Otvoren Filmski festival u Veneciji – Kluni dobio Zlatnog lava za životno djelo

Džordž Kluni (George Clooney) možda je na Filmskom festivalu u Veneciji da bi primio nagradu za životno djelo (Zlatni lav), ali se u srijedu nije zadržao samo na uspomenama i nostalgiji.

Prije ceremonije dodjele nagrade, kojoj je prisustvovao sa suprugom Amal Kluni (Amal Clooney), 65-godišnji glumac i reditelj govorio je o revoluciji vještačke inteligencije u Holivudu, spajanju kompanija Paramount i Warner Bros, kao i o stanju novinarstva i moći u Americi, piše AP.

„Postoji odlična riječ, kakistokratija, što znači zemlja kojom upravljaju najmanje kvalifikovani ljudi“, rekao je Kluni. „Mislim da možda upravo sada imamo kakistokratiju. Ali proći ćemo kroz to.“

Govoreći o vještačkoj inteligenciji, Kluni je rekao da će njegova industrija morati da pronađe načine da opstane i da bi „volio da izbjegne da se pojavi u reklami za tampone 20 godina nakon smrti“.

Izrazio je i nezadovoljstvo činjenicom da neki od najbogatijih ljudi u svijetu posjeduju Vašington post (The Washington Post) i platformu X, a za predloženo spajanje Paramounta i Warner Brosa rekao je da je to „komplikovana stvar jer ne znam kako će se sve završiti, niti kako će proći“.

Aktuelni događaji u centru pažnje

Tokom 11 dana, na 83. izdanju festivala crvenim tepihom proći će brojne zvijezde iz Holivuda i svijeta, od Roberta Patinsona (Robert Pattinson) do Noela i Lijama Galagera (Noel and Liam Gallagher) iz grupe Oasis.

Ipak, čini se da je ove godine fokus više na geopolitici nego na glamuroznim trenucima filmskih zvijezda.

Obiman program uključuje dokumentarne filmove o sukobu u Gazi, među njima „NAZA“, film o Ilonu Masku (Elon Musk) pod nazivom „Mask“, kao i ostvarenje o nezavisnim ruskim novinarima koji izvještavaju o ratu u Ukrajini – „My Undesirable Friends – Part II: Exile“.

Na programu su i palestinski filmovi, kao i kratki film o američkoj Službi za imigraciju i carine u Miniapolisu.

Predsjednica žirija Megi Džilenhol (Maggie Gyllenhaal) govorila je o činjenici da se veliki broj filmova u programu bavi aktuelnim događajima i sukobima.

„Možemo reći: kako uopšte možemo da budemo ovdje i pričamo o filmovima dok je svijet u vanrednom stanju?“, rekla je Džilenhol. „Za mene odgovor na to ima veze sa empatijom.“

Na pitanje da li smatra da filmovi treba da budu politički, odgovorila je da su oni „u osnovi i neizbježno politički“.

Direktor festivala Alberto Barbera (Alberto Barbera) rekao je za AP da se većina filmova koje su gledali tokom selekcije bavila „savremenim problemima“.

„Nijesmo zapravo imali izbor“, rekao je. „Nalazimo se u prostoru otvorenom za sve, za diskusiju i suočavanje stavova. Svi su potpuno slobodni da se izraze. I na neki način sam zaista srećan što ovakvi filmovi mogu pomoći publici, kritičarima i svima ostalima da bolje razumiju šta se dešava u našem savremenom, teškom svijetu.“

Nedostatak rediteljki je „sistemski problem“

Džilenhol se osvrnula i na mali broj rediteljki u glavnom takmičarskom programu.

Kada je selekcija objavljena u julu, veliku pažnju privukla je činjenica da je samo jedan film režirala žena. Dokumentarac „NAZA“, koji je programu dodat prošle sedmice, takođe je korežirala žena.

„Pretpostavljam da je konačno postalo jasno da muškarci prave bolje filmove od žena“, našalila se Džilenhol, prije nego što je govorila o sistemskim problemima sa kojima se suočavaju rediteljke, poput finansiranja i unaprijed formiranih predstava o tome šta se smatra visokom umjetnošću.

Barbera je ranije to nazvao „velikim problemom“.

„Mnogo toga treba uraditi kako bi žene dobile mjesto koje zaslužuju u kinematografiji“, rekao je.

Objasnio je da su organizatori vidjeli mnogo zanimljivih filmova koje su režirale žene i uvrstili brojne među njih u prateće programe festivala, ali da nijesu pronašli dovoljno snažna ostvarenja za glavnu konkurenciju.

Film „Ink“ Denija Bojla otvorio debatu o novinarstvu i AI

Festival u Veneciji poznat je i kao jedna od glavnih odskočnih dasaka za filmove koji kasnije ulaze u trku za Oskara.

Barbera je rekao da bi jedan takav kandidat mogao biti film otvaranja „Ink“, koji se takmiči za glavne nagrade.

U filmu Gaj Pirs (Guy Pearce) igra Ruperta Mardoka (Rupert Murdoch), dok Džek O’Konel (Jack O’Connell) tumači lik Lerija Lamba (Larry Lamb), urednika tabloida. Film je, prema navodima, dobio petominutne ovacije.

Ostvarenje je adaptacija hvaljene drame Džejmsa Grejema (James Graham), a režirao ga je Deni Bojl (Danny Boyle).

Film dramatizuje Mardokovu kupovinu britanskog lista San (The Sun) 1969. godine i istražuje način na koji je Lamb posrnuli list pretvorio u najprodavaniji.

Pirs je rekao da mu je Mardokova ćerka Elizabet (Elisabeth) kazala: „Tata je veoma srećan što ga ti glumiš.“

„Ali u tom trenutku još nije bio pogledao film“, dodao je.

Kao i u pozorišnoj predstavi, Bojl je rekao da cilj nije bio da se Mardok „pretvori u čudovište“, jer je u to vrijeme u krutom britanskom društvu i medijskom okruženju bio doživljavan kao dašak svježeg vazduha.

Autori filma i glumačka ekipa govorili su o temama filma „Ink“ i cijeni odricanja od morala, standarda i pristojnosti zarad profita i senzacionalizma.

Bojl se osvrnuo i na vještačku inteligenciju i njen mogući uticaj na novinarstvo.

Opasnost od „tehnoloških giganata i njihove vještačke inteligencije“ jeste u tome što će „moći da zamijene novinare“, rekao je.

„Hoće li taj AI novinar govoriti istinu o moći (moćnim kompanijama) koja ga je stvorila?“