Radovi na nadstrešnici su bili planirani, ali šta je s krovom
Rekonstrukcija zgrade željezničke stanice u Novom Sadu prema proračunu projektanata trebalo je da košta nešto više od tri miliona eura. To pokazuje projekat rekonstrukcije koji je juče objavila Nova ekonomija. Time je javnost dobila nove informacije o ovom poslu koji je okončan tragedijom i gubitkom 14 života.
Da li je to konačna cijena radova nije poznato, ali ono što je objavljivanje projekta donijelo jeste informacija da konstrukcija od metala i stakla koja je dodata na nadstrešnicu nije naknadna ideja već je od početka bila planirana.
Iako je javnost sada u boljoj poziciji da razumije šta se dogodilo i šta je uzrok pada nadstrešnice, ipak projekat otvara nova pitanja. Zašto je dodata konstrukcija na nadstrešnicu, šta je tačno rađeno na krovu objekta i gdje je ključni razlog nesreće.
Troškovi
Kako se može vidjeti iz dokumenta, uređenje željezničke stanice odnosno svi radovi na četiri krila zgrade i prostoru ispred nje, trebalo je da koštaju 365.934.532,18 dinara sa porezom.
Od toga, najveći dio išao je na samu rekonstrukciju zgrade odnosno na arhitektonske radove, 288,8 miliona dinara bez PDV-a. Za spoljno uređenje bilo je potrebno izdvojiti devet miliona dinara, za saobraćajnice 5,5 miliona i za rušenje postojećih objekata još 1,5 miliona.
Od 288 miliona dinara predviđenih za arhitektonske radove, najveći dio – čak 119,7 miliona dinara – bilo je opredijeljeno za aluminariju i bravarske radove. Riječ je prije svega o radovima na prozorima, vratima, pregradama, vjetrobranima, ogradi i kapiji.
Po vrijednosti slijedi izdvajanje 45 miliona dinara za hidroizolaciju krovova i drugih djelova objekta, presijecanje vlage u zidovima, termo i zvučnu izolaciju.
Nešto više od 31 milion dinara planiran je za suvomontažne radove odnosno za radove na spuštenim plafonima, pravljenje montažnih zidova od gipsanih ploča i dr.
Među skupljim radovima bili su i oni vezani za demontažu i rušenje, 23,8 miliona dinara. Taj novac trebalo je da bude izdvojen za veliki broj radova među kojima su rušenje zidova, obijanje keramičkih i mermernih ploča, maltera, probijanje otvora, demontaža starih vrata i prozora, skidanje stare hidroizolacije i dr.
Svi radovi na zgradi
Radovi na arhitekturi | Vrednost bez PDV-a |
Radovi demontaže i rušenja | 23,8 miliona |
Zemljani radovi | 75.696 dinara |
Betonski i armirano betonski radovi | 2,4 miliona |
Armirački radovi | 1 milion |
Zidarski radovi | 8,5 miliona |
Suvomontažni radovi | 31,7 miliona |
Izolaterski radovi | 45,6 miliona |
Aluminarija i bravarski radovi | 119,7 miliona |
Limarski radovi | 1 milion |
Čelična konstrukcija | 1 milion |
Keramičarski radovi | 9 miliona |
Podopolagački radovi | 6,8 miliona |
Molersko farbarski radovi | 10,5 miliona |
Kamenorezački radovi | 13,1 milion |
Fasaderski radovi | 7,7 miliona |
Razni radovi | 6,3 miliona |
Ostali radovi | |
Saobraćajne površine | 5,5 miliona |
Spoljno uređenje | 9 miliona |
Rušenje postojećih objekata | 1,5 miliona |
Ukupno | |
Iznos bez poreza | 304,9 miliona |
Iznos sa porezom | 365,9 miliona |
Prethodno stanje
Kako se može vidjeti iz dokumenta koji kao odgovorni projektant ispred CIP-a potpisuje arhitekta Branislava Lazović, ona potvrđuje da je projekat urađen u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji, propisima, standardima i normativima iz oblasti izgradnje objekata i pravilima struke.
U projektu je ocijenjeno da je zgrada stanice u konstruktivnom smislu u dobrom stanju i vizuelnim posmatranjem je ocijenjeno da se ne uočavaju oštećenja koja bi uticala na stabilnost.
Ipak, nedostaci postoje, a najprije se ističe fasada za koju se navodi da je oštećena usljed atmosferskih i mehaničkih uticaja i da je na pojedinim mjestima došlo do otpadanja kamenih ploča i mermera.
Za drvene i metalne prozore, vrata i pregrade se ističe da su u lošem stanju i ne zadovoljavaju u pogledu energetske efikasnosti.
Kada je riječ o krovovima, konstatuje se da zbog zapušenih slivnika dolazi do sakupljanja vode i procurivanja i prelivanja koje se vidi na vijencima i plafonima unutar objekta.
Konstatuje se višegodišnje neodržavanje zgrade.
Promjene
U dokumentu se navodi da je idejnim projektom obuhvaćen niz programskih, ali i strukturnih, intervencija na objektu kako bi se reaktivirao.
„Predviđeni su radovi na sanaciji podova, krovnog pokrivača, kao i energetska sanacija“, navodi se u dokumentu.
Među više od 20 radova, a gdje je, između ostalog i izgradnja nove galerije unutar centralnog hola zgrade, ugradnja liftova, sanacija fasade zgrade, pominje se i nadstrešnica koja je pala.
„Nadstrešnica iznad glavnog ulaza se sanira i djelimično zatvara – postojeći otvori kaljenim laminiranim staklom u inoks potkonstrukciji sa gornje strane. Sa donje strane puni djelovi nadstrešnice se oblažu cementnim pločama za spoljnu upotrebu – Aquapanel skylite debljine 8mm“, stoji u projektu.
Na kraju se konstatuje, a to je i podebljano, da predviđeni radovi ne ugrožavaju stabilnost postojećeg objekta, kao ni autentični izgled.
Nadstrešnica
U projektu se može vidjeti da su projektanti u startu planirali da na nadstrešnicu postave metalno-staklenu konstrukciju koja bi zatvorila postojeće otvore.
Iako se za neke radove navodi zašto se izvode odnosno šta je njihov cilj, objavljeni dokument ostavlja bez odgovora jedno važno pitanje. Zašto je uopšte postavljena nova konstrukcija? Koja je bila njena svrha?
Ako je cilj bio zaštita od vode i snijega koji kroz otvore padaju pred ulaz u zgradu, postavlja se novo pitanje da li je to bilo neophodno i opravdano. Kako se može vidjeti iz nacrta u projektu, testerasti krov zgrade natkrivao je oko dvije trećine nadstrešnice pa je pitanje da li je bio sam po sebi dovoljna zaštita ili je bilo neophodno zatvaranje tih otvora. Za te otvore stručnjaci su navodili prethodnih dana da su imali svrhu zaštite nadstrešnice u slučaju jakih vjetrova.
Iz projekta se može vidjeti da je postavljeno kaljeno laminirano staklo. Ova vrsta stakla je veoma otporna i koristi se kao zaštitno. Takođe je i jedna od njegovih karakteristika da se ne raspršuje pri lomljenju što je za ovakvu vrstu objekta sigurno važno.
Dimenzije
Međutim, iz projekta nije odmah uočljivo o kojoj masi konstrukcije je riječ, koja je debljina stakla i inoksa na kojem je ležalo.
Ono što se može zaključiti iz dokumenta, jeste da je ova konstrukcija pokrila oko trećine površine nadstrešnice. U prevodu, dodata je konstrukcija čija je površina bila oko 100 kvadrata, a cijela nadstrešnica ima oko 300. U zavisnosti od specifikacije materijala, stručnjaci će vjerovatno moći da odrede njenu približnu težinu.
Za odgovor na pitanje da li je to bila dovoljna težina da ugrozi statiku nadstrešnice i cijele zgrade moraće po svemu sudeći da se sačeka na ishod istrage.
Sa objavljivanjem ovog podatka, fokus javnosti će sada biti još više na krovu i da li je ključni problem bio tamo.
Radovi na krovu
U deskriptivnom dijelu projekta, testerasti krov koji se nalazi na glavnom dijelu stanične zgrade i po čemu je ona prepoznatljiva, među predviđenim radovima pominje se samo jednom. I to kada je riječ o radovima u unutrašnjosti stanične zgrade. Naime, navodi se da će sa donje strane testerastog krova biti urađen novi metalni plafon.
S druge strane, izrada hidroizolacije u tom dijelu dokumenta pominje se samo kada je riječ o sanaciji ravnih krovova na zgradi.
Ipak, u tabelarnom dijelu projekta, gdje se navodi popis troškova, testerasti krov se pojavljuje i u dijelu radova na hidroizolaciji. U dijelu „nabavka materijala i izrada termo i hidroizolacije krovova“, pominju se i ravni dio krova i testerasti krov na krilu B (centralni dio zgrade) .
U tom dijelu navodi se plan za ugradnju FTO membrane, geotekstil folije, stiropora debljine 15-20 centimetara, parne brane sa potparivačima i hidroizolacije. Za radove na hidroizolaciji krovova sva četiri krila stanične zgrade bilo je planirano 42 miliona dinara. Od toga, sudeći prema površini krovova, oko 12 miliona dinara bilo je predviđeno za testerasti krov.
Skidanje podloge
Ono što je važnije, iz projekta se može vidjeti da su u dijelu radova na demontaži i rušenju, projektanti predvidjeli da se na testerastom krovu skine postojeća bitumenska hidroizolacija. Planirano je bilo da se uradi čišćenje i priprema podloge za izradu novih hidro i termičkih slojeva krova.
Iz projekta se može vidjeti da je ispod bitumenske hidroizolacije bila betonska podloga debljine 5 cm, staklena vuna od 4cm, vazdušni sloj (3cm), gredice 5/8cm, staklena vuna (5cm), platno i perforirani lim (1mm).
U projektu se ne pominje ono o čemu je javnost spekulisala prethodnih dana, da su pri izvođenju radova uklonjene tzv. kotve za koje su bile „obješene“ utege, a što bi dovelo do pada nadstrešnice.
Da li je sve zaista i urađeno kako je naložio projektant, a što bi po svemu sudeći omogućilo da se vidi kakvo je stanje betona na krovu (samim tim i djelova za koje su se držale utege o koje je visila nadstrešnica), trebalo je da potvrdi nadzor.
To za sada nije poznato, a istraga bi trebalo da pokaže da li su i izvođač i nadzor uradili svoj dio posla na krovu. I da li je primijećeno da postoje problemi sa kvalitetom podloge za koju su bile zakačene utege. Odnosno, da li su mogle da izdrže nadstrešnicu sa dodatom konstrukcijom.
Ivan Radak, Forbes Srbija