Koka-kola se suočava sa plaćanjem više milijardi dolara Poreskoj upravi

Proizvođač popularnog pića možda duguje čak 16 milijardi dolara (14,7 milijardi eura) zaostalih poreza i kamata.

Prošle sedmice sudija američkog Poreskog suda presudio je protiv Koka-kole (Coca-Cole) u slučaju transfernih cijena (cijene koje se koriste u transakcijama između povezanih pravnih lica). Kompanija se žalila na odluku, ali je ipak dodala da će platiti šest milijardi dolara (5,5 milijardi eura) poreza i obračunatih kamata.

Ali konačni račun američke Poreske uprave (IRS) mogao bi biti i veći.

Ako Poreska uprava upotrijebi isti argument za druge poreske godine i na kraju pobijedi, Koka-kola će dugovati oko 16 milijardi dolara (14,7 milijardi eura) zaostalih poreza i kamata, navodi kompanija u svom tromjesečnom izvještaju.

U istom izvještaju Koka-kola je takođe nagovijestila visok rizik za Poresku upravu, koja je nekoliko puta pobijedila u slučajevima transfernih cijena. Na njihov bi slučaj mogle uticati nedavne odluke Vrhovnog suda, uključujući ovogodišnji slučaj Loper Bright protiv Raimonda. Čineći to, Vrhovni sud je poništio četiri decenije staru doktrinu da se sudovi moraju povinovati razumnim tumačenjima regulatora dvosmislenih zakona. Vrhovni sud presudio je da bi sudovi trebalo da “koriste nezavisno diskreciono pravo u određivanju značenja zakonskih odredbi”, što povećava vjerovatnost uspjeha kada stranke osporavaju savezne agencije.

Ova i druge nedavne odluke koje su podrezale krila regulatorima dovele su do nagađanja da bi čak i neki od postojećih propisa i smjernica Poreske uprave mogli biti ugroženi. Uključujući one koje uređuju transferne cijene. Kompanije koje se trenutno bore s Poreskom upravom na sudu oko transfernih cijena — koje je posljednjih godina postalo unosno i uspješno područje za vladu — uključuju Fejsbuk (Facebook) (sada Meta), Medtronik (Medtronic) i Abbott Labs.

Šta su transferne cijene

Transferne cijene složeni su koncept koji utiče na raspodjelu troškova multinacionalnih kompanija, a time i na njihovu oporezivu dobit. Primjer je kompanija koja osniva nekoliko podružnica širom svijeta. Matica može prenositi robu, usluge i imovinu iz jedne firme u drugu, što samo po sebi nije sporno. Međutim, transakcije između tih društava moraju se izvršiti po istoj cijeni kao da su roba, usluge i imovina preneseni između nepovezanih i nezavisnih strana. To se ne događa često.

Transakcije su često strukturirane tako da prebacuju dobit iz zemalja s visokim porezima u zemlje s niskim porezima. Na taj način kompanije smanjuju poreske troškove. Najpopularnija meta zloupotrebe transfernih cijena je nematerijalna imovina, uključujući licence za proizvodnju, distribuciju, prodaju, tržište i promovisanje proizvoda na stranim tržištima. Budući da nematerijalna imovina, za razliku od nekretnina, nema fizički dom, lako ju je prenijeti u zemlje koje nude pogodnosti, uključujući povoljniji poreski tretman. Upravo je o tome riječ u slučaju Koka-kole.