Da biste razumjeli Trampovu fantaziju o Gazi, pogledajte Atlantik Siti

Život Donalda Trampa se drastično promijenio od 1980-ih, ali njegov pristup ostaje uglavnom isti.

Trampov predlog da pretvori Gazu iz „paklene rupe“ u „Rivijeru Bliskog Istoka“ zapanjio je svjetske lidere. To nije prvi put da je Tramp predložio luksuzni razvoj kao alat za urbanu revitalizaciju. Samo se vratite u vrijeme Trampovih godina u Atlantik Sitiju.

„Donald je bio sjajan promoter“, kaže Nikolas Ribis (Nicholas Ribis), koji je bio izvršni direktor njegovog kazino carstva. „Niko nije mogao da promoviše kao on. Baš kao što sada promoviše ono što radi u Pojasu Gaze, što mu je vjerovatno palo na pamet dok je bio tamo. Sjajna ideja. Nikada se neće ostvariti, ali je sjajna“.

Tramp se prvi put zainteresovao za Atlantik Siti krajem 1970-ih, nakon što je kockanje postalo legalno. Kazina su prijavila prihod od 134 miliona dolara tokom prve godine.

Tramp preuveličava

Počeo je da koristi kontakte, oslanjajući se na informacije o dostupnoj parceli od arhitekte bliskog njegovom ocu. Lokalne vlasti nisu uvijek pozdravljale Trampove planove. Žena koja je posjedovala pansion blizu jednog mjesta odbila je da proda, izazivajući sukob. „Odbio sam da je vrijeđam“ prisjeća se Alen Markus (Alan Marcus), konsultant za komunikacije koji je tada radio s Trampom. „On vjeruje da ako nekoga omalovažavaš, time ističeš svoja prava. Vjeruje da te omalovažavanje drugog podiže“.

Tramp Plaza je otvorena 1984. godine s blistavim crvenim svjetlima. Tramp’s Castle je stigao godinu dana kasnije, a Tramp Tadž Mahal 1990. godine. Tada je mladi magnat to mjesto nazvao „osmim svjetskim čudom“. Tokom cijelog perioda pratio je isti pristup koji je Barbara Res, koja je pomagala u izgradnji Tramp Towera, viđala na različitim lokacijama. „Tramp sve uveličava“, objašnjava ona. „Nešto što bi mogao izmisliti i staviti svoje ime na to, tvrdeći da je to najbolje ikada napravljeno. To je ono što on radi“.

Kazina su donosila mnogo novca, ali nedovoljno da pokriju Trampove dugove, što je dovelo do bankrota početkom 1990-ih. Tramp, vješti prodavac, pronašao je nove investitore na berzi. Investitori su kupovali akcije njegove kompanije, koja je debitovala na Njujorškoj berzi 1995. godine sa oznakom „DJT“. Berzanska kompanija je u početku imala jedan kazino, ali je Tramp kasnije dodao i preostala dva, povećavajući dug kompanije. Investitori su platili cijenu kada je kazino preduzeće bankrotiralo još dva puta tokom 2000-ih.

Hiperbole su važne

Među lekcijama koje je Tramp mogao naučiti iz Atlantik Sitija: Hiperbole su važne. Nije bilo važno što finansije njegovih kazina nisu bile stabilne. Tramp je dolazio helikopterom, privlačio publiku, organizovao bokserske mečeve i gradio velike objekte. To je očigledno bilo dovoljno da banke, a zatim i investitori na berzi, povjeruju u njegovu viziju.

„On zna kako da oblikuje mišljenje vrlo, vrlo vješto“, objašnjava Markus. „Neki od najpametnijih ljudi s Vol strita (Wall Street) – poput Bear Stearns i drugih – napravili su tu grešku, ulažući u njegov dug, znajući da nikada ne planira da ga vrati“. Veliki gubici su uslijedili, ali Tramp je prošao dobro, djelimično zahvaljujući mreži samostalnog transfera novca iz kompanije u sopstveni džep.

Jedna od Trampovih pravih vještina jeste privlačenje tuđeg novca. Početkom 1980-ih, sa oko 400.000 dolara na računu, uspio je da dobije milione od povjerilaca, koji su se do kraja decenije povećali na milijarde. „To je kombinacija šarma, sile i svih mogućih manevara“, kaže Endru Vajs (Andrew Weiss), koji je radio u Tramp Organization od 1981. do 2017. godine. „Nekako uspijeva da ubijedi ljude, čak i kada u početku misle da je to potpuno ludo ili suludo. I vidio sam ga kako to radi mnogo puta“.

Isti recept za Gazu

Sada Tramp ponovo pokušava u Gazi, sugerišući da američki poreski obveznici neće morati da snose troškove njegovog plana. „Ovo bi mogle da plate susjedne zemlje s velikim bogatstvom“, izjavio je u utorak. Saudijska Arabija je odmah odbacila ideju, a katarski portparol rekao je da je prerano za razgovor o tome. Vjerovatno nema šanse da će neka arapska nacija uložiti dovoljno novca da Gazu pretvori u Rivijeru.

Ali ko zna, možda će se opet pojaviti „glupi novac“. S nekim ko će uložiti nekoliko milijardi kako bi udovoljio Trampu. On bi taj novac mogao usmjeriti ka nekom projektu sa sumnjivim uticajem na Gazu, ali koji bi mu omogućio da proglasi pobjedu. „Svijet postaje veći, ali on ne misli šire“, kaže Markus. „Uvijek se vraća na pitanje: ‘Šta ja imam od toga?“.

Dan Alexander, Forbes

To Understand Trump’s Gaza Fantasy, Look To Atlantic City