Stiv Forbs o ratovima Trampa i Feda: Da li je filozofija iza politike kamata pogrešna

Rat predsjednika SAD Donalda Trampa protiv Federalnih rezervi (Fed) nije istorijski neuobičajen. Sve dok se naša centralna banka ne promijeni, i budući predsjednici će voditi bitke.

Nije iznenađenje što se Trampova žestoka borba s predsjednikom Feda Džeromom Pauelom (Jerome Powell) uglavnom prikazuje kao kratkovidi napad Bijele kuće na heroja koji vodi ključnu, nezavisnu instituciju, koja samo pokušava da učini ono što je ispravno u borbi protiv inflacije. Ako Tramp „skine glavu“ Pauelu, većina posmatrača upozorava da će uslijediti katastrofalne posljedice zbog narastajućeg državnog duga.

Ali ta priča je pogrešna. Sukobi predsjednika s centralnom bankom nisu rijetkost. Predsjednici Regan (Reagan), Buš (Bush) stariji i Klinton (Clinton) povremeno su imali nesuglasice sa čelnicima Feda. Nerealno je očekivati da predsjednici neće biti osjetljivi na to kada Fed usporava ekonomiju.

Pogrešna filozofija?

Federalne rezerve same izazivaju ove sukobe svojom dugogodišnjom filozofijom da blagostanje izaziva inflaciju. A da se inflacija „liječi“ gušenjem ekonomske aktivnosti.

Pravi lijek za monetarnu inflaciju je očuvanje stabilne vrijednosti dolara, umjesto da se ona kreće gore-dole kao joj-jo. Iz više razloga, najbolji pokazatelj stabilnosti je cijena zlata, a drugi najbolji pokazatelj je široki indeks roba. Kada cijena zlata varira, to ne znači da se mijenja njegova stvarna vrijednost, već da se mijenja vrijednost dolara.

Kada Fed preuzme ulogu upravljača ekonomijom, ne bi trebalo da se iznenadi kada predsjednici počnu da se miješaju. Trenutna svađa između Bijele kuće i Feda, koliko god djelovala burno, zapravo je blaga u poređenju sa prošlim sukobima.

Izdajnik

Tokom Drugog svjetskog rata, Fed je pristao da održi niske kratkoročne i dugoročne kamatne stope kako bi vlada lakše finansirala rat protiv nacističke Njemačke i Japana. Međutim, kontrola kamatnih stopa nastavila se i nakon rata. Kada je počeo Korejski rat, Fed je najavio da će prestati sa tim praksama jer bi inflacija mogla da eksplodira. Predsjednik Hari Truman (Harry Truman) i Ministarstvo finansija su se žestoko suprotstavili toj odluci. Truman je vjerovao da su visoke kamate poslije Prvog svjetskog rata bile razlog zbog kojeg je ekonomija potonula, što je dovelo i do bankrota njegove nove krojačke radnje. Sukob je bio ličan i ružan.

Na kraju je postignut dogovor. Nezavisnost Feda je potvrđena, a kamatne stope su puštene da rastu. Međutim, tadašnji predsjednik Feda je, u suštini, smijenjen, a zamijenio ga je zvaničnik Ministarstva finansija. Očekivalo se da će novi šef, Vilijem Mekčesni Martin (William McChesney Martin), nastaviti politiku niskih kamatnih stopa. Umjesto toga, Martin, koji će voditi Fed narednih 19 godina, odlučio je da ih poveća. Godinama kasnije, kada je Martin sreo Trumana, bivši predsjednik mu je procijedio kroz zube: „Izdajniče!“.

Lekcija Vijetnamskog rata

Martin se 1965. sukobio sa predsjednikom Lindonom Džonsonom (Lyndon B. Johnson). Martin je želio da podigne kamatne stope jer se plašio inflacije izazvane ogromnim državnim troškovima i ratom u Vijetnamu. Kada nije želio da popusti, Džonson ga je pozvao na svoj ranč u Teksasu. U naletu bijesa, krupni predsjednik ga je zgrabio za rever i bacio o zid. Martin je na kraju popustio.

Početkom 1970-ih, predsjednik Nikson (Nixon), koji je ukinuo zlatni standard i uveo kontrolu cijena i plata širom zemlje, želio je da šef Feda Artur Berns (Arthur Burns) vodi politiku lakog novca kako bi mu pomogao da pobijedi na izborima. Da bi ga ubijedili, Niksonovi saradnici su širili lažne priče o tome kako Berns traži ogromno povećanje plate dok su druge plate bile zamrznute. Berns je popustio, a rezultat je bila zastrašujuća inflacija.

Kad su predsjednici bili u pravu

U tim slučajevima, Fed je bio u pravu, a predsjednici u krivu. Ali to nije uvijek bio slučaj. Na primjer, Regan je imao valjan razlog da se suprotstavi strogoj monetarnoj politici koju je vodio Pol Volker (Paul Volcker) sredinom 1980-ih. A i Tramp je u pravu u svojoj borbi s centralnom bankom. Fed vodi politiku usmjerenu protiv Trampa.

Nadamo se da će predsjednik i njegov tim početi da ističu suštinski problem. Da je operativna filozofija Feda duboko pogrešna. Ako bi cilj centralne banke postalo očuvanje stabilnog i pouzdanog dolara, tada više ne bi pokušavala da manipuliše ekonomijom. I predsjednici više ne bi imali razloga da se sukobljavaju sa njom.

Steve Forbes, glavni urednik Forbesa

Trump, And Future Presidents, Will Battle The Fed Until It Reforms