Zašto je ovu epidemiju ebole teško staviti pod kontrolu

Generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Gebrejesus (Tedros Ghebreyesus) upozorio je u srijedu da se istok Demokratske Republike Kongo suočava sa „katastrofalnim sudarom bolesti i konflikta“, dok su američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti naveli „kontinuirane bezbjednosne probleme“ kao glavnu prepreku za pružanje podrške tom regionu.

Nasilje u zemlji traje, različitim intenzitetom, još od Drugog rata u Kongu, koji je počeo 1998. godine. Milicije koje podržavaju etničke grupe Hema i Lendu ubile su više od 50.000 ljudi, pljačkale sela, napadale bolnice i raselile milione tokom skoro tri decenije.

Sukob je ukorijenjen u dubokom etničkom neprijateljstvu, kao i borbi za zemlju i minerale u zlatom bogatoj provinciji Ituri. Ta napetost traje više od 100 godina, još od perioda belgijske kolonijalne vlasti u Kongu. Uprkos povremenom napretku, generacije zanemarivanja od strane države dovele su do dubokog nepovjerenja prema vlastima, strancima, volonterima i humanitarnim radnicima.

Odnosi između zajednica Hema i Lendu ozbiljno su se pogoršali od 2017. godine, kada se ponovo pojavila milicija CODECO, povezana sa Lenduima, i nastavila nasilje nad civilima, uključujući napade na sela u kojima je, prema izvještajima, raseljeno više od milion ljudi.

To raseljavanje natjeralo je stanovništvo u prenatrpane kampove sa lošim sanitarnim uslovima i bliskim kontaktima među ljudima, što otežava kontrolu ebole i praćenje kontakata. U oblastima u kojima je nepovjerenje prema vladi i spoljnim institucijama najizraženije, neki vjeruju da ebola nije smrtonosni virus, već posljedica političke manipulacije, vještičarenja ili zlih duhova.

„Ne borimo se samo protiv smrtonosnog virusa“, rekao je za Vol strit džurnal (Wall Street Journal) Sani Jakubu (Saani Yakubu), direktor organizacije ActionAid za Kongo. „Borimo se protiv mitova, straha i duboko ukorijenjene sumnje.“

Iznenađujuća činjenica

Sukob u Kongu jedan je od osam „ratova“ za koje je predsjednik Donald Tramp tvrdio da ih je riješio. Demokratska Republika Kongo i Ruanda, koja je prisutna u Ituriju još od Drugog rata u Kongu, potpisale su u decembru u Bijeloj kući sporazum kojim bi se ruandske trupe povukle iz istočnog Konga i uspostavio regionalni ekonomski okvir. Borbe između dvije strane se nastavljaju, ali postoje mali znaci napretka.

Ključna pozadina

Afrički centri za kontrolu i prevenciju bolesti potvrdili su 15. maja epidemiju ebole u provinciji Ituri u Kongu, što je 17. epidemija te bolesti u zemlji u posljednjih 50 godina. Do trenutka kada je epidemija proglašena, već je bilo oboljelo 246 ljudi, a 65 je umrlo.

Laboratorijski testovi ubrzo su potvrdili da je riječ o soju Bundibugjo, varijanti ebole sa stopom smrtnosti većom od 30 odsto, za koju ne postoji vakcina ni terapija. Od tada je više od 1.000 ljudi zaraženo, a više od 220 je umrlo.

SZO je epidemiju proglasila „vanrednim događajem“ koji bi mogao predstavljati rizik po javno zdravlje više država. SZO, afrički centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), afričke vlade, Ujedinjene nacije, humanitarne organizacije i zapadne javnozdravstvene agencije uspostavile su fragmentisan odgovor na epidemiju. Zdravstveni radnici pokušavaju da koordiniraju nadzor, izolaciju, liječenje, laboratorijska testiranja i kontrole putovanja kako bi spriječili širenje virusa.

Američki CDC aktivirao je hitni odgovor drugog nivoa i raspoređuje osoblje za epidemiologiju, praćenje kontakata, laboratorijsku podršku i nadzor putnika preko postojećih kancelarija u Kongu i Ugandi.

Međunarodni donatori obećali su oko 500 miliona dolara za borbu protiv epidemije, prema podacima SZO, uključujući 23 miliona dolara od američke vlade i 15 miliona dolara od Fondacije Bila (Bill) i Melinde Gejts (Melinda Gates). Tradicionalno, američka pomoć tokom epidemija ebole dolazila bi preko USAID-a, (američka Agencija za međunarodni razvoj), ali je ta agencija u velikoj mjeri rasformirana tokom Trampove administracije.

Nasilje otežava odgovor na ebolu

Tokom protekle sedmice u Kongu su zapaljeni centri za liječenje, bolnice su napadale bijesne grupe građana, a zdravstveni radnici su bili izloženi prijetnjama ili napadima, usred borbi između naoružanih grupa u regionu.

Centar za liječenje ebole u Rvampari, rudarskoj zoni u provinciji Ituri, zapalili su prošle sedmice mještani koji su se naljutili jer im nije dozvoljeno da preuzmu tijelo prijatelja koji je preminuo. Kontakt sa tijelom žrtve ebole jedan je od lakih načina širenja bolesti, ali sanitarno zbrinjavanje tijela u suprotnosti je sa kulturnim pogrebnim običajima u Kongu.

Iste frustracije dovele su do sukoba između rodbine preminule osobe i volontera Crvenog krsta u Opštoj bolnici Mongbvalu, gdje su policija i vojska i dalje prisutne kako bi spriječile nove napade. Takođe u Mongbvalu, zapaljen je šator koji se koristio za liječenje oboljelih od ebole, a najmanje 18 osoba sa sumnjom na zarazu pobjeglo je tokom napada.

Dodatni problem

Nasilje nije jedini razlog zbog kojeg je teško upravljati ovom epidemijom ebole. Ruralna i udaljena geografija Iturija, kao i relativni nedostatak infrastrukture, dodatno otežavaju suzbijanje bolesti, prenio je NPR.

Ituri je rudarsko područje, pa ljudi često dolaze tamo zbog posla, a zatim se vraćaju kućama, potencijalno noseći virus sa sobom. Zdravstveni radnici suočavaju se sa ozbiljnim nestašicama osnovnih potrepština, kao što su ljekovi, maske, rukavice, viziri, testovi, vreće za tijela, tekuća voda i sapun.

Nekoliko humanitarnih organizacija i stručnjaka za javno zdravlje kritikovalo je smanjenje međunarodne pomoći iz SAD i evropskih zemalja posljednjih godina, navodeći da bi epidemija ebole možda bila ranije otkrivena da je bilo dovoljno sredstava za sisteme nadzora i hitne zalihe.

Humanitarni radnici se suočavaju i sa ogorčenjem povezanim sa takozvanim „biznisom ebole“ u Kongu. Takve optužbe, koje su pratile i ranije epidemije, uključivale su tvrdnje o profiterstvu i prevarama, dok su pojedini stanovnici uvjereni da humanitarne organizacije finansijski profitiraju od produženih kriza.

Mary Whitfill Roeloffs, Forbes

Here’s Why This Ebola Outbreak Is A Challenge For Officials To Contain