Problem sa strujom u Africi je problem za cijeli svijet

Svjetla u Lagosu i Nigeriji gase se između 30 i 60 puta mjesečno. Kada struja dođe, traje možda šest do osam sati dnevno – dovoljno da se napuni telefon, ali nedovoljno da pokrene fabriku. Ista priča pojavljuje se u Najrobiju, Lusaki i Dakaru – gradovima koji su tehnički elektrifikovani.

U trenutku kada vještačka inteligencija, napredna proizvodnja i prelazak na čistu energiju preoblikuju globalni ekonomski poredak, afrički poslovni centri ponovo rizikuju da budu zapostavljeni – ne zato što nemaju infrastrukturu, već zato što su elektroni u tim mrežama nepouzdani, neprosječeni i curi im struja.

To je poruka koju Bim Adisa prenosi komunalnim preduzećima, investitorima i svima koji žele da je čuju. Adisa je osnivač i izvršni direktor kompanije Beacon Power Services, nigerijske firme koja razvija podatke i softverska rješenja za elektroenergetske mreže u Africi.

Njegov pristup je spoj inžinjerskog znanja i ekonomskog manifesta: put ka stabilnijem i prosperitetnijem svijetu vodi preko transformatora u podsaharskoj Africi, a tehnologija da se ona popravi već postoji.

„Nijedna ekonomija ne može rasti bez struje. To je osnov za industrijalizaciju, a u 21. vijeku i za digitalizaciju. Afrika je propustila prethodnu industrijsku revoluciju. Sada se dešava nova, koja pokreće struja. Zajedno je ključno da sada riješimo problem električne energije“, rekao je Adisa u onlajn intervjuu.

Oni bez struje i oni sa lošom strujom

Česta priča o elektrifikaciji Afrike fokusira se na oko 600 miliona ljudi koji uopšte nemaju pristup struji. Ta brojka je stvarna – i poražavajuća. Ali jednako važno je da između 500 i 600 miliona Afrikanaca ima priključak na mrežu, a ta mreža ih svakodnevno iznevjerava.

Jedna trećina ukupno proizvedene struje na kontinentu jednostavno se ne može objasniti: gubi se zbog krađe, stare infrastrukture i nedostataka pouzdane mjerenja između generacije i potrošnje. Ta komunalna preduzeća koja već posluju sa minimalnim maržama, taj nestali dio je finansijski katastrofalan.

Uzmimo Lagos: između 1990. i danas, broj stanovnika porastao je sa oko 6 miliona na 22 miliona. Mreža nije ni približno pratila taj rast. Infrastruktura koja nikada nije bila projektovana za 22 miliona ljudi, sada pokušava da to uradi – bez podataka o tome gdje dolazi potražnja, kuda ide struja i zašto transformatori stalno pregorijevaju. Rezultat je grad ogromne ekonomske energije, koji ne može pouzdano pokrenuti fabriku.

„Nećete naći mnogo ljudi u Lagosu koji nemaju pristup struji“, kaže Adisa. „Njihov problem je nekonsistentno snabdijevanje – stabilno, 24/7 struja, bez oscilacija napona. Zbog toga ne možete pokrenuti fabriku kad struja nestane 30 puta dnevno.“

Adisin okvir za rješavanje problema mreže počiva na dva temelja: podaci i vidljivost. Zvuči jednostavno. U praksi, nijedno od toga danas ne postoji u većini afričkih gradova.

Ono što je potrebno je „digitalni dvojnik mreže“ – precizna, dinamička mapa svakog objekta od izvora proizvodnje do potrošača. To znači korišćenje vještačke inteligencije i dronova za identifikaciju transformatora, razvodnih stanica i srednjonaponskih linija sa vazdušnih snimaka. Terenske ekipe moraju fizički da provjere i fotografišu svaki objekat, bilježeći kapacitete, datume instalacije i podatke o vezama.

Adisa to poredi sa načinom na koji je napravljen Google Maps prije nego što su sateliti mogli da obavljaju taj posao: automobili su prolazili svakom ulicom i bilježili svaki ugao. Beacon Power Services radi isto za elektroenergetsku infrastrukturu, šaljući hiljade radnika da detaljno pregledaju naselja blok po blok.

U Gani su mapirali i fizički verifikovali 4,6 miliona zgrada u svim većim gradovima za otprilike 24 mjeseca. U velikim gradovima proces obično traje oko 12 mjeseci. Rezultat je tačna topologija mreže – pravo računanje odakle struja dolazi, gdje ide i gdje nestaje.

Sljedeći korak je obezbjeđivanje „vidljivosti“ mreže. Brojila ne smiju biti postavljena samo kod potrošača, već na svakoj tački sistema: u prenosnim stanicama, trafostanicama, na vodovima i transformatorima.

„Ako živiš u naselju X i potražnja je obično 100, ali danas je 140“, objašnjava Adisa, „sistem ti može reći: ako nešto ne isključiš ovdje, taj transformator će da pregori. Možete da predvidite prekide prije nego što se dese.“

Tehnologija je agnostična u pogledu izvora goriva, sposobna da prati elektrone bez obzira na to da li dolaze iz termoelektrane, plinske turbine ili solarnih panela na krovovima – što postaje sve važniji faktor kako obnovljivi izvori energija prodiru u afričke mreže. Sistem takođe može preusmjeriti elektrone tamo gdje su potrebni.

Obećanja su davana i prije

Pisma o elektrifikaciji Afrike pisana su u nebrojeno mnogo navrata. Argumenti zašto je to važno – smanjenje siromaštva, ekonomski rast, smanjenje migracionog pritiska – nisu novi. Ipak, struja se još gasi u Lagosu. Skeptici imaju razloga da pitaju da li će se ikada nešto promijeniti.

Kritičari pristupa privatnog sektora afričkoj infrastrukturi ukazuju na dosljedni set prepreka: problemi u upravljanju, slaba regulacija, rizik od valutnih promjena i poteškoće u izgradnji stalnih prihoda od komunalnih preduzeća koja su i sama u finansijskoj krizi. Ako trećina struje koju komunalno preduzeće proizvede ostane neplaćena, ne postoji očigledan izvor kapitala za finansiranje modernizacije.

Adisa ne odbacuje ove brige. „Komunalna preduzeća žive od ruke do ruke“, priznaje on. „Pokušavaju da prežive svaki mjesec, zbog čega je teško imati dugoročnu perspektivu.“ Prepreke, kako on tvrdi, su finansiranje i izgradnja kapaciteta – ne tehnologija, koja već postoji i funkcioniše.

Afrika je oduvijek privlačila kapital multinacionalnih kompanija: Koka-kola profitabilno posluje na kontinentu više od jednog vijeka, a velike tehnološke kompanije šire svoje afričke aktivnosti već godinama. Svjetska banka i razvojne finansijske institucije produbile su svoja ulaganja u energetski sektor.

Adisa kaže da je ključ u izgradnji centralizovanih mreža kako bi se prvo modernizovali veliki gradovi, kao što je to učinjeno u Evropi i Sjedinjenim Državama. Afrika je prioritetizovala pristup ruralnim područjima dok se mreža u velikim gradovima urušava. Industrijalizacija generiše poreze, rast privatnog sektora i zapošljavanje, što smanjuje migracije.

„U interesu je svih da Afrika razvija“, kaže Adisa. „Ako Afrika postane industrijalizovana i samoodrživa, globalna ekonomija će takođe imati koristi.“

Tehnologija za stabilizaciju afričkih mreža ne čeka da bude izmišljena. Ona postoji, već je implementirana i funkcioniše. Ono što nedostaje je podatkovna osnova – detaljan, verifikovan i kontinuirano ažuriran prikaz gdje struja zaista ide. London i Njujork nisu čekali bolju ideju. Ni Lagos ne treba da čeka.

Pouzdana struja u komercijalnim centrima Afrike ne samo da pali svjetla. Ona sprečava da cijela ekonomija svijeta ostavi cio kontinent iza sebe.

Ken Silverstein, saradnik Forbesa

Africa’s Power Problem Is The Whole World’s Misfortune Too