Ovaj milijarder iz industrije piva želi potpuno preobraziti Filipine
Konglomerat San Miguel za hranu i piće milijardera Ramona Anga mijenja se u giganta za infrastrukturu.
Naslovna fotografija internet stranice kompanija San Miguel, najpoznatije po svom 134 godine starom istoimenom brendu piva, ne prikazuje pivaru, već autoput koji na 39 kilometara spaja Manilu s obližnjim provincijama na sjeveru i jugu. Upravo to je najveći ulog ovog stoljetnog konglomerata. Pod predsjednikom Ramonom Angom kompanija se pozicionirala kao graditelj nacije s ambicioznim planovima za infrastrukturu, dobijanjem ugovora za aerodrome, puteve s naplatom putarine i elektrana. Tempo je furiozan.
U martu je kompanija dobila 2,9 milijardi dolara vrijedan ugovor za obnovu i upravljanje zastarjelim aerodromom NALA (Ninoy Aquino International Airport) u Manili, koja je najvažniji ulaz u čitavu zemlju. Istovremeno se gradi novi aerodrom Bulacan, nekih 40 kilometara od glavnog grada. U istom mjesecu je San Miguel Global Power Holdings najavio trostrano partnerstvo s kompanijama Aboitiz Power i Meralco PowerGen za razvoj 3,3 milijarde dolara vrijednog postrojenja za tečni prirodni gas u provinciji Batangas, južno od Manile.
Ovakva poplava projekata od San Miguela je stvorila najzaduženiju kompaniju na Filipinima – 2023. godine dug joj je iznosio 26 milijardi dolara. Omjer duga i kapital iznosi 2,2, što je dvostruko više od najvećih konglomerata u zemlji, pokazuju podaci Bloomberga.
Ipak, Ang – najveći pojedinačni dioničar kompanije i jedan od najbogatijih ljudi na Filipinima (3,8 milijardi dolara) – nije obeshrabren. “San Miguel ima finansijske kapacitete za izvođenje tih projekata,” rekao je tokom dvosatnog intervjua u sjedištu kompaanije u finansijskom okrugu Ortigas, istočno od Manile. “Naši investicioni planovi podržani su snažnim bilansom,” insistira.
Za 70-godišnjeg Anga ova promjena smjera prilika je da učvrsti svoju ostavštinu – giganta za hranu i piće preoblikuje u giganta za infrastrukturu koji Filipine mijenja doslovno iz temelja. U sljedećih pet godina, Ang je namijenio kapitalne izdatke od 1,4 biliona pezosa, od čega će 86 posto, ili 1,2 biliona pezosa, ići u proširenje infrastrukturnog traga kompanije.
Najveći cilj ove vizije – u zemlji gdje rupe u infrastrukturi prema Asian Development Banku predstavljaju ogroman izazov – je pojačati ekonomski rast Filipina, kaže, i privlačenje stranih investitora i turista. To će poboljšati potrošnju i pojačati originalni biznis San Miguela – hranu i piće. “Kada je naša ekonomija snažna,” kaže Ang, “Kada više Filipinaca dobro živi, svi naši biznisi imaju koristi.”
Pivo San Miguel praktički je sinonim za Filipine, a sistem distribucije proteže se po svakom kutku nacije. Prva pivara osnovana je davne 1890. godine dok su Filipini još bili španska kolonija, a tokom protekle decenije kompanija je ušla i u sferu hrane i pakovanja. Ang se kompaniji pridružio 1998. godine kao potpredsjednik za vrijeme vođstva bivšeg predsjednika kompanije Eduarda Cojuangcoa Jr-a, a upravo on je vodio ekspanziju kompanije u preko deset novih industrija, uključujući rafiniranje nafte, energiju, željeznicu i cement.
Godine 2009. San Miguel je krenuo u svoje prve projekte puteva s naplatom putarine i elektrana, a sljedeće godine preuzeli su većinski udio u Petronu, najvećoj rafineriji nafte na Filipinima po prihodima. Otada su godišnji prihodi porasli osam puta, od 174 milijarde na 1,4 biliona pezosa prošle godine. Većina ove diverzifikacije došla je od novca iz sektora hrane i piva, kaže Džon Gatmejten (John Gatmaytan), predsjednik Luna Securitiesa iz Manile. “Ang je odradio odličan posao koristeći taj temelj za ulazak u druge biznise. San Miguel je preuzeo finansijski zahtjevne i dugotrajne projekte koji su ključni za razvoj Filipina.”
San Miguel je proteklih 100 godina rastao na prodaji piletine i piva, a sada se uhvatio u koštac s osnovnim potrebama nacije: cjenovno pristupačnom električnom energijom, boljim putevima, modernim aerodromima i putničkim vozovima. “Ako gledate posljednjih 30 ili 40 godina, investicije u ove ključne industrije bile su spore,” kaže Ang. “Zato smo zaostajali za uporedivim državama jugoistočne Azije.
Uzmimo za primjer električnu energiju: američki tehnološki giganti Amazon, Gugl (Google) i Majkrosoft (Microsoft) ulažu milijarde dolara u data centre u Indoneziji, Maleziji, Singapuru i Tajlandu. Filipini nisu na tom popisu jer je tamo struja skupa, naglašava ekonomist Euben Paracuelles koji radi u japanskoj brokerskoj kompaniji Nomura u Singapuru. Po cijeni od 0,17 dolara po kilovat-satu, cijena električne energije za domaćinstva među najvišima je u regiji, pokazuju podaci Statiste.
Kako bi povećali snabdijevanje jeftinijom i čišćom energijom, San Miguel modernizuje svoje elektrane s ukupnim kapacitetom od 6.595 megavata. Novi zajednički poduhvat za LNG dodaće još 2.500 megavata u ukupni kapacitet zemlje od 28.000 megavata, a uz to će obezbijediti “ne samo pouzdanu, već i efikasnu energiju za mnoge Filipince“, bjašnjava Ang,
San Miguel je već sad najveći upravnik puteva s naplatom putarine u zemlji po prihodima, ali u narednih 5 godina Ang planira izgraditi još 1.100 kilometara novih puteva koje će spajati centar Manile s udaljenim provincijama. To će skratiti vrijeme putovanja do glavnog grada i udvostručiti postojeću mrežu autoputeva u kompaniji. Predloženo spajanje San Miguelovog biznisa za autoputeve s ogrankom Metro Pacific Investmenta, Metro Pacific Tollways, još bi povećao kombinovano poslovanje grupe u Indoneziji, Filipinima i Vijetnamu. “Trebalo bi da možemo raditi zajedno,” rekao je o partnerstvu s Angom Pangilian, predsjednik Metro Pacifica. “Nadam se da ćemo iskoristiti snage i postići ono što svi želimo.”
“Da bismo dosegli brojku od 30 miliona turista godišnje, treba nam nova vazdušna luka i treba da riješimo problem saobraćaja”
Što se aerodoroma tiče, Filipini zasad nisu uspjeli stvoriti dobar prvi utisak za posjetioce. NAIA u Manili redovno završava na listana najgorih vazdušnih luka u Aziji. Prošle godine je Filipine posjetilo manje od 6 miliona turista, dok je Singapur te godine posjetilo 13 miliona, a Tajland 28 miliona ljudi, pokazuju podaci vlade. Ironično je to što je zemlja bila pravi magnet za turiste u 70-im i 80-im godinama prošlog vijeka. Tada su posjetioce u zemlju najviše privlačili redom sunce, pijesak i San Miguel. “Da bismo dosegli brojku od 30 miliona turista godišnje,” kaže Ang, “treba nam nova vazdušna luka i treba da riješimo problem saobraćaja”.
Ang je predlog za novi aerodrom u Bulacanu iznio 2017. godine, uz ideju da ona može dočekati 100 miliona putnika godišnje. Odobrenje za izgradnju i upravljanje vazdušnom lukom na 50 godina dobio je 2020. godine. Očekuje se da će novi aerodrom biti otvoren 2028. godine, a nalaziće se blizu industrijskog parka, rezidencijalnih područja, golf-terena i trkališta. Očekuje se da će industrijski park odvući dovoljno kompanija koje prevoze teret vazduhom od stare vazdušne luke kroz koju je prošle godine prošlo 45 miliona putnika.
Ang insistira da je zemlja dovoljno velika – i ima dovoljno veliku potražnju – za dva međunarodna aerodroma. Uz prihode od upravljanja aerodrom, San Miguel računa i na izvor prihoda od maloprodaje, logistike, snabdijevanja gorivom i prilika za razvoj nekretnina. “Biramo projekte koji dobro odgovaraju našem trenutnom portfelju i stvaraju sinergije s drugim biznisima,” dodaje.
Dolazak do aerodroma – ili bilo koje druge lokacije u Manili – potpuno je drugi problem. Privatni diveloperi sarađuju s vladom na izgradnji sistema željeznice u i oko glavnog grada koji bi zaobilazili zloglasne gužve na putevima. Očekuje se da će prva dionica pruge od 22 kilometra, koja spaja provinciju Bulacan s gradom Quezon, biti otvorena naredne godine. Otvorenje 2022. je bilo odgođeno zbog pandemije i kašnjenja izazvanih pregovaranjem o zemljištu s postojećim zemljoposjednicima. U prvoj godini poslovanja, Ang očekuje da će nova linija prevoziti 300.000 putnika dnevno, kao i da će taj broj u 10 godina usljed širenja porasti na 850.000 dnevno.
Ti dugotrajni infrastrukturni projekti izazvali su zabrinutost investitora zbog duga i njegovog uticaja na zaradu kompanije. U prvom tromjesečju 2024. godine neto dobit San Miguela prepolovila se na 8,9 milijardi pezosa u poređenju s istim periodom godinu ranije, uglavnom zbog gubitaka na deviznoj razmjeni.
“San Miguel ima izuzetno veliku izloženost dugu u dolarima, među najvećima na Filipinima,” kaže Jan Garsia (Ian Garcia), analitičar u AP Securitiesu u Manili. “To je dvostruki udar za dionice – slabiji pezos i veće kamatne stope.” Dionice se još nisu oporavile na pretpanedmijske nivoe, a čak 46 posto su manje od rekordnih 183,70 pezosa iz avgusta 2019. godine.
Ang samo odmahuje rukom. “Ne gledamo cijenu dionica jer nemamo namjeru prodavati dionice,” kaže on, dodajući da ga mnogo više zanima poboljšanje toka novca. On više voli posmatrati EBITDA (zarada prije kamata, poreza, depresijacije i amortizacije) kojeg planira da udvostruči do 2028. godine. Takođe je uvjeren da će u istom tom periodu San Miguel ostvariti dvocifreni rast prihoda i dobiti.
“Profit je važan… ali nikada nije bio jedina motivacija kompanije.”
Iako je još snažno uključen u poslovanje kompanije, Ang je počeo planirati nasljednike. U junu je njegov najstariji sin, 44-godišnji Džon Pol (John Paul) koji je ranije vodio Eagle Cement, unaprijeđen na poziciju izvršnog direktora za poslovanje kako bi Angu pomogao voditi kompaniju. “Neću biti manje aktivan,” objašnjava Ang, dodajući da bi želio vidjeti završetak najvećih infrastrukturnih projekata kompanije prije nego ode u penziju.
Mehanički inženjer po struci, Ang sebi ne može pomoći, već stalno traži nove tehničke izazove. Trenutno proučava hvatanje ugljenika i podzemno skladištenje emisija. Takođe procjenjuje projekat rudarenja bakra na jugu Filipina koji bi mogao postati najveći rudnik u zemlji. “Prirodno mi je da učim kako da stvari funkcionišu bolje,” kaže on, “da osmišljavam rješenja za probleme.”
Izvan biznisa, Ang ima još jednu misiju: čišćenje prljavih rijeka centra Manile i obližnjih provincija Bulacan i Laguna. Od 2020. godine San Miguel je uložio oko 20 milijardi pezosa za smanjenje poplava uklanjanjem 6 miliona tona mulja i otpada. Ang čak razmišlja o prikupljanju kišnice koju bi ubacivao u vodonosne slojeve i spriječio potonuće tla.
“Profit je važan jer nam omogućava da investiramo u nove projekte, ali to nikada nije bila jedina motivacija kompanije,” zaključuje Ang. “Naš fokus je na pokretanju ekonomskog rasta, osnaživanje lokalnih industrija i kreiranje radnih mjesta.”
Ian Sayson, Forbes; Jonathan Burgos, Forbes
This Billionaire Beer Baron Wants To Rebuild The Philippines
(Prevela: Nataša Belančić)