Vjerovali ili ne: Srpski preduzetnik sjedište preduzeća registrovao na adresi Vlade

Igraonice za dječije rođendane i prije deceniju, a i danas, su atraktivan biznis za mnoge preduzetnike. Cijena zakupa i organizacije, koja premašuje više stotina eura za dva do 2,5 sata zabave, nije prepreka za roditelje, pa se u mnogim prostorima i sada teško nalazi slobodan termin i zakazuje se mjesecima unaprijed.

Prije više od decenije i u Poenkareovoj ulici na Paliluli otvorena je jedna takva, pod nazivom Disco Jump. Osnovao je preduzetnik Dejan Savić, koji ove godine puni 52 godine.

Zvaničan naziv bio je Dejan Savić PR Centar za zabavu i rekreaciju JUMP, a datum registracije u APR-u – 19. maj 2011. Poslovni poduhvat nije dugo poživeo, tek četiri godine, i preduzetnik je iz registra obrisan u oktobru 2015.

Biznis mu je ugašen na zahtjev Narodne banke Srbije zbog, kako je navedeno, blokade poslovnog računa u neprekidnom trajanju dužem od dvije godine.

Još jedna priča o neuspjehu ne bi predstavljala ništa čudno jer se svake godine u Srbiji ugasi i više od 20.000 preduzetnika, da Savić nije, nekoliko mjeseci prije gašenja, sjedište svog biznisa iz Poenkareove prebacio ni manje ni više nego u Nemanjinu 11 odnosno na istu adresu gde se nalazi – Vlada Srbije.

Rješenje kojim je usvojen zahtjev za promjenu sjedišta donijeto je u junu 2015.

Ne može da se ponovi?

Na pitanje kako je moguće da jedan preduzetnik registruje svoj biznis na adresi Vlade Srbije, u Agenciji za privredne registre kažu za Forbes Srbija da se postupak registracije zasniva na načelu formalnosti.

Šta to znači? Preduzetnik podnosi prijavu, prilaže dokumenta i podatke, ali APR nije dužan da ispituje tačnost činjenica iz prijave, vjerodostojnost priloženih dokumenata i pravilnost i zakonitost postupaka u kome su dokumenti donijeti. Za tačnost i istinitost odgovornost snosi podnosilac prijave, objašnjavaju u agenciji.

Takođe, podnosilac prijave nije dužan da APR-u podnese dokaz o vlasništvu ili zakupu prostora u kojem želi da mu bude sjedište. Vlasnik prostora (u ovom slučaju Vlada Srbije) može da ospori registraciju.

Druge institucije nadležne su da provere istinitost podataka i mogu da pokrenu postupak za utvrđivanje ništavosti ove registracije i po presudi suda, APR bi obrisao tu registraciju.

Očigledno je bilo potrebno vrijeme za to jer je igraonica „radila“ na adresi Vlade Srbije četiri meseca. Uvjeravaju nas da se ovako nešto sada ne bi ponovilo.

Predsjednik Vlade Srbije u to vrijeme bio je Aleksandar Vučić, ali vjerovatno nije znao da u blizini kabineta „ima“ igraonicu.

Turbulentno poslovanje

Vlasnik JUMP-a nekoliko puta je obustavljao poslovanje. U februaru 2012. podnio je zahtjev za prekid obavljanja djelatnosti od marta iste godine.

Potom je krajem jula podnio zahtjev da od avgusta nastavi s radom.

Drugi prekid poslovanja uslijedio je u januaru 2013.

Potom u junu 2015. dolazi do promjene sjedišta, a u oktobru i do brisanja.

Da je igraonica poslovala, može se vidjeti na društvenim mrežama. Na Fejsbuku i dalje postoji stranica igraonice, sa posljednjom objavom iz 2015. Takođe, tu je i kanal na YouTube gde se mogu videti snimci sa dečijih rođendana. Posljednji video takođe je iz 2015. Igraonica je imala i svoj sajt, ali više nije aktivan.

Ono što se još može naći u dostupnim podacima jeste da su Železnice Srbije u maju 2015. pokrenule sudski postupak kako bi naplatile dugovanje od JUMP-a. Prema dostupnim podacima, vrijednost potraživanja je 2,7 miliona dinara. Donijeto je rješenje o izvršenju, ali su ročišta nastavila da se održavaju i posljednje je održano u decembru 2021, davno nakon što je preduzetnik ugašen.

Željeznicama smo poslali upit kako bismo saznali kakva je sudbina tog spora i naplate i zbog čega su tužili Savića, međutim do objavljivanja teksta odgovori nisu stigli. Ono što bi moglo da se pretpostavi jeste da je dug mogao da nastane po osnovu korišćenja prostora jer su objekat u kojem je radila igraonica, kao i susjedni objekti, na zemljištu Železnica u okviru Dunav stanice.

Kako je navedeno u rješenju o brisanju preduzetnika, zahtjev je podnijela Narodna banka Srbije zbog blokade računa u neprekidnom trajanju od dvije godine. Kako procedura nalaže, APR je dao preduzetniku rok od 30 dana da dostavi potvrdu da nije u prinudnoj naplati odnosno dokaz da mu je račun deblokiran tj. aktivan.

Kako se može pročitati u rješenju, preduzetnik nije postupio po tom nalogu. APR je uvidom u registar NBS potvrdio da je račun i dalje blokiran i odlučio da obriše preduzetnika iz registra čime je zvanično prestao njegov rad.

Ko sve posluje u Nemanjinoj 11

Nemanjina 11 uglavnom je rezervisana da bude sjedište ministarstava, direkcija, kancelarija i drugih posebnih organizacija čiji je osnivač Vlada Srbije.

Ipak, ovdje trenutno posluju i tri kompanije. Najmlađa je firma Ložionica doo koja je osnovana 14. marta ove godine. Djelatnost preduzeća je upravljanje ekonomskim subjektom, tačnije zgradom Ložionice u Beogradu na vodi koja će po završetku rekonstrukcije postati centar kreativne industrije. Osnovana je sa 1.000 dinara kapitala i v.d. direktora je Ana Ilić.

Nešto stariji je BIO4 doo. Osnovan je u julu prošle godine takođe sa kapitalom od 1.000 dinara i sa istom djelatnošću – upravljanje ekonomskim subjektom. Ovdje je riječ o preduzeću koje će upravljati razvojem naučnog BIO4 kampusa. Za direktorku je imenovana Smiljana Krivokuća.

I Ilić i Krivokuća su radile u kabinetu bivše premijerke Ane Brnabić.

Treće, i možda najkontroverznije preduzeće na adresi Nemanjina 11, nosi i zanimljivo ime – Tačka ključanja Srbija doo.

Preduzeće je osnovano u aprilu 2022. sa šifrom djelatnosti 7022 – konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.

Vlada Srbije vlasnik je 80% preduzeća, a po 10% drže ruski entiteti za koje se tvrdi u medijima da su direktno povezani s režimom Vladimira Putina – Autonomna neprofitna organizacija Agencija strateških inicijativa za promovisanje novih projekata i Autonomna neprofitna organizacija Platforma nacionalna tehnološka inicijativa.

Upisan je osnovni kapital od 100.000 dinara, a uplaćen 80.000 (u skladu s udjelima, Srbija je trebalo da uplati 80.000 dinara, a dva ruska partnera po 10.000 dinara).

Osnivanju je prethodio Memorandum o razumijevanju između Kabineta ministra za inovacije i tehnološki razvoj i dvije ruske organizacije, a potom i zaključak Vlade. Državu je u ovom poslu zastupao ministar bez portfelja Nenad Popović.

Poslovanje preduzeća detaljnije je krajem januara istražio Radio Slobodna Evropa.

Ivan Radak, Forbes Srbija