Nekad su ga jeli samo psi, danas Indijci od njega grade milionski biznis
Prije samo 15 godina avokado u Indiji gotovo niko nije želio da kupuje. Zreli plodovi padali su sa stabala i završavali kao hrana za pse, zbog čega su ih lokalno nazivali „psećim voćem“. Na plantažama se avokado nije ni smatrao ozbiljnom poljoprivrednom kulturom, a stabla su se sadila prvenstveno kako bi pravila hlad kafi.
Danas se situacija dramatično promijenila. Avokado postaje sve traženija namirnica među indijskim potrošačima, dok rastuća popularnost zdrave ishrane i promjene životnog stila stvaraju tržište na kojem domaća proizvodnja još ne uspijeva da prati potražnju, piše BBC.
Sunil Bopaja (Sunil Bopaiah) iz kompanije Cottanad Plantations u Kerali kaže da se jedna od prekretnica dogodila oko 2011. godine, kada je bolivudska zvijezda Šilpa Šeti (Shilpa Shetty) javno govorila o korišćenju avokada za njegu kože.
„Cijene su se praktično preko noći udvostručile, a zatim nastavile da rastu“, prisjeća se.
Kompanija koja je avokado nekada koristila samo kao izvor hlada, danas ga uzgaja na oko 16 hektara. Prošle godine ubrala je između 10 i 15 tona, a za tri do četiri godine proizvodnju želi da poveća na 40 do 50 tona.
Potražnja veća od domaće proizvodnje
Ekonomska računica objašnjava zašto se sve više indijskih poljoprivrednika okreće toj kulturi.
Indija godišnje uvozi oko 15.000 tona avokada, dok domaća proizvodnja iznosi svega 8.000 do 9.000 tona, kaže Manilal Palijat (Manilal Palliyath), koji radi na razvoju tamošnje industrije, navodi BBC.
Avokado pritom dolazi u zanimljivom trenutku za indijsku poljoprivredu. Tradicionalne kulture poput kafe i bibera sve više osjećaju posljedice promjenjivih klimatskih uslova, zbog čega poljoprivrednici traže nove izvore prihoda.
Problem je što domaći avokado još ne može uvijek da konkuriše uvoznom.
Husein Šahzad (Hussain Shahzad), izvršni šef kuhinje ugostiteljske grupe Hunger Inc. Hospitality, kaže da indijski proizvođači napreduju, ali da kvalitet, veličina i dostupnost plodova i dalje znatno variraju u zavisnosti od sezone i regiona.
Njegovi restorani zato se i dalje oslanjaju na uvozne sorte koje nude veću ujednačenost.
Od stabla za hlad do profesionalnih zasada
Kako bi smanjili taj jaz, indijski preduzetnici pokušavaju da uzgoj avokada pretvore u ozbiljnu industriju.
Haršit Goda (Harshit Godha) osnovao je 2021. godine Indo-Israel Avocado Nursery, nakon što je u Izraelu proučavao tamošnje metode proizvodnje.
Za pet godina poljoprivrednicima širom Indije isporučio je oko 18.000 sadnica, uglavnom međunarodnih sorti Hass i Pinkerton.
Takvi zasadi malo liče na tradicionalni indijski način uzgoja. Komercijalna stabla nastaju kalemljenjem, moraju se intenzivno orezivati, a različite sorte potrebno je pažljivo kombinovati kako bi se obezbijedilo oprašivanje.
Greška prilikom sadnje može značiti da zasad godinama neće dati očekivani prinos.
Cottanad Plantations je takođe promijenio način proizvodnje nakon saradnje sa stručnjacima iz Južne Afrike. Koristi veći razmak između stabala, uzdignute leje i nove metode sadnje kako bi zaštitio korijen osjetljiv na bolesti.
Indija želi sopstveni avokado
Drugi pravac razvoja nije uvoz stranih sorti, već standardizacija domaćih.
Naučnik Ganešan Karunakaran (Ganeshan Karunakaran) već 25 godina radi na oplemenjivanju lokalnog avokada.
Problem je, objašnjava, što su stabla koja decenijama rastu po indijskim dvorištima genetski veoma različita, pa na tržište stižu plodovi neujednačenog kvaliteta.
Cilj je stvaranje sorti koje će davati stabilan prinos i kvalitet potreban za komercijalno tržište. To bi indijskim proizvođačima omogućilo da veći dio rastuće domaće potražnje zadovolje sopstvenom proizvodnjom, umjesto uvozom.
Potencijal već vide i mali poljoprivrednici.
Šidžu Sebastijan (Shiju Sebastian) prije osam godina počeo je da uzgaja avokado na manje od hektara zemlje u Kerali. Ove godine očekuje oko 3,5 tona, koje će u cjelosti prodati u Bengaluruu, a sada planira značajno da proširi zasad.
Put avokada u Indiji tako prati širu ekonomsku i kulturološku promjenu.
Voće koje je donedavno bilo toliko bezvrijedno da su ga jeli psi, dok su stabla služila kao hlad za vrednije kulture, pretvara se u premium proizvod zbog kojeg poljoprivrednici mijenjaju zasade, uvoze tehnologiju i grade novu industriju.