutno preporučljiva“, ističe Stanojević.
Izbjegavati restorane sa egzotičnom kuhinjom
Organizator događaja Uroš Mihailović iz kompanije Reprezent (Represent Communications) kaže za Forbes Srbija da je veoma važan način na koji se organizuje takav događaj i kako mu se pristupa jer to predstavlja „ogledalo imidža kompanije“.
„Po nekom nepisanom pravilu, uvijek je poželjnije izabrati internacionalni restoran, sa više predloga menija i vegetarijanskom ponudom. Poželjno je izbjegavati restorane sa specifičnom i egzotičnom kuhinjom, jer to nije baš po svačijem ukusu. Svakako je važno da se napravi rezervacija, kako bi se izbjegle nepotrebne neprijatne situacije i podrazumijeva se da račun plaća strana koja zove na ručak“, ističe Mihailović.
Hrana na ovakvim događajima, prema njegovim riječima, ne treba da bude opterećujuća. Ona se najčešće sastoji od predjela, glavnog jela i deserta, a čorbasta hrana se zaobilazi. Osim toga, fokus stavljaju najprije na dobroj usluzi, kako gosti ne bi morali da brinu da li imaju hranu ili piće na stolu.
„Preporuka je da ima alkohola, najčešće vina. Ljudi na takvim događajima ne piju mnogo. Takođe, važno je da servis bude dobar, da predjelo čeka kada krene događaj“, ističe Stanojević i dodaje da se najčešće praktikuju okrugli stolovi sa kapacitetom za osam do 10 ljudi, ali da to nije pravilo i da sve zavisi od koncepta i razloga sastajanja.
„Ambijent je veoma bitan. Osvjetljenje je veoma bitno. Servis je najbitniji. Često me ljudi pitaju, jer dugo radim događaje, šta je to važno za vjenčanje. Ja im kažem da su to muzika i hrana, ali ne kakva je hrana, već kakva je usluga. Na svadbama vam niko ne kaže da je hrana dobra. Ljudi tamo malo popiju, pa ih to ni ne interesuje, ali se zato osjećaju loše ukoliko nema konobara da im donese pikslu ili ako nema pića. Tako ide i sa događajima, pa makar oni bili poslovni ručkovi“, ističe Stanojević.
Uslovi koji treba da budu ispunjeni za ovakav vid događaja su različiti. To podrazumijeva, objašnjava Mihailović, da restoran u kome se sastanak održava, treba da ima „odvojen dio“, kao i da muzika ne bude preglasna.
„Ove uslove ispunjava mali broj restorana, ali osim vrlo poznatih, kao što su Franš i Madera, tu su Envoy u Čika Ljubinoj koji ima odličnu uslugu i ambijent, potom fenomenalni Karma Lounge restoran koji je odličan za razne prilike, Vuk, Restique, Endorfin, Kalemegdanska terasa“, ističe Mihailović.
Stanojević ima nešto drugačiji izbor restorana. U njegov uži izbor ulaze: Madera, Belu reka, restoran Saša Bar, Comunale i Salon 1905.
Restorani po izboru Marka Stanojevića | Restorani po izboru Uroša Mihailovića |
Madera | Envoy |
Bela reka | Karma Lounge |
Saša Bar | Vuk |
Comunale | Restique |
Salon 1905 | Endorfin |
U važne kriterijume, koje takođe ne treba zanemariti, ubrajaju se i lokacija, prostor za parkiranje, ali i mogućnost prilagođavanja prostora različitim vrstama događaja.
„Lokacijski, prema mom mišljenju, najbolje mjesto je uz rijeku. Beton hala je tu na prvom mjestu. Zašto? Imaju parking, kvalitetni su restorani, dobra usluga, a imate i razne mogućnosti organizacije. Veliki su prostori, svijetli, plafoni su visoki i možete da kombinujete šta god hoćete. Otprilike je centralno lociran i nema gužve. Neko kada organizuje poslovni ručak na Vračaru i mene poziva da se pridružim, kada bih čuo da to rade na Vračaru, iako je možda najbolji restoran, meni bi bilo poprilično muka znajući da ću tamo jedva da nađem parking, a to je već loše“, ističe Stanojević.
Poslovni ručkovi – nekad i sad
Promjene u formatu ovih događaja su primjetne. Od drugačijeg menija, trajanja ručka, sve do konzumacije alkohola i ambijenta restorana. Te promjene, kako nam je objasnio Stanojević, počele su još 2000-ih, kada je nastupio novi talas svjetske kuhinje.
„U Beogradu nemate više standardnu hranu koja se kod nas nalazila, već imate internacionalnu kuhinju koja je veoma dobra. Takođe, naša kuhinja je veoma dobra, što govore i stranci i posjetioci Beograda. Sjećam se kada sam bio mali i kada odem sa tatom u restoran, to traje, ljudi ne izlaze iz kafane. Čak i poslovni ručkovi su umjeli da traju. Danas, ako pričamo o klasičnom poslovnom ručku, moj utisak je da kraće traju i da je kuhinja mnogo bolja i raznovrsnija“, navodi Stanojević.
U želji da se izbore sa velikom konkurencijom, restorani se danas, više nego ranije, trude da poslovanje podignu na viši nivo. Sve je usklađeno sa svjetskim standardima, a napredak je, kako ističe Stanojević, veliki u toj grani.
„Sada je standardno da ljudima nudite mesni, riblji, vegetarijanski i veganski meni. Nekada ste imali pretežno rječnu ribu. Način posluženja je bio drugačiji. Svaki restoran je imao iste čaše, a danas, svaki restoran ima svoj fazon. Sve je drugačije i ubrzano. Sa dolaskom privatnih restorana, veoma je dobro što čovjek može da se prilagodi“, ističe Stanojević.
S ovim je saglasan i Mihailović koji kaže da je domaća restoranska ponuda danas velika i kvalitetna, te da uvijek želi da se prilagodi svakoj prilici, kako gostima, tako i onim malobrojnim koji imaju vrlo jasnu i definisanu ciljnu grupu kojoj se obraćaju.
„Borba za goste i rast na tržištu, tjera mnoge menadžere i vlasnike da ne biraju i da organizuju i poslovni ručak velikih korporacija u isto vrijeme kad i dječije rođendane i proslavu lokalnog fudbalskog kluba, a to očito nije dobro rješenje“, navodi Mihailović.
Različiti formati poslovnih ručkova
Često je kompanijama važno da mjesto na koje dovode svoje klijente bude neko „novo, tek otkriveno“, da ima dobre recenzije i da je prilagođeno temi i cilju koji želite da postignete, objašnjavaju stručnjaci.
Organizacija poslovnog ručka zavisi i od prirode, razloga, cilja okupljanja, ali i broja i zahtjeva gostiju. Ukoliko se organizuju za manji broj ljudi, to se najčešće odvija u restoranu, rezervacijom jednog ili više stolova. Međutim, ukoliko se radi o većem broju ljudi, ti događaji se najčešće organizuju u hotelima ili kongresnim prostorima.
„Ukoliko je zatvoren i povjerljiv sastanak i na nekom visokom nivou, imamo običaj da napravimo simulaciju iskustva vrhunskog internacionalnog restorana na nekim neutralnim terenima i prostorima. Ukoliko klijent želi da tim događajem impresionira, onda to radimo na nekim neobičnim mjestima, npr. na krovovima zgrada, vinogradu, hangar u industrijskoj zoni, Resavskoj pećini i slično. Ako je pak cilj da se zabave ljudi, onda to čak mogu biti i pivnice i manje formalna mjesta“, kaže Mihailović.
Kada diskrecija i privatnost nisu baš preporučljivi, što i nije čest slučaj u Srbiji, tada se organizuju „power lunches“ ili ručkovi na kojima se „odmjeravaju snage“ kompanija.
„To se dešava kada na primjer, predstavnik neke kompanije zna da konkurencija dolazi u taj određeni restoran u određeno vrijeme i tada se namjerno organizuje ručak sa nekom trećom stranom (saradnik, stejkholder iz Vlade), da se konkurenciji pošalje poruka zbog koje bi eventualno napravile pogrešan poslovni potez. To se najčešće primjenjuje u Holivudu i Silikonskoj dolini“, kaže Mihailović i dodaje da kompanija u kojoj on radi najčešće organizuje poslovni ručak koji spaja medije i klijente.
Na tim događajima se brzo i lako prenose određene poruke u kratkom vremenskom periodu, a kako je u razgovoru za Forbes Srbija rekao, to je sjajna prilika da se uspostavi odličan odnos sa predstavnicima medija u neformalnom druženju.
„Poslovni ručkovi su vrlo vitalan vid poslovne komunikacije i kao takav biće još dugo prisutan u našoj kulturi, najviše jer smo kao narod poznati po uživanju i gastronomiji“, zaključio je Mihailović.
Hristina Kovačevič, Forbes Srbija