Kad čatbot intervjuiše za posao

Čatbotovi (chatbots) u ljudskim resursima sve više se koriste u industrijama poput zdravstva, maloprodaje ili uslužnih djelatnosti kako bi filtrirali nekvalifikovane kandidate i zakazali termine za one koji bi mogli biti dobar izbor.

Dok je Amanda Klejpul (Amanda Claypool) početkom juna tražila posao u restoranu brze hrane u gradu Ešvilu u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini, naletjela je na neočekivanu i iritantnu prepreku: problematične čatbot regrutere.

Mekdonaldsov (McDonald’s) čatbot odobrio joj je intervju uživo s poslodavcem, no zbog tehničkih problema ga nije uspio zakazati. Sličan alat restorantskog lanca Vendis (Wendy’s) dogovorio joj je sastanak uživo, no za posao za koji nije bila kvalifikovana. I još jedan primjer: čatbot lanca Hardis (Hardees) “poslao” ju je na intervju s menadžerom koji u tom trenutku nije bio u poslovnici.

Ovakvu strategiju zapošljavanja teško bi se moglo opisati kao besprekornu.

“Pojavila sam se u Hardisu i tamo su me iznenađeno gledali. Radnici u restoranu nisu imali pojma što da rade sa mnom ili kako da mi pomognu,” prepričava Klejpul za Forbs. “Sve je izgledalo mnogo komplikovanije nego što bi trebalo biti.”

MekDonalds i Hardis nisu odgovorili na upite za komentar, dok je portparol Vendis za Forbs izjavio kako čatbotovi stvaraju “efikasniji proces zapošljavanja,” dodajući kako je “inovacija u našim genima.”

Rudimentarna tehnologija

Mekdonalds, Vendis, zdravstvena kompanija CVS Health i maloprodajni lanac Louis koriste “Oliviju”, čatbot koji je razvio 1.5 milijarde dolara vrijedan američki start-up Paradox iz savezne države Arizone. Druge kompanije, poput L’Oreala, oslanjaju se na “Mya”, vještačku inteligenciju istoimenog start-upa iz San Franciska.

Većina alata koje firme koriste pri zapošljavanju nisu toliko razvijeni ni kompleksni poput savremenih čhatbotova kao što je ChatGPT. Oni se primarno koriste za oglase za poslove na koje se prijavljuje veliki broj ljudi poput blagajnika, radnika u skladištima ili asistenata korisničke podrške. Vrlo su rudimentarni i postavljaju poprilično direktna pitanja poput: “Znate li da upravljate viljuškarom?” ili “Možete li raditi vikendima?”

Klejpul je na svojoj koži osjetila da ti alati znaju griješiti, a ponekad je teško naći ljudsku osobu koja će preuzeti ako nešto pođe po krivu. Zbog svoje nerazvijenosti, mnogi ti alati zahtijevaju vrlo konkretne odgovore, što može značiti da će neki kvalifikovani kandidati biti automatski odbijeni ako ne odgovore na pitanja tačno onako kako alat to od njih traži.

To bi mogao biti veliki problem za ljude s invaliditetom, pojedince koji ne znaju jezik ili za starije kandidate, upozoravaju stručnjaci. Viši savjetnik pri američkom Odboru za ravnopravnost pri zapošljavanju (EEOC), Aron Konopaski (Aaron Konopasky), strahuje da botovi poput Olivije ili Mya ljudima s invaliditetom ili zdravstvenim problemima neće pružiti alternativne opcije ili drugačije uloge.

“Ako komunicirate s ljudskim bićem, to je prirodna prilika za razgovor o razumnim prilagođavanjima savjeta,” kaže on za Forbs. “Ako je čatbot pretjerano rigidan, a kandidat treba zatražiti neku vrstu izuzeća, alat mu za to možda neće pružiti priliku.”

Diskriminacija

Drugi problem je diskriminacija. Podaci za obuku alata temeljenih na vještačkoj inteligenciji često u sebi sadržavaju ljudske predrasude, što znači da i sam alat može početi diskriminisati.

“Ako čatbot analizira koliko vremena vam je potrebno da odgovorite na pitanje ili koristite li ispravnu gramatiku i kompleksne rečenice, tu može doći do problema s pristrasnošću,” kaže Polin Kim (Pauline Kim), profesorica radnog prava i zapošljavanja na univerzitetu Vašington. Njena istraživanja temelje se upravo na korištenju vještačke inteligencije pri zapošljavanju.

Pristrasnost može biti teško otkriti ako firme nisu transparentne oko toga zašto je neki kandidat odbijen.

Vlade nekih američkih saveznih država počele su uvoditi zakone kojima se nadgleda i reguliše upotreba automatskih procesa pri zapošljavanju. Početkom jula ove godine, grad Njujork je uveo novi zakon koji zahtijeva da poslodavci provjere svoje alate i uvjere se da u njima ne postoji pristrasnost po pitanju rase ili pola. Prije tri godine, savezna država Ilinoj izglasala je zakon kojim od poslodavaca koji vještačku inteligenciju koriste za analizu video intervjua zahtijeva da o tome obavijeste kandidate i dobiju njihov pristanak.

Ipak, alati temeljeni na AI često se čine kao očita opcija za firme koje žele srezati troškove zapošljavanja. Odjeljenje ljudskih resursa često je prvo na redu kada dolazi do smanjenja broja zaposlenih, kaže Metju Šerer (Matthew Scherer), viši savjetnik za radnička prava i tehnologiju pri Centru za demokratiju i tehnologiju. “Ljudski resursi uvijek su glavni trošak za kompaniju, tu se nikada ne generiše dobit,” objašnjava. “Čatbotovi su prvi logičan korak u pokušaju da se smanji teret regruterima.”

To je djelimično logika u pozadini firme Sense HQ koja kompanijama poput Sirsa, Dela ili Sonija pruža čatbotove temeljene na SMS porukama. Oni pomažu regruterima da brže pregledaju informacije o hiljadama kandidata za poslove. Sense HQ tvrdi da njihov alat već sada koristi oko 10 miliona kandidata, a suosnivač Aleks Rozen (Alex Rosen) za Forbes kaže kako taj broj znači da postoji mnogo veći bazen kvalifikovanih kandidata.

“Razlog zašto smo uopšte razvili ovakav čatbot bio je da pomognemo regruterima da razgovaraju sa širim brojem kandidata nego što bi mogli sami,” kaže on, ali ipak se ograđuje: “Ne mislimo da bi vještačka inteligencija odluke o zapošljavanju trebalo donositi sama. Tu stvari postaju opasne. Jednostavno ne mislimo da je tehnologija došla do tog nivoa.”

Agencija RecruitBot vještačku inteligenciju koristi za “češljanje” baze od oko 600 miliona kandidata dobijenih iz javno dostupnih podataka i tržišta oglasa za poslove, a cilj im je pomoći kompanijama pronaći kandidate slične njihovim sadašnjim zaposlenicima.

“To je otprilike slično kao što vam Netfliks preporučuje filmove na bazi drugih filmova koji su vam se svidjeli,” objašnjava za Forbs izvršni direktor i osnivač RecruitBota Džeremi Šif (Jeremy Schiff) Ipak, i tu postoji očit strah od pristrasnosti: stalno zapošljavanje istog profila ljudi ima svoje mane. Amazon je 2018. godine odustao od svog automatskog sistema analize biografija jer je diskriminisao žene, i to zato jer su se za obučavanje alata koristili uglavnom biografije muškaraca.

Testovi ličnosti

Urmila Janardan analitičarka je u Upturnu, neprofitnom udruženju koja istražuje kako tehnologija utiče na prilike za ljude. Ona naglašava da su se neke kompanije okrenule testovima ličnosti kako bi tako suzile broj kandidata, a često pitanja u takvim testovima nemaju nikakve veze s poslom za koji se neko prijavljuje.

“Lako je moguće da ćete biti odbijeni zbog toga kako ste odgovorili na pitanja o zahvalnosti ili ličnosti,” kaže.

Slobodni slikar i pisac Rick Gned prilikom prijave za posao u australijskom supermarketu Vulvortsu (Woolworths) odgovarao je na pitanja o ličnosti u intervjuu s čatbotom. Taj alat izradila je firma za zapošljavanje temeljeno na vještačkoj inteligenciji Sapia AI, a od njega je tražila da napiše odgovore od 50 do 150 riječi na pet pitanja i potom analizirala njegove odgovore, tražeći vještine i osobine koje odgovaraju željama poslodavca. Alat je zaključio da se Gned “dobro nosi s promjenama” i da je “usredsređen na širu sliku, zbog čega može previdjeti detalje.” Gned je ušao u uži krug kandidata za posao, no čitavo je iskustvo za njega bilo dehumanizujuće i zabrinjavajuće, kaže on za Forbes.

Iako Sapia AI ne traži od kandidata da odgovore na pitanja u određenom vremenskom roku, sistem mjeri strukturu rečenice, kao i čitljivost i kompleksnost upotrijebljenih riječi, rekla je u imejlu izvršna direktorica i suosnivačica firme Barb Hajmen (Barb Hyman).

“Ja sam u demografskoj grupu na koju to previše ne utiče, no strahujem za ljude koji pripadaju manjinama, a upravo oni u najvećoj mjeri čine tržište rada s nižim primanjima,” govori Gned.

Za jednog kandidata, koji je zatražio da ostane anoniman kako bi mogao slobodno govoriti, razgovor s čatbotom donio je barem jednu pozitivnu stvar. Vrlo često on nikada ne dobije odgovor nakon slanja prijava potencijalnim poslodavcima, no čatbot mu je barem potvrdio da je njegova prijava primljena.

“To mi je barem malo podiglo raspoloženje,” kaže ovaj kandidat. “No ako bih to morao prolaziti svaki put kada se prijavim na neki posao, bilo bi poprilično naporno.”

Autor originalnog članka: Rashi Shrivastava, Forbes
Link: AI Chatbots Are The New Job Interviewers
(Prevela: Nataša Belančić)