Forbes magazin vas vodi u Nikšić – grad čelika, piva i duše

Nikšić je drugi po veličini grad u Crnoj Gori, važno kulturno, industrijsko i sportsko središte zemlje. Grad koji spaja industrijsku tradiciju, kulturne festivale i prirodne ljepote.

Ako ste iz Crne Gore, vjerovatno ste nebrojeno puta bili u gradu pod Trebjesom. Ipak, u Forbes magazinu donosimo doživljaj Nikšića na jedan potpuno drugačiji način.

Grad koji ima dušu

Nikšić – grad čelika i piva. Grad rokenrola. Grad koji je na sat vremena vožnje od mora i isto toliko od Durmitora. Grad koji ima dušu.

„Ima li je i danas?“ – pitamo novinarku Sonju Vujadinović koja je naš domaćin.

„Naravno da ima“, kaže ona. „Govorimo o gradu koji je nataložio 17 vjekova istorije, gradu sa hiljadama arhetipova i čak četiri imena – Anderva, Anagastum, Onogošt i Nikšić.

Smješten na četiri rijeke, Nikšić je još 1881. godine imao Društvo nikšićke čitaonice, koje je kasnije iznjedrilo mnoge kulturne, obrazovne i društvene vrijednosti po kojima je grad i danas prepoznatljiv. Prije čelika, piva i sporta – postojala je kultura.“

Vujadinović podsjeća na riječi antropogeografa, etnologa i etnografa Petra Šobajića: „Podgorica je trgovački centar, Cetinje administrativni, a Nikšić – kulturno-prosvjetni centar Crne Gore.“

„Na pitanje ima li ovaj grad dušu – nema dileme: Duša je njegovo prvo lice“, kaže ona.

Trg Slobode – srce grada

Na pitanje gdje bi povela goste koji prvi put dolaze u Nikšić, Sonja ne dvoji:
„Krenula bih od plana Josipa Sladea iz 1883. godine – prvog urbanističkog plana u Crnoj Gori, renesansnog tipa, po kojem je ovaj grad prepoznatljiv.“

„Dakle, prvo na Trg Slobode. Jer, osim što je reprezentativan po veličini, ovaj trg je i arhitektonski dragulj. U oktobru je posebno lijep – zbog boja, svjetlosti i živosti.“

Trg Slobode nije samo centar okupljanja; on je i pozornica na otvorenom. Tu se održavaju Mini salon knjige, Autori na korzou, Festival korzo, Urban fest, kao i brojni koncerti i manifestacije.

„Nekada je tu bila pijaca – kažu, najljepša u bivšoj Jugoslaviji“, priča Vujadinović. „Početkom 20. vijeka, (tadašnji gradonačelnik) Danilo Šobajić je naložio da svaki građanin posadi lipu. Tako je Nikšić postao Grad lipa. Danas ih više nema, ali duh tog vremena i dalje živi.“

„Trgovi ne mogu biti muzeji,“ kaže Vujadinović. Oni su, kako dodaje, žile kucavice grada – prostor susreta, razgovora i života – duša grada.

Grad kafana, pjesnika i festivala

Nikšić je oduvijek bio grad boema i umjetnika. Kažu da su mnoge najljepše pjesme nastale upravo u nikšićkim kafanama.

„Najljepše pjesme i jesu nastale u nikšićkim kafanima, ali ima još kafana s kockastim stolnjacima, kao ona u parku, a ima i ovih novih kafana koje su ipak zadržale duh i način okupljanja. Ali kafane iz vremena, kad je (HTP) Onogošt imao 52 objekta i kad je svaka kafana bila puna, takvih nema«, navodi Vujadinović.

Kako kaže, danas kafane izgledaju drugačije, ali duh je ostao – to je i dalje mjesto okupljanja, razgovora i stvaranja. U kafanama se „i danas prepričavaju vijesti, pišu stihovi i nastaju priče o ovom gradu.“

Od trga do parka – Nikšić kroz vrijeme

„Sa trga bih svakog gosta povela do Trga Šaka Petrovića, zatim u Nikšićki park i Dvorac kralja Nikole. To je srce istorijskog Nikšića, mjesto gdje je grad zapravo nastao,“ kaže Sonja.

Ističe da se ne mogu preskočiti prirodne ljepote Nikšića – Lukavica sa 365 izvora, Krnovo, pa i sa vjetroelektranama, Grahovo, Vilusi, Grahovsko polje, Banjani… I naravno, četiri jezera koja okružuju grad.

„Zamislite ljeto, a da neko ne ode na Krupac. Morate ga držati da ne ide na Lejk fest, pa na Bedem fest…“.

Finalista za prijestonicu kulture 2030.

„Nikšić je grad festivala,“ zaključuje Vujadinović. „Zato mi je sasvim logično da je finalista za Evropsku prijestonicu kulture 2030. godine. Jer toliko toga živi u ovom gradu.“

Saradnik Forbes magazina Željko Vuksanović