Promjena profesije u petoj deceniji: Stvarnost, nužnost ili utopija

Zamislite da imate 40 ili više godina života i dvije decenije radnog staža u istoj profesiji. Imate toliko iskustva i vještina da ona jedva da mogu da stanu u CV. I onda shvatite da želite, ili pak morate – sve ispočetka.

I dok su prethodne generacije u tim godinama već razmišljale polako o penziji i vikendici na selu, današnji četrdesetogodišnjaci, umjesto vikendice, biraju – kurseve programiranja, marketinga, jezika…

To nam potvrđuje naša sagovornica, Ana Jovanović, suosnivačica i CEO Krojačeve škole, koja ističe da prekvalifikacija danas, ne samo da je moguća, već je postala i nužna. Ljudi koji joj se javljaju, kaže, nisu izuzeci, već su nova realnost na tržištu rada. Tako je, u razgovoru za Forbes Srbija istakla da među polaznicima edukativnih programa ima i pravnika, ekonomista, farmaceuta, menadžera u prodaji, pa i profesionalnih muzičara.

„Ipak, ključ je u promjeni majndseta. Ljudi u tim godinama ne počinju od nule, oni iza sebe imaju radne navike, iskustvo u rješavanju problema, komunikaciju sa kolegama i razumijevanje organizacione dinamike. Sve to su prednosti koje olakšavaju učenje novih vještina. Najveći izazov nije intelektualni, već psihološki, odnosno prevazilaženje sumnje da ‘nisu više u godinama za učenje’. Kada jednom pređu taj prag i prihvate da je učenje doživotni proces, rezultati dolaze iznenađujuće brzo“, objašnjava Jovanović.

Kad jednom prevaziđu sumnju u sopstvene sposobnosti, prelazak u novu oblast postaje prirodan.

„Neki su prelazili iz bankarstva u digitalni marketing, drugi iz proizvodnje u IT podršku ili projektni menadžment. Nekada je motiv sigurnost (stara industrija stagnira), a nekada želja da rade fleksibilnije i kreativnije poslove. I, naravno, finansijski momenat je gotovo uvijek prisutan kod svih. Ako je nekada prekvalifikacija u 40-im bila rijetkost, danas postaje standard i sve više ljudi je vidi kao prirodan nastavak karijere“, kaže Jovanović.

Promjena profesije nova stvarnost

Najviše prostora ima tamo gdje se traže konkretne vještine, a ne nužno diplome. To su profesije koje su otporne na krizu i koje se digitalizuju. Ana je izdvojila nekoliko takvih.

• Poslovna administracija i analitika – vještine rada u Excelu, upravljanje podacima i izrada izvještaja tražene su u gotovo svakoj industriji.
• Customer support i outsourcing – posebno kada se kombinuju sa znanjem stranih jezika (engleski, nemački, francuski, španski).
• Digitalni marketing i e-commerce – oblasti koje se stalno razvijaju i gdje je praksa jednako važna kao diploma.
• Projektni i timski menadžment – prenosive vještine ljudi iz tradicionalnih industrija ovdje dolaze do izražaja
• IT i kreativne industrije – od osnovne IT pismenosti i korišćenja AI alata, do UX/UI dizajna i multimedijalne produkcije.

„Sve više se traže tzv. T-profil kandidati, oni koji posjeduju širinu znanja i vještina u različitim oblastima (horizontalna linija slova T) i duboko specijalizovano znanje i ekspertizu u jednoj konkretnoj oblasti (vertikalna linija T)“, dodaje Jovanović.

Koji kursevi su najčešći izbor

Najbolji su, kaže, oni kursevi koji kombinuju teoriju sa praktičnim projektima i simulacijama realnog rada.

„Kada govorimo o najčešćim izborima, kod nas se izdvajaju tri pravca:

• Digitalne i poslovne vještine – Excel, poslovna analitika, rad sa bazama podataka, osnove finansija i menadžmenta. To su kursevi koji praktično otvaraju vrata ka administraciji, prodaji, HR-u ili menadžmentu. Excel je i dalje najtraženiji alat na našem tržištu, gotovo nijedna pozicija ne prolazi bez njega.
• Strani jezici – engleski ostaje obavezan, ali sve je veća potražnja za njemačkim, francuskim i španskim, posebno u sektoru customer support-a i outsourcing industriji. Jezici često predstavljaju najbrži put do nove profesije, jer se oslanjaju na već postojeće komunikacione vještine.
• Digitalna transformacija i AI alati – kursevi digitalnog marketinga, e-commerce menadžmenta, osnovne IT pismenosti, ali i sve češće programi korišćenja vještačke inteligencije u svakodnevnom radu. Ljudi koji ovladaju AI alatima (za automatizaciju zadataka, analitiku, kreiranje sadržaja) imaju značajnu prednost, jer postaju efikasniji i konkurentniji u gotovo svakoj profesiji“, ističe Jovanović.

Nakon kurseva, ističe Ana, neophodni su i samostalno učenje, rad na ličnim projektima i sticanje praktičnog iskustva.

„Ulaganje u ove vještine ima najbrži povrat investicije, jer su direktno primjenjive i poslodavci ih odmah prepoznaju kao vrijednost“, objašnjava ona.

Ključne vještine: Komunikacija, organizacija i analitika

Poslovi koji najčešće traže vještine koje možemo da prenesemo iz prethodnih iskustava su poslovi u kojima do izražaja dolaze komunikacija, organizacija i analitika.

„To su na primjer:

• Menadžerske pozicije (koriste iskustvo vođenja ljudi i procesa),
• Prodaja i marketing (oslanjaju se na vještine pregovaranja),
• Customer support i HR (traže strpljenje, empatiju i vještine rada sa ljudima),
• Analitički poslovi (pa čak i u novim industrijama, vrednuju preciznost i strukturisano razmišljanje).

Vještine koje se najlakše prenose su: komunikacija, rad u timovima, organizacija, rješavanje problema i rad u Excelu, koji je praktično ‘drugi jezik’ poslovnog svijeta“, ističe Ana.

Najveći izazov je adaptacija

Rukovodilac operacija kompanije Loop koja posluje u sferi zapošljavanja Božica Vujošević za Forbes Srbija ističe da promjena karijere u bilo kom starosnom dobu nije laka, a naročito kada je riječ o višedecenijskom radu jednoj oblasti. Međutim, kako je istakla, promjena je ostvariva.

„Kandidati sa dugim radnim stažom obično donose razvijenu radnu etiku, lojalnost i vještine saradnje, što su vrednovane osobine na tržištu rada. Ključni izazov je adaptacija – spremnost da se prihvate novi načini rada, savladaju digitalni alati i, u pojedinim slučajevima, da se karijera nastavi sa pozicije nižeg nivoa od prethodnog“, ističe Vujošević.

Ona, iz svog iskustva i ugla, kaže da najviše prostora za prekvalifikaciju pružaju sektori u kojima postoji kontinuiran manjak radne snage. To su:

• Građevinarstvo (zidari, stolari, zavarivači),
• Transport i logistika,
• Ugostiteljstvo i turizam,
• Njega i zdravstvene usluge,
• Različite zanatske djelatnosti,
• Administracija (npr. obračun zarada),
• IT.

„Ove oblasti (izuzev IT-a) su tradicionalno otvorene za kandidate u zrelijim godinama, jer cijene pouzdanost i želju za učenjem. Pored toga, komercijalne pozicije u prodaji, logistici i naročito korisničkoj podršci takođe nude mogućnosti za prelazak iz drugih profesija. Primjera radi osoba koja govori neki strani jezik na visokom nivou uvek ima otvorena vrata da krene sa radom u korisničkoj podršci bez obzira na prethodno iskustvo. To je odlična polazna tačka za dalje napredovanje na pozicije supervizora ili menadžera tima gdje će onda doći do izražaja svo prethodno stečeno iskustvo“, objašnjava ona.

Da li su kursevi zaista rešenje?

Na tržištu postoje, kako je istakla Vujošević, različite obuke za zanatska zanimanja, kursevi njegovatelja, obuke za rukovodioce građevinskih mašina, kao i kursevi u ugostiteljstvu, turizmu, HR administraciji i IT-u.

„Dostupne su i kraće poslovne i administrativne obuke – računovodstvo, projektna administracija, kurs za špeditere ili obuke iz digitalnog marketinga. Prednost je što mnoge institucije nude fleksibilne programe prilagođene ljudima u zrelijim godinama. Iz ugla eksternog HR konsultanta moram da kažem da na žalost poslodavci ne gledaj uvijek blagonaklono na svršene polaznike određenih obuka. Živimo u situaciji kada praktično bilo ko može da se nazove edukatorom u nekoj oblasti i ponudi svojim polaznicima neki sertifikat. Sa te strane zaista iskreno savjetujem svima koji žele da se dodatno edukuju da kritički preispitaju ko je lice i kuća koja nudi sertifikat, koja ekspertiza stoji iza edukatora, kao i kakva im je statistika zapošljavanja alumnija“, objašnjava ona.

Zreliji radnici donose stabilnost, pouzdanost, radnu etiku

A kako poslodavci gledaju na kandidate koji žele da krenu ispočetka u tim godinama – zavisi.

„Stav poslodavaca se mijenja. Iako i dalje postoji određena doza opreza, sve je veća svijest da zreliji radnici donose stabilnost, pouzdanost i radnu etiku. Ono što se očekuje jeste da kandidat pokaže spremnost da uči, fleksibilnost i otvorenost da krene sa početne pozicije kako bi dokazao kompetentnost u novoj oblasti“, kaže Vujošević.

Iz njenog iskustva, prekvalifikacija još nije dominantan trend u Srbiji, ali postaje sve češća.

„Promjene u ekonomiji, odlazak radne snage u inostranstvo i razvoj novih industrija podstiču ljude da razmišljaju o promjeni profesije. Država i privatni edukativni centri sve češće nude programe dokvalifikacije, što ovu praksu čini pristupačnijom svima. Postoje i private kompanije koje rade do-kvalifikaciju i kompletnu obuku za buduće radnike za deficitarna zanimanja“, navodi Vujošević.

Programi podrške

U razgovoru za Forbes Srbija, Vujošević je istakla da postoje agencije koje pružaju posebne programe podrške za kandidate koji ulaze u novu profesiju u zrelijim godinama.

„Nacionalna služba za zapošljavanje često nudi subvencije za poslodavce koji angažuju kandidate iz pomenutih starosnih kategorija, dok privatni edukativni centri nude programe specijalno prilagođene odraslima u procesu promjene karijere. Pored toga, pojedini regionalni i strukovni centri organizuju praktične obuke u deficitarnim zanimanjima“, kaže ona.

U Loop-u se kontinuirano radi na edukaciji poslodavaca kako bi bili otvoreniji prema kandidatima starosne grupe od 40 do 50+ godina. Kako je istakla, kada se poslodavcima predstavi realna perspektiva, oni često menjaju svoja uvjerenja.

„Na primjer, ako im ukažemo da kandidat sa 55 godina ima pred sobom još najmanje deceniju aktivnog rada do penzije i da je pritom vrlo vjerovatno riječ o osobi koja će ostati lojalna i posvećena jednom poslodavcu, mnogi poslodavci to prepoznaju kao prednost. Sa druge strane, kandidati koji tek započinju karijeru često žele da isprobaju više različitih pozicija i industrija, pa je samim tim i njihova dugoročna posvećenost jednom poslodavcu manje izvjesna. Upravo ovakav način predstavljanja vrijednosti starijih kandidata često dovodi do pozitivnog pomaka u percepciji poslodavaca“, objašnjava Vujošević.

Prelazak započnite paralelno sa postojećim poslom

Prvi korak u prekvalifikaciji, kako je objasnila, jeste realna procjena. Potrebno je sagledati tržište rada i uskladiti svoja interesovanja sa oblastima u kojima postoji manjak radne snage.

„Važno je ulagati u obuke koje imaju jasnu primjenu i tržišnu vrijednost, a istovremeno biti spreman da se počne sa početne pozicije. Preporučujem i da se prelazak započne paralelno sa postojećim poslom, kako bi tranzicija bila sigurnija. Najvažnije – iskoristiti postojeće vještine kao osnovu i graditi novu karijeru postepeno, uz otvorenost za učenje“, zaključuje.

Hristina Kovačević, Forbes Srbija