Evropski gradovi traže potpunu zabranu prodaje cigareta sa filterima u EU

Veliki evropski gradovi pozivaju Evropsku uniju da zabrani prodaju cigareta sa filterima, tvrdeći da opušci koji sadrže plastiku nemaju zdravstvene koristi i predstavljaju najveći pojedinačni izvor otpada na gradskim ulicama.

Brisel, Minhen, Dablin i Đenova među gradovima su koji su se pridružili kampanji „Bez plastičnih filtera“ (No Plastic Filter), inicijativi koju predvodi holandska vlada, uz podršku lokalnih samouprava, institucija nadležnih za upravljanje vodama i ekoloških organizacija, piše Politiko (Politico).

Zagovornici zabrane tvrde da pravila EU o „proširenoj odgovornosti proizvođača“, koja obavezuju duvanske kompanije da plaćaju troškove čišćenja otpada, nijesu uspjela da smanje zagađenje izazvano filterima cigareta i da je zbog toga neophodna potpuna zabrana.

„Opušci čine nevjerovatnih 30 odsto ukupnog otpada na javnim površinama Brisela. Taj otpad ne samo da narušava izgled i kvalitet našeg grada već njegovo uklanjanje predstavlja ogroman teret za komunalne službe“, rekao je za Politiko gradski odbornik Brisela zadužen za javnu čistoću Anas Ben Abdelmumen (Anas Ben Abdelmoumen).

Kampanji su se pridružili i brojni drugi gradovi u Belgiji, Njemačkoj, Češkoj, Mađarskoj i Litvaniji.

Inicijativa dolazi u važnom trenutku, dok EU preispituje dva ključna propisa koji bi mogli otvoriti put zabrani filtera za cigarete ili makar plastike koju sadrže.

Prema mišljenju organizatora kampanje, revizija Direktive o duvanskim proizvodima, koju priprema Evropska komisija, predstavlja priliku za potpunu zabranu filtera.

Ukoliko se to ne dogodi, predstojeća revizija Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu mogla bi pružiti drugu mogućnost, kroz zabranu plastike koja se koristi u filterima.

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) takođe podržava zabranu ili postepeno ukidanje filtera, navodeći da oni ne donose zdravstvene koristi.

„Filter cigarete je predmet koji se najčešće baca kao otpad, sadrži plastiku, izaziva toksično zagađenje životne sredine i stvara ogromne troškove opštinama i društvu. Pored toga, filter ne čini pušenje manje štetnim“, rekao je Karl Berenfenger (Karl Beerenfenger), predvodnik kampanje iz holandske nevladine organizacije Fair Resource Foundation.

„To je proizvod koji dovodi potrošače u zabludu, jedna od najvećih prevara u novijoj istoriji. Filter za cigarete nikada nije ni trebalo da bude uveden“, kazao je.

Duvanske kompanije, međutim, tvrde da filteri ipak imaju određenu zdravstvenu svrhu.

„Ne postoji bezbjedna cigareta, sa filterom ili bez njega“, rekao je Nejtan Džons (Nathan Jones), direktor za regulatornu strategiju u EU kompanije Britiš amerikan tobako (British American Tobacco).

„Ali istraživanja pokazuju da filteri pomažu u smanjenju izloženosti određenim otrovnim supstancama i omogućavaju nam da ispunimo propise EU kojima se regulišu emisije štetnih materija iz cigareta. Kada bi postojala održiva alternativa koja bi mogla da se primjenjuje u velikom obimu, koristili bismo je, ali takva alternativa ne postoji“, naveo je Džons.

Najrasprostranjeniji otpad na ulicama

U Hagu se godišnji troškovi uklanjanja opušaka procjenjuju na oko dva miliona eura, prema riječima zamjenice gradonačelnika Izabel Bruders (Isabelle Broeders).

„Iz naše perspektive, preispitivanje Direktive o duvanskim proizvodima predstavlja važnu priliku za zabranu filtera za cigarete. Zalažemo se za zabranu svih filtera, bez obzira na materijal od kojeg su napravljeni“, rekla je Bruders za Politiko.

Većina filtera za cigarete proizvodi se od celuloznog acetata, vrste plastike biljnog porijekla koja se teško razgrađuje.

Biorazgradive alternative postoje, ali nijesu u širokoj upotrebi.

Proizvođači su se zalagali da celulozni acetat bude klasifikovan kao održiv, biorazgradiv proizvod i izuzet iz primjene Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu.

Udruženje duvanske industrije Tobacco Europe usprotivilo se mogućnosti da Evropska komisija ograniči upotrebu plastičnih filtera.

To udruženje želi da se EU umjesto toga usredsrijedi na „podizanje svijesti, efikasno sprovođenje pravila protiv bacanja otpada i proporcionalnu primjenu proširene odgovornosti proizvođača, uz podsticanje inovacija koje bi vremenom omogućile razvoj održivih alternativa“.

Međutim, predstavnici Brisela i Haga uvjereni su da zabrana samo plastike koja se nalazi u filterima ne bi bila dovoljna.

„Dozvoljavanje alternativa koje ne sadrže plastiku stvara opasnu pravnu prazninu. Proizvođači bi mogli da uvedu nove materijale koji ne potpadaju pod tehničku definiciju plastike, a koji bi bili gotovo jednako štetni, dugotrajni u životnoj sredini i pogubni za čistoću javnih površina“, rekao je Abdelmumen.

Holandska vlada, u međuvremenu, navodi da je trenutno fokusirana na zabranu plastike u filterima kroz reviziju Direktive o plastici za jednokratnu upotrebu.

„Ukoliko se to pokaže neuspješnim, isti cilj mogao bi se ostvariti i kroz Direktivu o duvanskim proizvodima“, rekao je portparol holandske vlade za Politiko.

Jogi Hendlin (Yogi Hendlin), filozof životne sredine i istraživač javnog zdravlja na Univerzitetu Erazmus u Roterdamu, opisao je filtere kao „vještački dodatak na kraju cigarete“ za koji ljudi vjeruju da uklanja „najštetnije sastojke dima“.

„Ali sam filter ne donosi nikakve zdravstvene koristi“, rekao je Hendlin, dodajući da su istraživanja čak pokazala da filteri mogu povećati rizik od raka pluća.

„On ne filtrira nijednu od supstanci koje izazivaju rak, a zapravo ne postiže mnogo ni u pogledu samog filtriranja. U suštini, riječ je o kozmetičkoj promjeni boje dima koja navodi ljude da vjeruju kako su bezbjedniji nego što zaista jesu“, kazao je.

Hendlin je podsjetio na značajan sudski slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama iz 2006. godine, u kojem je utvrđeno da su duvanske kompanije obmanjivale pušače reklamirajući „lake“ cigarete i cigarete sa „niskim sadržajem katrana“ kao manje štetne proizvode.