Kako se Vesić branio pred tužiocem: Pad nadstrešnice bi se dogodio i sa upotrebnom dozvolom

Bivši ministar građevinarstva Goran Vesić saslušan je pred novosadskim višim javnim tužiocem Slobodanom Josimovićem 22. novembra prošle godine. Tom prilikom rekao je da je do pada nadstrešnice, po njegovom mišljenju, došlo zbog propusta struke i neadekvatnog održavanja. I da sve što se dogodilo nema veze sa upotrebnom dozvolom.

U iskazu u koji je Forbes Srbija imao uvid, rekao je da se ne smatra odgovornim zbog toga niti je mogao da utiče na to, kao i da „stanica nije puštena u rad jer je on došao na otvaranje“.

On je negirao da je vestibil (glavni hol) stanice pušten u rad na osnovu njegovog naloga. Niti je bilo kojim aktom ili činom on učestvovao u donošenju odluke da se vestibil pusti u rad. Tvrdio je i da to nije bilo u nadležnosti Ministarstva odnosno ministra i da nijednim propisom nije predviđeno da ministar o tome donosi odluku.

Iz iskaza se može vidjeti da je pomenuo da je marta 2022. u rad pušten prvi dio stanice odnosno peroni i kolosjeci i dio stanice koji su putnici koristili do puštanja u rad vestibila. I tada je organizovana svečanost.

„Tada nije bilo upotrebne dozvole, niti druge druge dokumentacije koja se pominje u naredbi o sprovođenju istrage u vezi puštanja u rad vestibila krila B, takođe nije bilo ni prijave radova u tom momentu, te samim tim nije bilo nikakve razlike situacije iz 2022. i 2024. godine u pogledu dokumentacije“, piše u iskazu.

Za primopredaju saznao tek poslije pada nadstrešnice

U iskazu se vidi i da je opisivan postupak internog prijema i primopredaje krila B u junu i julu 2024. godine (sa kineskog konzorcijuma kao izvođača radova na Infrastrukturu željeznice Srbije kao investitora). Vesić je rekao da je za dopis, u kojem je navedeno da će nakon internog prijema putnicima biti omogućeno korišćenje vestibila B, saznao tek poslije pada nadstrešnice.

Bivši ministar je opisujući detaljnije proces internog prijema rekao da se u međusobnoj komunikaciji oko primopredaje nigdje ne pominje njegovo ministarstvo, a da je sa dopisima bila upoznata njegova pomoćnica Anita Dimoski jer je uvijek bila stavljana kao primalac mejlova jer je bila predstavnik Ministarstva kao finansijera radova.

Završavajući opis događaja oko primopredaje, naveo je da je primopredaja izvršena 4. jula 2024. i da je od tog dana bilo omogućeno korišćenje vestibila.

„Napomenuo je da je tek od tog časa, dakle dana 04.07.2024. godine, završena interna primopredaja vestibila krila B od strane investitora koji je prema Zakonu o željeznici upravljač te stanice, te da su narednog dana odnosno od 05.07.2024. godine Infrastruktura željeznice Srbije i Srbija Voz rasporedili svoje zaposlene odnosno da je počela prodaja karata u vestibilu krila B, počelo čišćenje, i izdavanje poslovnog prostora“, navedeno je u iskazu.

Događaj političkog karaktera

Za ceremoniju otvaranja vestibila koja je održana 5. jula, Vesić je naveo da je to bio događaj političkog karaktera, u prisustvu medija, zajedno sa zvaničnicima gradske i pokrajinske vlasti i da su otvaranju prisustvovale i Jelena Tanasković i Anita Dimoski.

Vesić je tvrdio da je na tom svečanom skupu objavljeno da se otvara vestibil za korišćenje od strane putnika, da su istog dana putnici već koristili vestibil, „što znači da čin koji se dogodio 05.07.2024. nije prouzrokovao nikakvu posljedicu, jer su sve pravne radnje ranije završene i tog čina ne bi bilo da se to prethodno nije dogodilo, te da nije tačno da je on otvorio i pustio u rad vestibil“.

U sljedećoj rečenici precizirao je da je vestibil počeo sa radom 5. jula „prema odluci Infrastrukture željeznice i Srbija Voza“.

„On ne bi ni došao na otvaranje da mu nije predočeno od strane njegovog pomoćnice za željeznički saobraćaj Anite Dimoski, da je završen interni prijem vestibila B, niti ga je ona obavijestila da postoji bilo kakav problem vezan za rekonstrukciju Željezničke stanice u Novom Sadu“, navodi se u iskazu.

Dodao je i da nije prisustvovao svim sastancima u vezi sa rekonstrukcijom stanice već da je bio na samo dva sastanka kada je trebalo da imaoce javnih ovlašćenja odnosno preduzeća „ubrza da rješavaju zahtjeve iz okvira njihove nadležnosti“.

Inspekciju obavijestili nakon što je nadstrešnica pala

Negirao je da nadležnost Ministarstva nad projektima infrastrukture proizilazi iz Zakona o ministarstvima već da se nadležnost definiše ugovorom, kao što je to u konkretnom slučaju bio ugovor iz 2017. I da on u konkretnom slučaju nije mogao da primjenjuje ovlašćenja iz tog zakona jer ih nije ni imao.

Vesić je potvrdio da nije obavijestio Republičku građevinsku inspekciju „o tome da se radovi i dalje izvode na rekonstrukciji i da postoje nedostaci koji ugrožavaju bezbjednost“, te da kao ministar „nema obavezu niti saznanja da su na stanici postojali bilo kakvi nedostaci“. Tvrdio je da nije stručno lice te da i ako su postojali potencijalni nedostaci, da o tome inspekciju treba da obavesti investitor.

„A što je i učinjeno nakon događaja od 01.11.2024. godine, kada je investitor obavestio građevinsku inspekciju da je Željeznička stanica u Novom Sadu nestabilna te je zabranjeno njeno korišćenje“, piše u iskazu.

Ne zna za upotrebnu dozvolu

Vesić je rekao i da kao ministar nema uvid koje građevinske i upotrebne dozvole su izdate niti se time bavio u slučaju stanice.

„Da su Infrastrukture željeznice Srbije podnijele prijavu radova saznao je tek kada je pozvan na informativni razgovor u policiju, a da je to pitanje isključivo za Infrastrukturu željeznice zbog čega je tada podnijeta prijava radova, jer Ministarstvo reaguje tek nakon podnošenja prijave“, navodi se u iskazu. Iako se ne pominje o kojoj prijavi radova je reč, može se pretpostaviti da je reč o prijavi radova 16. oktobra 2024.

Dalje je govorio da je Infrastruktura željeznice nakon toga nastavila aktivnosti u cilju pribavljanja upotrebne dozvole i da su 20. oktobra „protivpožarci MUP-a Srbije“ dali saglasnost na ispravnost objekta.

Zahtjev trebalo da bude podnijet na dan pada nadstrešnice?

Vesićev iskaz otkriva i da je zahtjev za upotrebnu dozvolu za stanicu u Novom Sadu trebalo da bude podnijet baš 1. novembra.

On je rekao da mu je nakon nesrećnog događaja Anita Dimoski pokazala mejl koji je stigao 1. novembra u 01.00 ujutro. Mejl je poslala kompanija koja je radila tehnički prijem zgrade željezničke stanice. U tom mejlu je, tvrdi Vesić, pisalo da je urađeno pozitivno rješenje i da će tokom 1. novembra ovaj izvještaj biti proslijeđen svima kada ga budu potpisala lica koja su za to ovlašćena. „Ali se potpisivanje nije dogodilo zbog pada nadstrešnice“, piše u iskazu.

„Sa tim tehničkim prijemom investitor je trebalo da podnese zahtjev za upotrebnu dozvolu, dok mu je rečeno poslije nesreće od strane investitora da se čekao tehnički prijem da bi se 1. novembra predao zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole. I da bi ista bila izdata da nije došlo do nezgode jer je najvažniji dokument za upotrebnu dozvolu, tehnički prijem“, rekao je Vesić, prema iskazu.

S tim u vezi, naveo je da pod pretpostavkom da je Sektor za građevinske dozvole izdao upotrebnu dozvolu, „ova nesreća bi se svakako dogodila, jer tehnički prijem nije utvrdio bilo kakav nedostatak“.

On je napomenuo i da Republička reviziona komisija i kompanija Cestra, koja je radila kontrolu projekta za građevinsku dozvolu, „nisu ni na koji način skrenuli pažnju projektantu da projektom treba obuhvatiti i konstrukciju dok je posao revizione komisije da ukazuje na nedostatke u projektovanju“.

„Na kraju je istakao da je po njegovom mišljenju do pada nadstrešnice došlo do propusta struke i neadekvatnog održavanja, da sve što se dogodilo nema veze sa upotrebnom dozvolom, te da se ne smatra odgovornim zbog toga, niti je mogao da utiče na to, i da stanica nije puštena u rad jer je on došao na otvaranje“, piše na kraju iskaza.

Šta kaže tužilac

U optužnici u koju je Forbes Srbija imao uvid, tužilac u dijelu gdje navodi dokazni materijal daje drugačije viđenje događaja. On smatra da Vesić i Dimoski nisu primijenili svoja ovlašćenja iz djelokruga Ministarstva i da su tako omogućili puštanje u rad vestibila 5. jula.

Najprije, tužilac smatra da su znali da se prijava radova od 25. marta 2022. odnosi samo na radove koji se izvode isključivo na zemljištu, a da je prijava za radove na objektu izvršena tek 16. oktobra 2024. Podsjeća da su radovi na zgradi počeli još u decembru 2021. Na osnovu svega zaključuje da u momentu puštanja u rad vestibila (5. jula) prijava građevinskih radova nije bila izvršena.

Tužilac smatra da dokumentacija i iskazi svedoka dokazuju da su Vesić i Dimoski bili dužni da o radovima obaveste Republičku građevinsku inspekciju kako bi se obavio nadzor.

Tvrdi i da su znali da u momentu puštanja vestibila u rad (5. jul) nije bio završen tehnički pregled objekta (osim za elektroenergetske instalacije).

Bili su upoznati i s činjenicom, smatra tužilac, da nije bila izdata upotrebna dozvola što „proizilazi iz činjenice da je okrivljena Anita Dimoski tek 24.06.2024. investitoru uputila instrukciju za pripremu dokumentacije za podnošenje zahtjeva za upotrebnu dozvolu“. Dodaje se da u konkretnom slučaju upotrebna dozvola nije ni mogla da bude izdata jer su građevinski radovi na staničnom objektu i dalje bili u toku.

Tužilac: Imali zakonska ovlašćenja na osnovu kojih bi svojim zakonitim postupanjem onemogućili puštanje u rad

„Okrivljeni Goran Vesić kao ministar bio je van svake sumnje u potpunosti upoznat sa realizacijom Projekta rekonstrukcije, modernizacije i izgradnje pruge Beograd – Subotica – državna granica (Kelebija), koji je obuhvatao i rekonstrukciju, dogradnju i adaptaciju stanične zgrade Željezničke stanice u Novom Sadu“, dodaje tužilac, podsjećajući na iskaz Jelene Tanasković da je insistirao da on upravlja i vodi sve projekte iz nadležnosti Ministarstva.

„Iz svega napred navedenog proizilazi da su i okrivljeni Goran Vesić kao ministar i okrivljena Anita Dimoski kao pomoćnica ministra, imali zakonska ovlašćenja na osnovu kojih bi svojim zakonitim postupanjem onemogućili puštanje u rad vestibila krila B prije nego što su za to ispunjeni zakonom propisani uslovi pa samim tim i korišćenje navedenog objekta od strane putnika i građana, na koji način bi bilo spriječeno nastupanje posljedice u vidu povređivanja i pogibije više lica do kojeg je došlo rušenjem nadstrešnice 1.11.2024. godine“.

Napomena: Optužnica u koju je Forbes imao uvid je preliminarnog karaktera, budući da se nalazi u fazi preispitivanja od strane nadležnog suda. Okrivljeni u postupku imaju pravo da podnesu odgovor na optužnicu, nakon čega je Sud, između ostalog, ovlašćen da potvrdi ili odbije optužnicu u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku.

Ovaj tekst ne prejudicira dalji tok postupka ni njegov ishod, niti na bilo koji način imputira odgovornost ovdje okrivljenima, odnosno ne označava okrivljene učiniocem kažnjivog djela, odnosno proglašava krivim ili odgovornim prije pravnosnažnosti odluke suda.

Jedini cilj ovog teksta je da opiše dosadašnje aktivnosti tužioca u postupku povodom pada nadstrešnice koja je usmrtila 15 ljudi, a koje su opisane u optužnici, što je nesumnjiva stvar o kojoj javnost treba da zna.